Mada Peršić sve je uspješnija mlada glumica koju je javnost upoznala prije tri godine kada je na Dubrovačkim ljetnim igrama glumila u “Elementarnim česticama”. Slijedila je odlična uloga u hit predstavi HNK Zagreb “Tri zime” u režiji Ivice Buljana, a ovog ljeta ona je Nera u novoj, histrionskoj verziji “Gričke vještice”. Ta joj je uloga posebno uzbudljiva jer na Opatovini nasljeđuje Enu Begović, zadnju kontesu Neru s Opatovine. Osim toga, u predstavi “Jelinek vs Jelinek” Mada je odglumila i legendarnu Žuži Jelinek i dobila dobre kritike.
Nedavno ste imali premijeru predstave “Jelinek vs Jelinek” u kojoj balansirate između Žuži i Elfriede Jelinek. Kako je bilo pripremiti tu predstavu, glumiti Žuži, a da ne ispadne groteskno?
Gledala sam puno Žužinih intervjua i nekako se spontano draga Žužica usadila u mene. Mi glumci, kad govorimo o imitacijama, često znamo reći da je najefikasnije kad misao osobe koju želiš “skinuti” usadiš u sebe. Onda to na koncu ne ispadne imitacija, nego neka vrst reinterpretacije: svatko prepozna da je monodrama inspirirana likom, djelom i osobom Žuži, a nikoga nisam pokušala uvjeriti da sam ja stvarno Žuži Jelinek. Elfriede Jelinek se sjetio Tomislav Čadež. Elfriede je na početku savršen kontrapunkt Žuži, kasnije se shvaća da se u predstavi radi o ženi rastrganoj između (naizgled) kontradiktornih uputa koje joj daje društvo. Jedna od ženinih mogućnosti danas je pseudofeminizam koji uvjerava ženu da je ona najposebnije i najkompliciranije biće na Zemlji i da joj zato treba mnogo vremena za samoistraživanje. Taj, kako ga ja zovem, pseudofeminizam zapravo diskvalificira ženu iz životne utrke. Kao mogućnost pojavljuje se i Žužina filozofija, žužilogija, koja govori da muškarcu moramo dati seks kad on to zaželi, ali i da žena mora biti financijski i emotivno neovisna o muškarcu. Kroz predstavu Žuži se kristalizira kao prava feministica: voli žene, muškarce, sve između i izvan te podjele. Raste izvan roda koji joj je nametnulo društvo. Poduzetnica je, što i danas, nažalost, kvalificiramo kao mušku osobinu. Žuži je praktičarka, pristaje na igru života i igra je najbolje moguće, koristeći svoje ženske osobine kao prednost, a ne kao breme. (smijeh)
Nalazite li sličnosti između sebe i Žuži? Što ste naučili od žene čije su kolumne bile vrlo čitane i čijih su se savjeta držale mnoge žene?
I ja sam praktičarka kao Žuži. Mislim da mudro i polako treba goniti vlastite ideale i polako, svakim svojim postupkom gurati društvenu paradigmu u smjeru slobode, tolerancije, otvorenosti. Žuži je, naravno, puno mudrija od mene. Ja sam još bedasta. Ali trudim se!
Zanimljivo je da pišete diplomski rad na temu “Gluma i alkohol”. Zašto se alkohol u glumi smatra gotovo normalnim? Poznato je da su mnogi domaći i strani glumci voljeli zaviriti u čašicu. Poznata je anegdota kako je Richard Burton na snimanju “Sutjeske” imao šleper viskija…
Hahaha, nisam to znala. I to ću, ako dopuštate, uvrstiti u svoj rad. Zanimljivo je što u našem kazališno-filmskom-TV svijetu veću stigmu nose oni koji ne piju nego oni koji mnogo piju. Često se nagovara na alkohol. I sama često kolege nagovaram da ostanemo na pivu, a često je i nepristojno s premijere otići ako nisi popio koju čašicu. Zašto je tome tako, tek treba otkriti. Razlog bi mogla biti velika emotivna pobuđenost glumaca koja traži post festum sedaciju u obliku alkohola. Jedan od razloga možda je i taj što glumci u određeno vrijeme moraju biti dobro raspoloženi i igrati, a teško je svaki dana biti dobro raspoložen bezalkoholno. Valja reći da ipak ima mnogo glumaca koji alkoholu odolijevaju. Zanimljiv je, inače, fenomen alkohola: neki pametan filozof rekao je da nas alkohol povezuje međusobno i da nas vodi bliže duhovnom. Vjerojatno s alkoholom treba kao i sa svim primamljivim dražima života: umjereno i razumno.
Razotkrili ste se u prošlom odgovoru: “sedacija”! Malo tko izvan glumačkih krugova zna da ste prije glume diplomirali medicinu. Što bi vas vratilo toj profesiji?
Poštujem medicinu, ali ne bih se jedino medicinom bavila ako ne moram. Jako mi je drago da sam studirala medicinu. Često me kolege, kad im se pojavi neki simptom, pitaju što im je. Odgovorno doživljavam njihova pitanja, kopam po medicinskoj literaturi i zapravo radim trijažu. Doktor sam primordijalne medicine. To je ova prije primarne medicine pa pokušavam kolegama reći trebaju li k doktoru ili se samo opustiti i popiti čašu vina.
Prije osam godina sudjelovali ste u Hrvatskom top modelu. Je li to bila prekretnica u vašem životu? Kako danas gledate na to iskustvo?
Top model bila je najbolja odluka u mom životu. Time sam sebi otvorila golemi prostor između medicine i Top modela. Jako me ta odluka oslobodila iako je to tada bio skandal. Neki profesori s medicine nisu baš blagonaklono gledali na to iako je nekima bilo baš kul.
Od prošle nedjelje glumite kontesu Neru u Zagorkinoj „Gričkoj vještici“. Kako ste dobili tu ulogu u Histrionima?
Za ulogu me predložio moj dragi profesor Joško Ševo. Odveo me gazdi Zlatku Vitezu. Zlatko i ja smo kliknuli, odobrio me i eto me na probama. Ta uloga nosi veliku odgovornost, a isto je tako velika odgovornost kad netko jako vjeruje u tebe. Na probama mi je najljepše. Žao mi je ako zvuči patetično, ali ja stvarno bolji “godišnji odmor” ne mogu poželjeti. “Gričku” režira Dražen Ferenčina. Upoznala sam ga tek nedavno, na premijeri njegove verzije “Kako je počeo rat na mom otoku” u Šibeniku. Predstava je toliko izvrsna da sam odmah znala da ćemo sjajno surađivati. Partner mi je Janko Popović Volarić, kojeg sam upoznala na probama i koji me oduševio dječačkim optimizmom. Predivan je partner. No to je velika ansambl predstava, ima nas puno ujedinjenih u zajedničkoj stvari. I iskusniji i mlađi glumci često me mudro savjetuju.
Prije vas tu ulogu glumila je Ena Begović, a igrat ćete i u haljini koja je svojevrsna replika one kakvu je ona nosila?
Veliku inspiraciju nalazim u Eni Begović. Još dok sam se za prijamni pripremala monologom barunice Castelli, gledala sam uvijek iznova Eninu filmsku izvedbu tog monologa. Ponekad mi kažu da sličimo. To doživljavam kao veliki kompliment. Obožavam Enin seksepil, melankoliju, uvjerljivost, tajanstvenost. Dok je Zlatko Vitez listao album predstava, za jednu Eninu sliku instinktivno sam pomislila da sam to ja. Često promatram Enine slike kojih je mnogo u Histrionskom domu. Ena istinski plijeni. Najuočljivija razlika između Ene i mene leži u tome što je Ena fantastično ženstvena, a ja sam više haharka. Nitko ne može biti kao Ena, zato mi se čini da to ne treba ni pokušavati. Našim gledateljima ponudit ću svoju verziju Nere, onu za 2018. Za svakoga će u našoj predstavi biti ponešto. Imamo, kako to naš redatelj Dražen Ferenčina kaže, sekciju za humor, ali i onu za romansu i aktivizam. A tema je najaktualnija moguća. Kao što za mene feminizam znači borbu za prava i jednakost žena, ali i muškaraca i svih između i izvan te podjele, tako i Grička vještica ne mora nužno biti žena, nego bilo tko nepravedno progonjen. Obično se i današnje “vještice” progone po volji manjine. Narod često misli da proganjajući “vještice” čini pravednu stvar, a “vještica” je tek slobodan, hrabar i znatiželjan pojedinac koji je nekome zasmetao, pa su ga odlučili ukloniti koristeći narod kao sredstvo.
Hoćete li se ovog ljeta stići odmoriti? Kako izgleda vaš idealni odmor?
Ovog ljeta samo gluma. Ali to mi je super! Za to sam se borila. A idealan odmor za mene je kombinacija Raba, Visa, Dubrovnika i Sziget festivala, malo obitelji, malo samoće, puno kazališta i malo partija.
Volite li više skrovite uvale ili bučne, posjećene plaže poput Zrća, na kojima party nikada ne prestaje?
Umjereno posjećene. Bitno mi je da svira muzika.
Kada smo razgovarali prije dvije godine rekli ste mi da još uvijek tražite svog strastvenog muškarca. Je li se što promijenilo po tom pitanju?
Smanjio mi se romantični interes. Valjda je to kriza mlađih godina. Više sam u mislima o smislu života.
