Voditeljski dvojac s Yammat FM-a Milan Peh i Siniša Švec zajedno plove radijskim valovima još od Radija 101. Oni tvrde da proizvode sadržaj koji ne proizvodi nitko drugi, prije svega navodeći projekte poput “Yammatovi europski gradovi” u sklopu kojeg emitiraju program uživo iz velikih europskih gradova. Tu je i “Yammatovo”, neslužbeni rođendanski party Yammat FM-a na koji dovode grupe i glazbenike koji još nikada nisu nastupali u Hrvatskoj.
Kako ste reagirali kad ste doznali da ste nominirani za Večernjakovu ružu?
Peh: Naravno da mi je bilo drago, kao i svaki put kad me se netko sjeti.
Švec: Biti nominiran za najstariju medijsku nagradu uvijek je zadovoljstvo i potvrda kvalitete rada.
Na radiju ste već dugi niz godina, je li vas oduvijek privlačio baš taj medij?
Peh: Radio me privlačio još od malih nogu, kad je bio sveprisutan u mojem okruženju. Od početka mi je bio „najintimniji“ i „najprijateljskiji“ medij, a vrlo je zahvalan jer se uz njega mogu raditi i druge stvari.
Švec: Iskreno, na radiju sam završio sasvim slučajno, a taj slučaj traje i dan-danas. Radio je bio i ostao medij u kojem se osjećam ugodno, opušteno i koji dopušta individualnu kreativnost.
Pri pokretanju Yammat FM-a rekli ste da želite ljudima proširiti vidike. Mislite li da ste to postigli ili na tome još uvijek treba raditi?
Peh: Zapravo smo htjeli da radio bude ono što je bio kad smo ga i sami zavoljeli, i zbog čega smo ga zavoljeli. No ljudi i vremena očito su se od tada dosta promijenili pa ne sjeda svima sve kao nekad... ali mi se ipak još uvijek trudimo da, ako ništa drugo, ne serviramo stalno, kako bi moj prijatelj to okarakterizirao, jedno te isto, nego da im nekim stvarima pokušamo proširiti vidike.
Švec: Pa sad… čovjek svašta izjavi kad je uzbuđen (smijeh). Vjerojatno se to odnosilo prije svega na glazbene vidike, a to, siguran sam, radimo vrlo uspješno kao i u svim drugim područjima interesa naše radijske publike. To je proces koji nikada ne prestaje.
Podilazite li nekad publici ili radite baš ono što biste vi sami željeli slušati na radiju?
Peh: Prednost rada na našem radiju jest to što sami biramo što ćemo od glazbe pustiti u eter i o čemu ćemo razgovarati... Mislim da je jako teško raditi ako ti je sve nametnuto, a ti si sveden na to da samo budeš „govoreća glava“.
Švec: Nema podilaženja. Ne u mojem, ne u našem slučaju. Cijela filozofija nepodilaženja sažeta je u Yammatovu jingleu “We play what we want”.
Stalno slušamo da mlade više ne zanima radio, tko vas najviše sluša i kako privlačite novu publiku?
Peh: Najviše nas slušaju mladi od 40-ak godina, a novu publiku privlačimo akcijama i popustima na naše proizvode.
Švec: Objektivno, tvrdnja iz vašeg pitanja neugodna je činjenica pa ipak nije sve tako beznadno kod mlade populacije. Stvar je uvijek u kvaliteti sadržaja. U segmentu odraslih slušatelja nisam pratio istraživanja, a ono što sam “uhvatio” perifernim vidom i sluhom upravo je ono na što smo ciljali kada govorimo o poželjnoj slušateljskoj publici. Novu publiku “generiraju” novi sadržaji.
S kim ćete doći na dodjelu?
Peh: Nisam još siguran… ali svakako sa svim ostalim nominiranima.
Švec: Svakako ne s Pehom, hahahaha. Sa svojom ženom, naravno, ako uspijem posložiti svoje obveze.
Pogledajte i gdje su i što danas rade dance zvijezde 90-ih.
