U poznatoj splitskoj obitelji Glavina od glume je nemoguće pobjeći. Tako nije mogao ni sedmogodišnji Roko Glavina, najmlađa zvijezda RTL-ova serijala “Ruža vjetrova”, koji je baš poput svojih tate, tete, djeda i pradjeda odlučio – biti glumac. Svojim izborom ipak je iznenadio sve oko sebe, posebno djeda, cijenjenog 71-godišnjeg kazališnog glumca Ratka Glavinu koji je u “Ruži vjetrova” utjelovio lik umirovljenog kapetana Juru Jelavića.
– Često se znam našaliti i reći kako smo u obitelji svi nasljedno zaraženi glumačkom profesijom. A za Roka nitko nije vjerovao da će i on krenuti tim putem. Bio je povučeno i zatvoreno dijete, nije se dalo naslutiti da će jednog dana samouvjereno stati pred kamere. Baš nas je lijepo nasamario! Još se ne mogu načuditi kad ga vidim kako strpljivo čeka na setu da dođe njegov red i kako komunicira s ljudima. Vjerujte mi, pravi je mali profesionalac. I nemojte misliti da je ulogu malog Ante, sina Marka Odaka, dobio zahvaljujući meni. Sam se prijavio na audiciju i prošao nekoliko krugova dok ga nisu odabrali – objašnjava ponosno Splićanin koji iza sebe ima više od pet desetljeća glumačkog iskustva. Dobitnik je i brojnih glumačkih nagrada poput Marula i Judite, a svoje najbolje uloge odigrao je u splitskom HNK.
– I onda mi moj unuk kaže: “Dida, ja sam bolji glumac od tebe!” Strašan je moj Roko, nasmije me do suza tom dječjom iskrenošću. Nedavno mi je na snimanju šapnuo: “Ajme šta je zločest ovaj mali šta ga glumim”. Najzanimljivije je bilo kad je trebao odglumiti dramatičnu scenu u seriji. U njoj nije smio zaplakati. Tek kad je sve završilo i kad se kamera ugasila, otrčao je mami u krilo i onda zaplakao. Toliko je dobar da već ima i svoju obožavateljicu. Ni manje ni više nego glumicu Nives Ivanković koja ga zove svojim malim dijamantom. U školi je odličan učenik, a curice iz drugih razreda, pohvalio mi se, već ga mole za autogram – priča kroz smijeh djed kojeg su njegovi unuci oduvijek voljeli gledati na kazališnim daskama.
Naime, Ratko je dugo godina bio redatelj u splitskom Kazalištu mladih, a onda i ravnatelj Gradskog kazališta lutaka. Prije 14 godina osnovao je sa sinom Filipom i kćeri Anom Gladović, također glumicom, privatno lutkarsko kazalište “Licem u lice” s kojim i danas gostuje po Dalmaciji. Ratkova supruga Olga Glavina, bivša balerina, bila je voditeljica radionica.
– Prije deset godina otišao sam u mirovinu, a čini mi se da sam u ovih deset godina glumio više nego ikad. Dogodile su mi se najbolje kazališne uloge, među njima i ona u predstavi “Otok Sv. Ciprijana”, a s njima i brojne nagrade. I tako ispada da sam pri kraju svoga glumačkog puta doživio pravi vrhunac. Moja vječna podrška, supruga Olga, bavi se drugom vrstom umjetnosti. Umirovljena je balerina i plesni pedagog. U sretnom smo braku dugih 45 godina – priznaje nam R. Glavina koji je ljubav svog života – lijepu Beograđanku - upoznao u Novom Sadu 1963., gdje je bio na dvogodišnjem Dramskom studiju glume. U braku su dobili dvoje djece, Filipa, ekonomista zaljubljenog u kazalište, i Anu, glumicu.
– Za dobar, dug i sretan brak najvažniji su kompromis, tolerancija i puno razgovora. Važno je sve reći i biti iskren. Zahvaljujući tome Olga i ja ćemo za koju godinu proslaviti zlatni pir. Uvijek smo bili najviše posvećeni djeci i obitelji. Unuci su danas naše najveće veselje. Kad nam dođu u posjet, to je onda prava fešta. Roko kao i svako dijete odmah čačka po mobitelu, igra igrice ili skače po svom didu – kroz smijeh će glumac koji tekstove za svoju ulogu u RTL-ovoj sapunici najbolje uči na Marjanu.
– Otkad znam za sebe, rano ranim. Ustajem u zoru, a nakon doručka sa suprugom odlazim u šetnju Marjanom, gdje već dugi niz godina najbolje učim tekstove. Sretan sam što me u mojim godinama zdravlje još dobro služi i tužan što sam posljednjih godina ostao bez svojih dragih prijatelja i kazališnih kolega – govori glumac koji je s preminulim glumačkim legendama splitskog HNK Borisom Dvornikom, Josipom Gendom i Vasjom Kovačićem činio ‘fantastičnu četvorku’.
– Tuga me svlada kad se spustim u salon našeg kazališta koji je bez njih za mene pust. Nema gostovanja na koje nismo išli zajedno. Nikad nismo išli autobusom, nego autom koji sam uvijek ja vozio. Naime, jedini od njih nisam pio pa sam bio najsigurniji za vožnju. Nikad se nakon predstave nisam s njima spuštao u kazališnu birtiju, išao bih ravno kući – priznaje.
Poznati glumac sa sjetom u glasu prisjetio se raznih zgoda u kazališnoj karijeri koje je prošao sa svojim omiljenim glumačkim društvom.
– Genda je bio dobričina od čovjeka, nikad se ni na koga nije ljutio. Koliko smo se puta znali našaliti na njegov račun, nikad mu nije zasmetalo. U predstavi “Šjora File” koju smo godina zajedno igrali znali bi mu u vreću staviti veliki nakovanj od željeza da je ne uspije podići ili bi mu vezali nogavice od hlača kad se trebao nabrzinu presvući na novu scenu. Bilo je toliko smiješnih situacija. Nema dana kad mi ne zafale, i Boris i Genda i Vasja – zaključuje Ratko koji je svoju prvu televizijsku ulogu odigrao u kultnoj domaćoj seriji “Naše malo misto”.
– I sada uživam u svom poslu, radujem se sapunici u kojoj glumim kao da mi je prva uloga, ali snimanje “Našeg malog mista”, to su bili veličanstveni dani koji se ne zaboravljaju.
