Uršula Tolj, urednica, novinarka i voditeljica na HTV-u, za sebe kaže da je štreberica, no svi joj se dive zbog enormne energije koju svakodnevno pokazuje. Osim što uređuje glazbenu emisiju “Koktel-bar”, Uršula je urednica dijela novogodišnjega programa, a uza sve to radi na nekoliko vanjskih projekata, među kojima je i renomirana Večernjakova ruža. No manje je poznato kako ova vrsna novinarka piše knjige, ali i pjesme za hrvatske glazbenike...
Jesu li vam se slegli dojmovi nakon nedavnoga ekskluzivnog intervjua s Rodom Stewartom? Jeste li njegov fan?
Sir Rod Stewart oduševio me neposrednošću, duhovitošću, pristojnošću. Ali takvi su svi doista veliki ljudi. Iznimke su velike zvijezde koje su bahati i bezobrazni ljudi. Bila mi je velika čast razgovarati s njim, iako smo na raspolaganju imali samo 10 minuta. On je sam dopustio da produžim na još šest, no svejedno mu puno pitanja nisam uspjela postaviti. Ne bih rekla da sam fan, ali cijelo moje odrastanje i kasniji život pratile su mnoge njegove pjesme, evergrini, tako da ću svakako biti na koncertu u Zagrebu, a želju da ide sa mnom iskazala je i moja kći Ewa, kojoj je Rod potpisao autogram. Prvi koncert na koji je išla isključivo po vlastitoj želji (jer naravno da sam je vodila po mnogim koncertima i prije) bio je onaj Deep Purplea. Iako prati recentnu svjetsku produkciju, jako voli slušati i stariju glazbu, a omiljeni joj je film “Briljantin”.
Dugi ste niz godina na HTV-u – koje trenutke najviše pamtite?
Ima puno takvih trenutaka: kad završite neku dobru emisiju, kad je na snimanju dobra atmosfera, kad radite emisiju s ljudima s kojima ste prijatelji ili dobri kolege pa su svi u isto vrijeme i profesionalni i veseli. Kad završim dobar prilog, kao sad s Rodom... Ne znam doista, od mojih početaka u TV centru Rijeka, preko moje prve zagrebačke emisije “Tri plus”, dočeka novih godina na bivšem Trećem programu, informativnih i mozaičnih emisija “Halo, Zagreb” i “Dan za danom”, do današnjih uredničkih i voditeljskih projekata... Volim svoj posao i svoje kolege, tako da je nemoguće izdvojiti najdraže trenutke u jednom odgovoru.
Trenutačno uređujete glazbenu emisiju “Koktel-bar”, jeste li zadovoljni gledanošću i komentarima gledatelja?
Ljudi koji vole domaću glazbu, vole i “Koktel-bar”, koji prati aktualnu domaću scenu. Dakle, naši su gosti glazbenici koji imaju novi album, singl, veliki koncert... Na našoj su studijskoj pozornici uživo pjevali i svirali Neno Belan, Željko Bebek, Vatra, Meritas, Tonči Huljić, Parni valjak, Mia, Fluentes, Severina, Vlado Kalember, klapa Rišpet... A u 2018., kada se četvrtka selimo na utorak, već su dogovoreni Massimo, Tedi Spalato, Vanna, Detour, Pavel, klapa Intrade i mnogi drugi. Zadovoljni smo gledanošću s obzirom na činjenicu da nismo išli redovito svaki tjedan, što će se od 1. siječnja promijeniti. Jako smo dobro gledani i na našoj platformi HRTi a ni Facebook nam nije loš.
Urednica ste i jednog dijela novogodišnjeg programa...
Urednica sam zabavne emisije s kojom će gledatelji HRT-a dočekati novu 2018. godinu. Nakon izvrsne “A-strane” slijedi naša zezalica, parodija na talent showove “Pljesak, molim” u režiji Zorana Nikolića. Voditelj je showa Miroslav Škoro, a u žiriju koji će birati najbolju pjesmu za doček sjedit će (u odgovarajućim ulogama) Enis Bešlagić, Mila Elegović i Zlatan Zuhrić Zuhra. “Natjecatelji” će biti Zorica Kondža, Mladen Grdović, Jasmin Stavros, Jole, Lana Jurčević, Mate Bulić, Intrade, Milo Hrnić, Kićo Slabinac, Pravila igre, Vigor, Lidija Bačić i Tonči Huljić.
Zanimljivo je da kao vanjske projekte uređujete i Večernjakovu ružu te Zlatnu iglu, kako je došlo do tih suradnji i koliko se ti projekti razlikuju od uređivanja onih na HTV-u? S obzirom na ugled Večernjakove ruže, koliko vam znači činjenica da imate čast raditi baš taj projekt?
Od takozvanih vanjskih projekata uređujem još i Dane hrvatskog turizma i Zlata vrijedan – izbor najboljeg OPG-a, tako da doista imam iskustva s tim. A krenulo je tako da sam dobila jedan projekt, koji sam pretpostavljam dobro odradila te sam od šefova dobila i sljedeće slične zadatke. Večernjakovu ružu, uz izvrsnu suradnju s ekipom iz Večernjaka, uređujem otkad se vratila, dakle već četiri godine. Vjerujem da zaista radimo odličan posao, dobre televizijske minute. Dodjela nagrada dosta je zadan format i može biti naporna za gledanje, ali Večernjak ima mjeru, tih nagrada nema previše, HNK je izvrsna pozornica, glazbenici koji nastupaju kvalitetni su... Baš se veselim novoj Ruži. A svaka je izazov jer ipak trebaš biti bolji nego lani. I Ruža i ostali slični projekti specifični su jer surađuješ s ljudima koji nisu s televizije i trebaš dati sve od sebe da ta suradnja bude ugodna, ali i efikasna, odnosno da bude
kompromis između onoga što organizator želi i onoga što na malim ekranima funkcionira kao gledan sadržaj.
Iza vas je i uređivanje humanitarnog projekta Uz nas niste sami, a ove je godine on bio ipak specifičniji od svih dosad?
On je uvijek specifičan jer je prepun emocija, ali i jako zahtjevan. Uz nas niste sami radim uz voditelja tog projekta Božidara Esserta već doista puno godina i svi smo jako zadovoljni postignutim. Taj dugogodišnji projekt HRT-a dosad je podržao mnoge humanitarne akcije raznih udruga i prikupio više od sedam milijuna kuna. Ove godine podržali smo dvije takve akcije. Prva je bila ona udruge Phoenix, Vjeruj u ljubav, za uređenje laboratorija onkološkog odjela bolnice u Klaićevoj, i tada smo prikupili puno više od željenih 700.000 kuna, točnije puni milijun! Sad nedavno, u listopadu, podržali smo akciju zagrebačkog Caritasa Da život imaju i prikupili željeni iznos od ... kuna za izgradnju zgrade u kojoj će živjeti bivši štićenici dječjih domova nakon navršene 18. godine života.
Oduvijek ste bili svestrani – otkrijte nam tajnu organizacije i uspješnosti na toliko različitih projekata?
Pa, jednostavno sam takva po karakteru: štreberica. Čini mi se da čak bolje funkcioniram kad imam previše posla, nego kad ga nema tako puno. Organizirana sam i odgovorna, koliko god mi sad zvuči glupo tako o sebi govoriti. Teško je ponekad uklopiti u jedan dan sve poslovne i privatne obaveze, ali, eto, uspije se. No uvijek treba znati i pobjeći. Jedini slobodan vikend, na primjer, u studenom pobjegla sam u omiljene Fužine i cijeli dan šetala šumama oko jezera, a večer sam provela u wellness. Sad jedva čekam petak popodne, kad ću se u svom omiljenom kozmetičkom salonu u Samoboru prepustiti masažama...
Uza sve to, autorica ste već tri knjige – planirate li neko novo izdanje i kako uopće pronađete vrijeme za pisanje od svih obveza?
Planiram i planiram, ali očito ipak negdje mora zapeti, koliko sam se god nahvalila maloprije... Imam, zapravo, gotovu zbirku kratkih priča, ali moram na razgovore s izdavačima, a za to trenutačno nemam vremena. Ma, hoće i to jednom...
U javnosti je manje poznato da pišete pjesme za domaće izvođače – koja je vaša pjesma dosad imala najviše uspjeha u glazbenim vodama?
Pa, teško je reći, mislim da je najveći hit bila pjesma “Jedna noć” Maje Šuput još tamo 2003. ili 2004. godine, ali jako se lijepo vrte i novije pjesme “Radosti mojoj nema kraja” (Kas & Neno Belan), “Sanjao sam da te volim” (Radolfi), “Što je bilo, bilo je” (Nikolina
Tomljanović)... A kako je božićno vrijeme, ponovno se svira i pjesma “Božić je pred vratima” u izvedbi Prijatelja i Minee. Napisala sam tekst (jer u svim ovim pjesmama potpisujem, uz različite skladatelje, tekstove) i još jedne božićne pjesme koja je tek izašla. Zove se baš tako – “Još jedna božićna”, a izvodi je jedan jako zanimljiv band, Filmmusicorkestar.
Imate li uopće slobodnog vremena i kako ga provodite?
Evo, već sam natuknula: bježanjem iz Zagreba. Šalim se. Volim otići u kino, na koncerte, u kazalište, u šetnju, vožnju biciklom, a volim i putovati. Ove sam godine s djecom bila u Budimpešti, a bez njih u Lisabonu; skočim do Trsta na kavu kada sam u Rijeci ili do Ljubljane kada sam tu... A i kad radim, puno putujem, odnosno ove je godine tako ispalo, nije uvijek tako. U posljednjih sam 12 mjeseci radila i u Rovinju, i u Malom Lošinju, i u Splitu, i Šibeniku, ali i u Berlinu, Frankfurtu, Maastrichtu, Londonu... Luda je godina iza mene!
Vaša su djeca sad već velika – Petar ima 17, a Ewa 11 godina – prate li vaš rad i jesu li ponosni na poznatu mamu? Hoće li krenuti možda vašim stopama?
Na televiziji me uopće ne gledaju i ne zanima ih to, ali je Ewi fora kad joj netko u školi kaže da me gledao. Kada netko u glazbi moj tekst, to će već poslušati. Imaju puno različitih talenata i čak mislim da bi s lakoćom odradili barem voditeljski dio mog posla, ali već su u godinama kada ne vole da previše o njima pričam javno. Dobro, Ewa se još neće naljutiti: likovno je jako talentirana, ali i s tehnologijom nije loša i već se snima, montira to što snimi... A sin će valjda uskoro i sam davati intervjue.
ne samo djecu, nego i sve ostale