Dugo već na malim ekranima nije prikazan domaći uradak koji bi potaknuo silinu uzavrelih komentara pohvale kao što se dogodilo s dokumentarcem "Utopija" karlovačkog redatelja Mladena Ćapina koji je prikazan u ponedjeljak na HRT-u 1.
Film koji se ne propušta
– "Utopiju" treba gledati. Nekoliko puta – komentirala je na Twitteru i bivša premijerka Jadranka Kosor, dok su se brojni drugi složili s ocjenom da bi film trebalo prikazivati kao poučno štivo u školama i reprizirati što češće uoči predstojećih parlamentarnih izbora. Jedino negodovanje koje bilježimo jest negodovanje onih koji su dokumentarac propustili pogledati (loša je vijest za sve kojima je film promaknuo da će doista morati čekati reprizu jer zbog autorskih prava dokumentarac ne mogu prikazati kao emisiju na zahtjev na HRT-u, op.a.).
O čemu je riječ? Ćapinov film na originalan način prikazuje okrutnu hrvatsku realnost, podsjećajući nas kako političari kažu jedno, drugo misle, a treće rade, dok je kolektivno pamćenje tanko i zaboravno. Kad kažemo originalan, mislimo na ironično i sarkastično kadriranje događaja koji su obilježili politiku 21. stoljeća u Lijepoj Našoj kojima su suprotstavljeni kadrovi prirodnih ljepota Hrvatske.
Radeći na filmu Ćapin je, kaže, proveo mjesece sjedeći u arhivi HRT-a iz koje je izvukao stare intervjue, izjave i snimke političara koji govore o moralu, etičnosti i ćudoređu, a u kratkom vremenu završavaju u zatvoru optuženi za gospodarski kriminal, mito i korupciju. Ivo Sanader, Ivica Kirin, Ivan Čehok samo su neki od njih... Pozitivne reakcije, u trenutku kad su domaće serije i filmovi plodno tlo za negativne komentare (sjetite se samo polemike o Crno-bijelom svijetu, op.a.) iznenadile su i samog autora kojeg smo "priveli na razgovor".
Povijest koja se ponavlja
– Iznenađen sam količinom pozitivnih komentara i reakcijama na film. Tema kao takva i likovi koji se prikazuju izazvali su interes jer ljude zanima politički život. Kad je dokumentarac nedavno prikazan na ZagrebDoxu, u razgovoru s publikom pojavilo se pitanje na koji način gledati film. Odgovorio sam tada kako film ipak treba gledati depersonalizirano, bez obzira na to što ima protagoniste. Jer, nisu bitna imena, nego obrazac ponašanja koji se već godinama provlači i unutar našeg političkog, ali i javnog života općenito, a može se preslikati i na estradu, medije, kulturu... – kaže Ćapin koji je na filmu, koji vjerno prikazuje političare ulovljene s prstima u pekmezu, radio devet mjeseci. Što ga je motiviralo, pitamo ga.
– Motiviran sam kao autor i kao građanin ove zemlje koji ima djecu koju treba usmjeravati dobrim i pozitivnim vrijednostima, a ta djeca će se uskoro suočiti s laži, nevjerodostojnosti, licemjerjem. Pokušao sam preko posla koji radim kroz arhivu skupiti i kompilirati te na jednom filmu dokumentirati kronologiju nevjerodostojnosti u našem političkom životu – objašnjava redatelj koji je inače diplomirani povjesničar i filozof što je, priznaje, odredilo i rad na ovom dokumentarcu.
– Kad završiš povijest, svašta pamtiš, a kao filozof to što sam zapamtio pokušao sam najprije objasniti samome sebi, a onda i ljudima oko sebe – kaže redatelj napominjući kako korupcija i lopovluk nisu rezervirani samo za Hrvatsku već da postoje i u drugim tranzicijskim društvima pa čak i onima uređenijima od našeg, no, dodaje, problem je Hrvatske što je mala zemlja pa se sve to više odražava na naš svakodnevni život. Ćapin, koji od 2000. godine radi kao urednik i redatelj u dokumentarnom programu HRT-a, sprema već i neke nove projekte, a dosad je snimio na desetke dokumentarnih emisija i filmova u produkciji HRT-a. Najpoznatiji je Larissa – mirna žena koji je prikazan u regionalnoj konkurenciji ZagrebDoxa 2008. godine te H5N1-HR, prikazan u regionalnoj konkurenciji 2007. godine, a valja spomenuti i film Glava u balunu o Hajduku i povijesti splitskih bilih.
>>Suđenje za Fimi mediju u završnoj fazi: Svjedoci se nisu pojavili
Odličan, najbolji dokumentarac. Bravo.