Mile Kekin ozbiljan je čovjek, a ozbiljni ljudi znaju da, ako prestaju raditi s velikim bendovima kao što je Hladno pivo, onda je bolje da u rukavu imaju neki ozbiljan adut. Taj adut novi je samostalni album "Nježno đonom" kojim Kekin u petak petog petog (5. 5.) u pet sati popodne kreće u solističku avanturu. Doduše, s odličnim pratećim bendom i suradnicima, ali ipak solističku.
Hrabar je to potez, premda je Kekin bio hrabar i do sada, a ima i nekoliko vlastitih albuma poput onog "U dva oka" s postavom Mile i putnici iz 2001., ili briljantan "Kuća bez krova" iz 2018., koji su pokazali da se za njega ne treba bojati. No ovaj put je drugačije jer prestankom rada Hladnog piva Kekin i službeno prekida jedan dio važne povijesti domaćeg rocka, a započinje novi. Nije mala stvar kad aktualno Hladno pivo odlazi u povijest na neodređeno vrijeme do (možda) mogućeg idućeg sastanka, dok Prljavo kazalište i Parni valjak – koji su lani, i to u isto vrijeme kad je Hladno pivo bilo na rasprodanoj oproštajnoj turneji, bili zamalo pred raspadom zbog svađa članova i smrti Akija Rahimovskog – nastavljaju dalje.
Neki bi voljeli da je situacija obrnuta, ali Kekin i ekipa imaju prilično jake argumente pred sobom i nama. Od početnih taktova prve pjesme "Što će reći ljudi" situacija je jasna; za razliku od kontemplativnih albuma kakav je bio "Kuća bez krova", kojim je Kekin istraživao drugačije mogućnosti svoga rada, "Nježno đonom" zvuči daleko izravnije, skoro kao Hladno pivo u napadu i s golgeterima koji zabijaju već na početku utakmice. Nakon dvanaest pjesama, na kraju utakmice situacija je jasna – pobjeda na domaćem terenu.
Ali i u gostima, znamo li gdje živimo i koliko je volje potrebno da se mnoge prešućivane teme uvrste u javni govor i diskurs. Najkraće rečeno, Mile Kekin nije ostario, nije se počeo baviti samostalnim albumima da bi umjetničario – što ne bi bilo nezanimljivo – i pod stare dane bio na sigurnoj udaljenosti od angažmana i "pljuvanja istini u oči", već upravo suprotno. Do neke mjere je paradoksalno, ali i očekivano, da Kekin i bend s "Nježno đonom" zvuče vitalnije, borbenije, zainteresiranije za stanje društva nego mnogo mlađi konkurenti s rock-scene. S dvanaest odličnih pjesama, od kojih mnoge imaju hitoidni potencijal kao raniji klasici Piva, Kekin se definitivno upisuje na vrh popisa najizdržljivijih ozbiljnih domaćih rock autora svih vremena. ako tamo već nije bio i ranije. Spram njega mnogi zvuče kao podgrijana juhica, toliko je dobar album "Nježno đonom"
No upravo zbog opće obljubljenosti Hladnog piva, još više fascinira koliko je u "novoj karijeri", iako ga svi znaju, Kekin potegao oštro i jako kako bi opravdao davno stečeni status sjajnog pjesnika čiji tekstovi pogađaju u najbolnije detalje naše svakidašnjice, a himničnim melodijama i oštrom, žustrom svirkom benda zovu na akciju. Još kraće rečeno, "Nježno đonom" po svim svojim sastavnicama jedan je od najvažnijih i najljepših albuma godine, trijumf autorskog potencijala Kekina i volje da se radi s punim gasom, iako ova postava nije Reno 4, već puno jača mašina.
"Nježno đonom" ploča je koja vam poput ljekovitog napitka otkriva i objašnjava gdje se nalazimo, s čime se susrećemo, koji su nam problemi, a gdje su rješenja. Drugi singl "Ratnik svjetla" – ritmička varijacija na "Know Your Rights" The Clasha – dobro je najavio kojim se smjerom kreće čitav album – dovitljivi tekstovi, jake melodije, strastvena svirka, produkcija i aranžmani Marka Mrakovčića kao ključnog novog člana ekipe s Kekinom kao glavnim ceremonijalmajstorom i autorom pjesama koji promišljenim stihovima otkriva goruće detalje situacija u kojima živimo.
Možda je najindikativniji tekst četvrte, motoričke pjesme zarazne melodije "Nikad sit", koja – osim što je doslovno teško biti sit uz današnje cijene – zapravo govori o neutaživoj želji da se ide naprijed i stalnoj gladi za istinom. Stihovima "probao sam sa jogom, probao sam sa drogom, čak sam probao sa dragim Bogom, probao sam bez mesa i sa manje stresa, promijenio sam milion adresa", Kekin jednostavno objašnjava situaciju uz zaključak "nikad sit, nikad sit, sumnjam da ćeš ikad bit", a upravo je to situacija koja ljude tjera naprijed, umjesto unatrag.
Ironična uvodna "Što će reći ljudi" potencijalni je hit, duhovita storija o omiljenoj domaćoj temi falš angažmana i nedostatka bunta, prosvjeda i protesta, a stihovima "i pjevate dolje Vlada, već je vidim kako pada" ili "mene plaća vojna hunta da vam pružam privid bunta" opaljuje šamar svima koji neaktivnošću i guranjem glave u pijesak opravdavaju opće sljepilo na društvene, osobne i političke deficite. Ne radi se tu primarno o tome "na kojoj ste strani", kakvi su vam politički stavovi, već prije svega o kvocijentu inteligencije i volje da se uključite u zajedničku priču koja "pušta vodu" na mnogim razinama, a samo budale to ne vide.
Kekin na "Nježno đonom" ima i predivnih intimnih balada poput prvog singla "Mala", "Gdje sam bio do sad" ili maestralne završne akustične balade "Guvernal" o imaginarnoj vožnji biciklom kroz grad i stihovima "ti me puštaš olako da te vozim daleko". Te pjesme jednako su pune sjajnih autorskih opservacija poput onih borbenijih, a kao slične springsteenovske vinjete pokazuju uvjerljivo Kekinovo umijeće storytellinga, tj. pričanja priče, već godinama usporedivo s najboljim svjetskim majstorima.
Neke pjesme zvuče poput razočaravajuće intimne scene nečije velike životne predstave; "Ja bih ti dao sve, ali tebi treba manje, treba ti moje džepno izdanje" ubojiti su stihovi refrena klavirske balade s velikim refrenom "Bez problema" koja secira opću i intimnu potrebu mnogih za površnošću i "netalasanjem", u kojoj sve štima dok, naravno, nema problema. No, budući da problema ima mnogo, Kekin je tu da ih opiše, a to radi znalački, poetski i s energijom koja praćena sjajnim melodijama i inspirativnom svirkom pratećeg benda govori o novom životu i karijeri koja je pred njim(a).
Spomenute storytelling majstorije vrhunskog pjesnika čuju se i u "Orangutanu" i "Adria (Zimmer frei zwei)" – otpjevanoj na njemačkom jeziku – ili "Kupih ga njoj za rođendan" s temom kućnih ljubimaca. Sve te pjesme s mnogim sviračkim finesama i korištenjem raznih žanrova dobro se uklapaju u temu albuma i oporim humorom nadograđuju glavnu temu čitave priče.
Iako su s početnim klupskim svirkama krenuli kao akustična ekipa, "Nježno đonom" elektrificirana je epopeja koja jednostavno zove čitav bend na pozornice, gdje bi se u spoju sa starim pjesmama Hladnog piva i ovima s tri samostalna albuma moglo raditi o uzbudljivim koncertima s pričom i porukom, kakve vam vani pružaju Springsteen, Roger Waters i drugi vrhunski autori koji ne guraju glavu u pijesak s protokom godina. Ukratko, možda će vam Hladno pivo manje nedostajati uz sjajan novi album "Nježno đonom" i predstojeće koncerte Mile Kekina.
VIDEO Parni Valjak i prijatelji osvojili Porina za Album godine
Točno tako,guramo glavu u pijesak a vlastodršci ništa ne poduzimaju da se trgovina djecom u Africi najrigoroznije kazni