Iako je Europa još u 18. stoljeću otkrila istočnjačko ljubavno sporazumijevanje ružama, koje se dogodilo zato što zaljubljeni u to vrijeme i nisu imali baš previše prilika za ljubavna šaputanja, ja ni u ovoj 2020. godini ne mogu sasvim shvatiti taj bogat, maštovit i nadasve dojmljiv jezik ruža.
Ne tako davno poklonio sam bijelu ružu koja, kako sam naknadno shvatio, označava platonsku ljubav, jednoj atraktivnoj djevojci prema kojoj sam osjećao isključivo snažnu tjelesnu privlačnost, a narančaste, koje govore upravo o toj vrsti strasti, poslao sam sretno udanoj kolegici koja je očito bila bolje upoznata sa simbolikom ruža pa mi se, eto, nakon toga više nikada nije javila. Osobi u koju sam godinama bio zaljubljen, umjesto crvenih ruža koje simboliziraju ljubav, poklonio sam neke žućkaste. Optužila me da sam bezrazložno ljubomoran, a meni je jako dugo trebalo da shvatim da problem nije bio u meni, nego u tim ružama i onome što one predstavljaju...
Ruže boje lavande, koje simboliziraju ljubav na prvi pogled, poslao sam osobi koju poznajem cijeli život i viđam na svakodnevnoj razini, a bijele pupoljke ruže, koji bi zapravo hladnoj osobi trebale dati do znanja da ima srce koje ne zna za ljubav, kupio sam, sasvim pogrešno, vlastitoj majci. Nemam, dakle, shvatio sam u nekim slučajevima možda i prekasno, blage veze o tome što svaka od ovih ruža u koloru predstavlja, ali ona za koju sasvim pouzdano znam što označava, kod koje ne može biti greške, krivog tumačenja i koja ne može, eto, dospjeti u pogrešne ruke, to je već više od četvrt stoljeća slavna Večernjakova ruža.
Nagrada Večernjeg lista koja je od svog nastanka u redakciji njegova legendarnog TV priloga Ekran zadužila cjelokupnu medijsku scenu, ali i naše društvo u globalu, a koja pri tome, moguće da ste primijetili, svake godine postaje sve glamuroznija, snažnija i važnija! Prve Večernjakove ruže dodijeljene su za 1994. godinu, kada se na medijskoj sceni pokazala potreba za nagradom u kojoj najbolje iz struke nominiraju njihovi kolege, a o konačnom izboru onih koji su u protekloj godini bili medijski istinski bitni te koji su drugima bili dobar primjer i poticaj za kvalitetan rad i stvaralaštvo odlučuju neposredno čitatelji Večernjeg lista.
Dobitnici su tada bila dva Olivera, Dragojević i Mlakar, te Doris Vučković, Maja Blagdan, E.T. i mladi Filip Šovagović. Sve redom osobe i bend koji su i nakon svih ovih godina koje su prošle od prve dodjele i dalje zlatnim slovima upisane u povijest naših medija te čine dio opće kulture u Hrvatskoj, a upravo to prepoznavanje kvalitete koja odolijeva vremenu jedna je od glavnih značajki ove ugledne nagrade. Dobivaju je već afirmirani umjetnici i legende poput Olivera, Miše Kovača i Arsena Dedića, ali i golobradi mladići koji su tek na putu prema afirmaciji i legendarnom statusu. Devedesetih godina i početkom dvijetisućitih to su bili Petar Grašo i, što ja znam, Gibo, a prošle je godine Vedran Car s Otvorenog radija bio taj "balavac" od kojega i u budućnosti mnogo toga dobroga očekujemo... Od 2005. pa sve do 2014., da spomenem i to, Ruža se nije dodjeljivala, ali prije te, svakako predugačke pauze tijekom koje su mnogi uvidjeli pravu važnost te nagrade pa su se potrudili ponovno je što prije aktivirati, učinjena je jedna jako važna stvar i dodijeljena je Milenijska ruža, kojom je napravljen rezime cijelog stoljeća.
Njome su se okitili, da nabrojim samo neke, Oliver Dragojević, Tereza Kesovija, Ana Karić, Boris Dvornik, Helga Vlahović i Oliver Mlakar, a Prljavo kazalište dobilo je nagradu kao grupa koja je svojim pjesmama, posebno onom "Mojoj majci", obilježila stoljeće od kojeg smo se oprostili. Osim te Milenijske, Oliver Mlakar dobio je još jednu posebnu i do sada nikome drugome dodijeljenu nagradu - onu za životno djelo! Ta nagrada dodijeljena je lani prvi put, a Oliver je u svome govoru duhovito rekao da izražava žaljenje što je upravo on taj koji je dobiva jer se, eto, unatoč poznim godinama ipak ne osjeća toliko staro da bi mislio kako su njegova najbolja djela već iza njega. Isto je, primijetio bih ovako neposredno prije dodjele nagrada za 2019. godinu, koja će se 20. ožujka 2020. održati u zagrebačkom HNK, i s Večernjakovom ružom koju je taj voditelj tijekom svih ovih godina možda i ponajviše obilježio. I ona, naime, ima podosta godina iza sebe, najstarija je takva nagrada u Hrvatskoj, ali s obzirom na to da je od 2015., kada je ponovno pokrenuta, do danas zapravo njezino najpotentnije doba, dojam koji se stječe je da su najbolje godine Večernjakove ruže tek pred nama...
Baš kao i sve ostale ruže kojima to već stoljećima činimo, i ova Večernjakova još će se mnogo godina koristiti kao izraz ljubavi, divljenja i poštovanja, ali umjesto onoga romantičnog, o čemu sam na početku pisao, ona će se i dalje odnositi na ono najvažnije u medijima - odnos publike prema onima koji su u protekloj godini učinili važne stvari za najširu javnost te čije je djelovanje kvalitetno i originalno u jednoj od sedam kategorija za koje se dodjeljuje. I upravo to čini je najvažnijom medijskom nagradom u Hrvatskoj!*
