Prošlo je godinu dana od smrti Olivera Dragojevića, a ovih dana Vela Luka bila je puna ljudi koji su glazbeniku htjeli odati počast. U ponedjeljak se održao i koncert "Trag u beskraju" kojima su mnogi hrvatski glazbenici pjevali Oliverove pjesme,a tamo se našla i njegova supruga Vesna.
- Još ne znam da je umro. Bila sam na groblju pa kao da sam došla nekom rođaku. Valjda mozak ne dopušta da to uđe u glavu. Cijeli stan sam renovirala tako da me ništa ne podsjeća, ne mogu živjeti od nekih uspomena, gledati slike. Postojala je ta njegova soba koju sam skroz ispraznila i iz koje smo sve stvari spakirali za muzej - ispričala je Vesna za IN Magazin.
Otkrila je da nekad ne prepozna njegove pjesme, dok mu ne čuje glas.
- Nekad sjedim u kafiću i čujem neke pjesme za koje i ne znam da ih je snimio. Čujem njegov glas, ali ne znam da ih je snimio. Koje pjesme volim, ne znam. Dva put sam intervenirala u 46 godina braka. Jednom za 'Lijepa bez duše' da je prepjeva s talijanskog i za 'Kad mi dođeš ti'. Mjesec dana trajala je borba hoće li to snimit ili neće i na kraju kad sam počela plakati i moliti ga da je snimi za mene, pristao je. Ta je pjesma baš postigla velik uspjeh - rekla je Vesna i dodala da je s Oliverom bilo vrlo lako živjeti i da ni sa čim nije bio opterećen.
Jasno je da je reakcija na gubitak drage osobe - žalovanje. Nisu rijetke obrane, pa se vrši negacija gubitka drage osobe npr. odeš na grob rođaka. Čovjek je sposoban preživjeti nakon gubitka: djeteta, supruga, roditelja. Prvo, čovjek se može prilagoditi novoj situaciji. Drugo, čovjek je sposoban naći zamjenu za izgubljenu dragu osobu. Nije jedino moguće da navučemo crninu, jaučemo i čekamo da umremo.