Na uskrsnom stolu obitelji Horvat iz Svetog Urbana bit će šunke, kuhane i pečene, sira, domaćih kobasa, jaja, hrena.., a uz blagdanski objed prijat će svakako i čaša pušipela, vina od autohtone sorte bijeloga grožđa poznatog i pod nazivom moslavac, dok oni stariji pamte da se zvao i šipon. Nekoć ova sorta nije slovila za bogzna kakvu, a danas osvaja priznanja na vinskim natjecanjima diljem svijeta.
Međimurci su pušipel još prije šesnaest godina zaštitili kao svoju robnu marku pa svaki vinar iz Međimurja koji ga proizvodi ima vlastiti logo, no etiketa je svima ista. U tradiciji Horvatovih je da uskrsni ručak bude kao i doručak, no s obzirom da će se u mnogim domovima širiti i mirisi pečenja, vinar Robert Horvat uz janjetinu preporučuje sauvignon, eventualno graševinu.
Ovaj međimurski vinar u svijet pušipel, sauvignona, rajnskog rizlinga, bijelog pinota, muškata žutog, graševine i crnog pinota koje danas uzgaja na šest i pol hektara i godišnje proizvodi između 70 i 80 tisuća litara vina, našao se prije svega zahvaljujući pokojnom djedu Josipu Hudinu koji je imao lozu na manje od hektara pa ga je vodio orezivati gorice, što je još kao dječak i zavolio. Kad je došlo vrijeme da Robert krene u srednju školu, bez imalo se promišljanja te 1994. godine odlučio za poljoprivrednu. Bio je prva generacija, a i danas pamti kako su ga, dok je čekao autobus s motikom u ruci i čizmama na nogama, vršnjaci ismijavali. Prijelomna je godina da će se obitelj baviti isključivo vinogradarstvom i vinarstvom bila ona kada je Robertov otac Vladimir ostao bez posla.
VEZANI ČLANCI:
"Dok mi prvi muškat bude rodil', bum se ženil", zacrtao je Robert samome sebi pa je taj naum i ostvario, a on i odabranica Ivana uzvanicima su poslali pozivnice u bocama s vinom. Jedna se i danas nalazi u podrumu, pokraj Horvatove vinske arhive.
Nekako u to vrijeme međimurski su vinogradari počeli promišljati o razvijanju županijske marke vina koja bi bila osnovom enološke i turističke priče pa je prije trinaest godina u goricama Horvatovih u suradnji i dogovoru Međimurske županije, zagrebačkog Agronomskog fakulteta te međimurskog Društva vinogradara i vinara Hortus Croatiae, čiji je Robert predsjednik, posađena klonska selekcija pušipela, čime su se prometnuli u svojevrsne čuvare te stare sorte. Struka i vinogradi tijekom godina su od 32 početna klona izdvojili njih pet koji su se pokazali najkvalitetnijima i koji su upotrijebljeni za podizanje certificiranog matičnjaka na drugoj parceli Horvatovih. Svaki od izdvojenih klonova ima svoje posebnosti - jedan je za kasne berbe i predikatna vina, drugi za pjenušavo vino, treći ima manje kiseline, a više šećera, četvrti je za vino koje će odležati u barrique bačvama, a peti ima kombinirana svojstva prethodnih.
Jedan od ponosa Horvatove vinarije u sklopu koje je i kušaonica za dvadesetak gostiju koji uz prethodnu najavu mogu osim u vinu uživati u domaćim međimurskim delicijama, poput mesa z tiblice, jest vino nazvano K32. Riječ je o sve 32 varijante klonske selekcije pušipela "smiješanih" u jednu barrique bačvu:
- Poslali smo uzorak na Decanteri, sad očekujemo rezultate, ali i nagrade - kaže Robert, uvjeren u kvalitetu svoga vina.
Uostalom, da Horvatovi imaju kvalitetu, odavno je prepoznato na međunarodnim i domaćim vinskim smotrama pa medalja i s Decantera i s drugih natjecanja ne manjka. Jedan od ponosa Vina Horvat je vino nazvano po broju koji za Roberta ima posebno značenje, 279. Naime, na toj nadmorskoj visini ima vinograd graševine, toliko dana prođe od rezidbe do berbe grožđa, zatim vino 279 dana odleži u bačvi, a u konačnici proizvede i upravo toliko boca. Naposljetku, kupiti ga se možete u Svetom Urbanu na kućnom broju 279. Dok su bile kune, cijena butelje bila je - 279 kuna. I naravno da nije bilo ništa logičnije nego da Horvat tu svoju graševinu kasne berbe, odležanu u barrique bačvi i ovjenčanu Decanterom, nazove baš 279.
Bez obzira na nagrade i priznanje koja im pristižu, Horvatovi nemaju enologa. Robert kaže da voli biti samouk, učiti na vlastitim pogreškama. Jedne godine nije ni išao spavati dok je muškat fermentirao, već je sve vrijeme uz njega bdio u podrumu. Kad je u nedoumici ili treba savjet, pita prijatelje vinare. U budućnosti će stručne savjete moći potražiti i kod svojih sinova. Naime, srednjoškolac Matija namjerava biti enolog. Martin je učenik drugog razreda, za sada bi htio biti vinogradar, a obojica rado pomažu, koliko mogu, u vinogradu i proizvodnji pa stavljaju čepove na butelje.
S obzirom na nasljednike itekako zainteresirane za nastavak obiteljske tradicije, Robert Horvat stalno nešto radi i smišlja kako bi obogatio ponudu. Trenutno čeka rezultate vinske omotnice jer mu je u planu i izgradnja vinskog hotela s dvanaest soba na svome gruntu s pogledom. Iz gorica Horvatovih osim susjedne Slovenije na jednu se stranu vidi Austrija, na drugu Mađarska. Na početku redova vinograda Horvatovi su posadili ruže koje su i ukras, ali i zbog svoje osjetljivosti prvi pokazatelji peronospore i pepelnice. Svoja vina prodaju na kućnom pragu, šalju pakete, u krugu od stotinjak kilometara Robert dostavlja, ponajviše ugostiteljima, a dio i izvoze.
Udruga Hortus Croatiae, kojoj je Horvat na čelu okuplja 26 međimurskih vinara, a njihove susrete Robert naziva špijunažom. Tada si iskreno govore kakva su im vina. Imaju i nepisano pravilo da, ako je jedan proizvođač zastupljen u nekom restoranu, drugi neće istome ugostitelju jeftinije ponuditi svoje vino. Nedavno smo članove ove udruge susreli na "Zadar wine festivalu", najvećem vinskom festivalu u Dalmaciji.
- Sad se punom parom pripremamo za ovogodišnje Urbanovo koje će se održati od 17. do 19. svibnja, prije toga, 8. travnja, imamo predstavljanje pušipela i sauvignona u hotelu Esplanada u Zagrebu. Naravno, posla ima i u vinogradu - kaže uspješni međimurski vinar Robert Horvat opisujući vino kao živo biće jer se i ono rodi, živi. I stari.
- Da dulje živi, moraju biti veći alkoholi - dodaje.
VIDEO: Tko je supruga Radimira Čačića? Uvijek hladnog izraza lica, a imali su tajni dogovor
