Glumica zagrebačkog HNK i profesorica govora na Akademiji dramske umjetnosti u Osijeku ušla je u “Larin izbor”.
Što kažu studenti? Prigovaraju li da ih učite ‘ozbiljnoj’ glumi, a vi ste u sapunicama?
– Ne, kažu “kad bismo barem i mi uspjeli ući” i sviđa im se kako to radim. Imam dovoljno staža, nije mi do slikanja. Ozbiljno se posvetim svakoj ulozi, a to se i vidi.
Uza sve obaveze koje imate, što vam zapravo znači “Larin izbor”? Još jedan posao više ili veselje?
– Gotovo dvije godine nisam snimala ni jednu sapunicu i sada me to istinski veseli. Igram Tamaru, brižnu majku koja se bori za svog sina. Inače igram karakterne uloge pa mi se i ova, uloga majke koja se na sve načine bori za svoje dijete, silno sviđa.
Nakon smrti supruga Zvonka upisali ste vozački. Jeste li svladali strah od vožnje? Jurite li zagrebačkim ulicama?
– Ne, još me drugi voze, a naš auto stoji u garaži. U autoškoli su mi pokazali film što se sve može dogoditi zbog trenutka nepažnje ili prevelike brzine, kako ljudi stradaju, ostaju invalidi, ubiju sebe, drugoga. Tri dana trebalo mi je da dođem k sebi.
Možete li se nakon suprugove smrti zamisliti u vezi s nekim drugim muškarcem?
– Ni u ludilu. O tome i ne razmišljam, nije mi na kraj pameti.
Vlasta samo naprijed, za mene si jedna od najboljih i najljepših naših glumica.