Vojko Vrućina, to jest Vojko V, kako se u skraćenoj verziji svog umjetničkog imena na glazbenoj sceni predstavlja Andrija Vujević, održao je nedavno u Zagrebu, u Tvornici kulture, samostalni koncert koji je njegova publika u Zagrebu željno čekala još od 2018. godine kada je u Domu sportova, nedugo nakon objave svog prvog albuma, priredio koncert na kojem bi mu pozavidjeli i kolege s puno dužom karijerom i većim brojem albuma. Prije nego se upustio u solo glazbene vode Vojko je nastupao s Dječacima i Kišom metaka. Za one koji su manje upoznati s njegovom glazbenom prošlosti, podsjetimo kako je s Dječacima bio od 2005. do 2018. godine, a bend je s pjesmom "Istina" s istoimenog albuma osvojio širu publiku. Kako nam je u jednom intervju Vojko rekao, bend je lutao i tražio svoj izričaj i bilo je tu i loših skladbi i tek s pjesmom "Istina" počinju se nizati hitovi. Posljednjih nekoliko mjeseci splitski reper postupno otkriva novi studijski materijal i novi album koji će se zvati "Dvojko" sada je u završnoj fazi, radi se na omotu izdanja i uskoro bi trebao biti objavljen. Od koncerta u Domu sportova i prvog albuma Vojko je zaradio šest nominacija i tri nagrade Porin, njegovi stihovi citiraju se i u Saboru, njegove pjesme imaju milijune pregleda na YouTubeu, koncerti su mu rasprodani i sudeći po novim hitovima koje je objavio ove godine, "TT-33" i "Evo me opet" smiješe mu se opet brojne nominacije i bez sumnje i pune dvorane ako je suditi po atmosferi koja je vladala u Tvornici 10. prosinca na njegovom koncertu. Pjesme "Ne može", "Zovi čovika", "Pasta Italiana", "Kako to" postale su omiljene i onima koji možda nužno ne slušaju svaki dan ovakvu vrstu glazbe, ali Vojkovi stihovi lako ulaze u uho.
- Moja najdraža tematika je nikakva tematika, tekstovi koji su naizgled nepovezani, ali u sebi sadrže sitne detalje iz svakodnevnog života. Kad se baš uhvatim jedne teme, to je najobičnije ismijavanje tuđih i svojih mana - objasnio je jednom Vojko, odgovarajući na pitanje o temama svojih pjesama.
S jednim od najpopularnijih repera današnjice pričali smo o tome koliko je odrastanje u Splitu oblikovalo njegov izričaj, je li perfekcionist u poslu, kako je došlo do toga da napiše slikovnicu "Ne može" koja je namijenjena djeci od dvije do osam godina, a uči ih bitnoj životnoj vještini - kako i kada reći "ne". Govorili smo i o pjesmi za djecu "Papučice" i što misli o velikoj popularnosti i slušanosti trap glazbenika iz susjedstva, a dotakli smo se i njegove suradnje s Tončijem Huljićem te dobrih i loših strana popularnosti.
Ove godine, nakon dvije pandemijske godine, glazbenici se polako vraćaju nastupima, potvrda je tome i vaš koncert u Tvornici ovog prosinca. Jesu li vam nedostajali nastupi, što u financijskom smislu, što zbog tog kontakta s publikom?
Cijela 2022. godina je bila jaka što se tiče koncerata, čini se da nam je svima nedostajalo gužve i buke. Ako se ovako nastavi i ne dogodi se nuklearni rat ili neka nova zaraza, 2023. će biti još jača.
Album "Dvojko" najavili ste singlovima koje ste pustili tijekom ove godine, hoće li album fizički uskoro ugledati svjetlo dana, imate li sav materijal i jeste li od onih glazbenika koji bi i kad je sve gotovo i dalje mijenjali, poboljšali neke stvari... Jeste li perfekcionist u poslu?
Sam autorski materijal već je neko vrijeme gotov, album je u finalnoj fazi miksanja i masteringa. Trenutno se i radi na omotu, tako da se ubrzo očekuje izlazak. Ne bih rekao da sam perfekcionist, ova vrsta muzike ne zahtijeva veliki perfekcionizam, puno je važnije imati autentičan izričaj i pogoditi trenutak, vibe, moment, kako god se to zove.
Sa šest nominacija i tri osvojena Porina 2019. godine za prvi album postavili ste visoko letvicu, je li to i malo opterećenje dok ste radili drugi album u stilu da novi materijal mora biti jednako dobar i bolji od prethodnog, jer sad ste publiku navikli na određeni standard?
Opterećenje je tu, ali činjenica je da mi se od prvog albuma život preokrenuo na razne načine, kao što se i svijet drastično izmijenio, tako da je nemoguće očekivati da će novi album biti skroz ista priča. Što se tiče standarda, kao i sa svakim albumom dosad, dao sam maksimalno od sebe koliko je bilo moguće u trenutku.
Što je promijenilo vaš odnos i stav prema Tončiju Huljiću i čija je ideja bila spojiti nespojivo - Huljića i vas?
Pjesmu smo prvo složili Krešo i ja, počeli smo od ideje da sempliramo nešto najbizarnije moguće, nešto što nikome ne bi palo na pamet pa smo došli do ideje da uzmemo neku Huljićevu pjesmu. Za refren smo ukrali i semplirali dio pjesme "Gamele" Huljićevog benda Madre Badessa. Poslao sam album Croatia Recordsu, a oni su rekli da moram Huljića pitati za dopuštenje korištenja samplea. Kad sam njemu poslao stvar, svidjela mu se, ali me upozorio da je prekratka za standardni radio format od 3:30 i da bi je trebalo produžiti pa sam mu ponudio da i on repa.
Na Huljićevu sugestiju, za spot ste odabrali Rinu Barbira, s kojim i dalje surađujete. Je li bilo još kojih benefita iz suradnje s Huljićem i jeste se bojali kako bi vaša primarna publika mogla reagirati na tu suradnju?
Nisam se bojao reakcije publike, znao sam da je pjesma dobra i da je sazrelo vrijeme za takve suradnje. Mislim da su davno prošli dani zamornih priča što je "underground", a što je "komercijala". Čini se da smo svi skupa preboljeli tu dječju bolest.
Mislite li da bi vam karijera bolje i brže napredovala da živite u Zagrebu gdje je i hip hop/rap scena možda malo jača nego u Splitu i je li selidba iz Splita ikada bila opcija?
Vjerujem da je to što sam odrastao u Splitu pozitivno utjecalo na moju karijeru jer je Split kritički nastrojena sredina i ljudi će ti direktno reći ako im nešto ne valja. Ta kritičnost nas je kao mlade repere često natjerala da se popravimo kao pisci, beatmakeri, izvođači. S druge strane, izgubio sam masu novaca na putne troškove na autocestu jer za većinu koncerata treba barem proći kroz Zagreb. Što se tiče same scene kao scene, nije upitno da je Zagreb najjači u Hrvatskoj.
Koliko je uloga oca u vama pobudila tu želju za pisanjem slikovnica i dječjih pjesama, vaše "Papučice" su hit, imaju preko 1,4 milijuna pregleda na YouTubeu, što vaš sin kaže na tu pjesmicu, je li mu se svidjela?
Uloga oca nije pobudila želju za pisanjem slikovnica, ali je sigurno pomogla u tome. Djeca su iskreni kritičari, tako da sam i za slikovnice i za "Papučice" imao testnu publiku odmah kod kuće. Raditi na "dječjem" materijalu mi je bilo osvježavajuće jer sam se mogao odmaknuti od sebe i svojih standardnih tlapnji koje inače obrađujem u pjesmama. Sinu su se dosta svidjele "Papučice", kaže da mu je dobra i nova pjesma koja uskoro izlazi.
Naslovi i stihovi nekih vaših pjesama, a pogotovo "Ne može", postali su dosta korišteni u našem društvu, od Sabora pa nadalje ih se citira, u kojim situacijama vam je to drago čuti, a u kojim vam možda ide i na živce?
Bitan dio "reperskog posla" je smišljanje rima/fraza/slogana koji ulaze u uši/srca/sabor tako da ako se toliko širok spektar ljudi referira na moje pjesme, ja to smatram uspjehom. Naravno da ima svakodnevnih situacija gdje mi ljudi plasiraju "Ne može" na uvijek isti način, ali mi je jasno da to rade iz dobrih namjera pa me ne živcira previše.
Popularnost ima i dobru i lošu stranu, s njom često dolaze i brojne ponude i pozivi za sudjelovanje u brojnim emisijama, reklamama velikih korporacija, odbijate li takve ponude i u kakvoj se reklami možete zamisliti?
Jednom sam gostovao u jednoj takvoj zabavnoj emisiji i odmah sam na setu zaključio da to nije za mene, svaka čast svima koji to mogu, bilo bi mi lakše održavati karijeru na taj način. Često dobivam svakakve ponude za reklame i jako pažljivo biram u što se upuštam. Volio bih da neka korporacija dopusti Rinu i meni da sami (od starta do kraja) smislimo i snimimo reklamu za njih, ali većinom dobivam ponude tipa da pogledam u kameru i držim proizvod u ruci, pa onda dignem palac gore i kažem "Može".
Za nekih 25 godina vidite li se i dalje u ovom glazbenom žanru ili ćete se lagano preusmjeriti u malo drugačije glazbene stilove?
Prvenstveno se nadam se da ću biti živ za 25 godina. Još od početka karijere nije mi bilo problem upustiti se ni u pop, cajke, elektroniku, tako da je mala šansa da ću sa 60 godina postati striktno reper. Već duže vrijeme mi je samo stvaranje muzike zanimljivije od pisanja tekstova i mislim da ću u jednom trenutku sigurno probati napraviti nešto bez teksta i potpuno drugačije, makar kao anonimni side-project.
Rasta, MC Stojan, Hurricane i drugi izvođači iz susjednih nam zemalja su uglavnom u vrhu našeg trendinga na YouTubeu. Što to u Srbiji rade tako dobro da ih publika u cijeloj regiji toliko sluša, ulažu li više u produkciju, prate bolje trendove…
Imaju manje srama i idu do kraja, to mladima nedostaje ovdje.
VIDEO Građani se ispred dvorane Vatroslav Lisinski opraštaju od Massima
Naporan do bola...