Jedan od najomiljenijih pjevača u našem istočnom susjedstvu i Hrvatskoj, Sergej Ćetković, 14. veljače 2020. nastupit će u Areni Zagreb, a dan kasnije i u Spaladium areni u Splitu. Glazbenik i kantautor, koji je na sceni 20 godina, sudeći prema dosadašnjim nastupima, pripremit će pravi romantični spektakl.
Na njegovim koncertima svi se rasplešu i dvorana se pretvori u veliki plesni podij, a nastup je uvijek praćen vriskovima i ovacijama obožavatelja. Upravo tako izgledali su i njegovi nastupi u Hrvatskoj. Ćetković je dosad triput rasprodao Koncertnu dvoranu Vatroslava Lisinskog, a ljetos imao je i uspješnu turneju Jadranom.
Glazbeni je put taj pjevač započeo još u dječačkoj dobi u sastavu Vatrena srca u kojem je sa sedam godina pjevao i svirao klavir. No profesionalnu karijeru započeo je 1998. nastupivši na festivalu Sunčane skale. Dvije godine kasnije objavio je prvi album koji u startu postiže veliki uspjeh u Crnoj Gori, a kada je nova diskografska kuća Goraton otkupila prava i reprintala CD u državama s bivšeg jugoslavenskog područja, Sergej je postao poznat i šire.
U protekle četiri godine nekoliko ste puta napunili Lisinski, a za Valentinovo prvi put nastupate i u našim najvećim dvoranama. Očigledno vas publika jako voli.
Vrijeme leti, a to vidite sad nakon četiri godine. Drago mi je da sve ide polako, kako i inače volim raditi, bez ikakve žurbe. Uvijek kažem – pusti muziku ispred sebe i ona će napraviti najveći mogući put. Eto, poslije toliko predivnih večeri u Zagrebu, ovaj put družit ćemo se za Dan zaljubljenih. Jako se radujem tim koncertima i želja mi je da sve ono što smo imali svih ovih godina, a govorim o atmosferi i energiji u Lisinskom, prenesemo i u Arenu Zagreb i splitsku Spaladium arenu.
Bit će to i puno veći zalogaj od Lisinskog, s obzirom na to da ćete sigurno imati i bolju produkciju koncerta?
Uvijek se trudim da sve bude dobro. Nije mi toliko bitno da imam grandioznu scenografiju, već da imam dobar repertoar, jer znam da publika traži i neke pjesme koje nije odavno čula. Stoga gledam i da imamo neke stare pjesme, ali i drukčije aranžmane, sa zanimljivim dionicama.
Hoće li biti iznenađenja ili posebnih gostiju?
Goste nikad ne najavljujem jer želim iznenaditi publiku. Bitan mi je taj faktor iznenađenja, bez obzira na to radi li se o scenografiji ili gostu. S obzirom na to da je koncert na Valentinovo, kada svi moji kolege rade, teško da će biti gostiju, no opet ću se potruditi da bude iznenađenja.
Vaša publika su uglavnom žene koje vole romantiku?
Trudim se biti romantičan jer svijet bez romantike nije baš neki svijet. Ja i dalje živim za neke scene iz filmova i gledam da sve prenesem kroz svoje pjesme i da glazba koju stvaram prije svega bude emotivna i romantična.
Supruzi ste za 20. godišnjicu braka poklonili najbolji mogući dar, pjesma “Ljubav” pokazala se kao jedna od najboljih u vašoj dosadašnjoj karijeri?
Mislim da ta pjesma nosi u sebi zrelost svih 20 godina moje karijere, tako da je možda jedna od najljepših. Naravno, tu je i pjesma “Oči nikad ne stare”, meni jedna od milijih.
Kako je supruga Kristina reagirala kad ste joj prvi put otpjevali tu pjesmu?
Bila je oduševljena. Samo me gledala i rekla: “Opasan si ti”.
Vjenčali ste se mladi. Je li vam brzo proletjelo 20 godina braka?
Jest, brzo mi je prošlo, pogotovo što mi karijera traje koliko i brak, tako da smo Kristina i ja to zajedno odradili. A koliko vrijeme brzo leti vidite po svojoj djeci i po tome kako brzo rastu. Lola i Mila sad idu u prvi i četvrti razred i to mi je pravi pokazatelj da smo ušli u ozbiljne godine.
Vjenčali ste se na početku 20-ih, a danas to nije baš čest slučaj, nego se sve češće stupa u brak u četvrtom desetljeću života?
Nikad nije kasno, ali je jako bitno da znate u što se upuštate jer svi nekako olako gledaju na brak, ne kao na instituciju, već kao na neku zajednicu koja može a i ne mora biti. Dolazim iz obitelji koja je na brak uvijek gledala kao na instituciju, kao na nešto sveto, i toga se i ja držim. Najveća je sreća kad čovjek nađe pravu osobu, onu koja će ga definirati. Naravno, bitno je i da oboje budete spremni na kompromise i na sve ono što brak nosi.
Vaš je brak vrlo stabilan. U čemu je tajna vašeg uspješnog braka?
Trebate znati što želite i poštovati ono što imate te davati ljubavi više nego što možete.
Već ste puno puta govorili o vašim posvojenim kćerima Mili i Loli, za koje uvijek govorite da nisu posvojene nego da ste ih “rodili iz srca”. Jedna ste od prvih javnih osoba u Crnoj Gori koja je posvojila djecu. Je li se što promijenilo po tom pitanju kod vas?
Mislim da se puno toga promijenilo. Ne samo da sam ja kao javna osoba to pokrenuo i promovirao, ali uvijek ponavljam – uzalud ću ja za medije govoriti o samom tom činu posvajanja ako čovjek sam ne osjeti potrebu za roditeljstvom i ako je to jedini mogući način da se čovjek ostvari kao roditelj. Ni jedan marketing neće vam pomoći u odluci, ali sigurno će vas potaknuti na razmišljanje o tome i moguće je da smo potaknuli mnoge da o tome razmišljaju. Lola sad ima devet godina, a u posljednjih devet godina puno se toga promijenilo u Crnoj Gori.
Mila i Lola prvo su dobile slikovnicu, a sad su postale i junakinje crtanog filma?
Želja da svojoj djeci poklonim nešto što će im ostati za vijeke vjekova prerasla je u jednu jako ozbiljnu priču koja traje gotovo dvije godine i mnogi ljudi podržavaju to što radimo. Ušli smo već u četrdesetu epizodu i jako se radujem komentarima roditelja koji su u tom crtanom filmu pronašli nešto što smo mi kao djeca gledali i pokušavali izvući neku pouku. U današnje vrijeme u crtićima prevladava destrukcija. I što je nešto nakaradnije, to će više privući pažnju nego nešto što je normalno i edukativno. Inače, naši crtići prevedeni su na nekoliko jezika, a u Hrvatskoj ga možete gledati preko kabelske televizije, na kanalu Pikaboo. Super mi je i što su se moji kolege pjevači odazvali, pa se i njihovi glasovi mogu čuti u crtiću, a bit će još puno kolega koji će dati svoj glas. Nadam se da će među njima biti i hrvatskih kolega. Volio bih i da slikovnica “Što je slađe od kolača” zaživi u svim zemljama u regiji jer je naša osnovna ideja humanitarna, a to je da sav prihod od njezine prodaje bude upućen nekome kome je pomoć doista potrebna.
Pomažete li Mili i Loli u školskim zadaćama?
Nekad se dogodi da im moram pomoći završiti zadaću, pa mi bude teže nego njima jer smatram da je škola postala jako teška s obzirom na to koliko djeca moraju raditi. Doduše, ponekad se izvučem pa kažem – sad će mama. Inače, nisam od onih roditelja koji će gurati svoju djecu u sve i svašta. Puštam ih da same biraju što žele. Vole glazbu i volio bih da se bave nekim kreativnim poslom, nekom granom umjetnosti. Hoće li to biti glazba, slikarstvo ili nešto drugo, ostaje na njima. Najbitnije je da bude nešto kreativno i da uživaju u tome što rade. Sad su već dovoljno velike da mogu ići na moje koncerte, pa ako propuste koji, ljute se na mene.
Znate li možda koliko je dosad prosidbi bilo na vašim koncertima?
Pa sigurno ih je bilo više od 300. Zanimljivo je da se ljudi vole izraziti pred tolikim auditorijem i zaprositi svoju ljepšu polovicu. Nekad se dogodi da ljepšoj polovici to ne odgovara jer ne voli svatko doživjeti taj trenutak pred tolikim ljudima.
Primijetio sam da ste na početku karijere uvijek bili ozbiljni, a sad ste često nasmijani. Kad se dogodila promjena?
Svaki put kad bih ugledao kameru ili novinara, doslovce bih navukao masku preozbiljnog Crnogorca koji je stalno nešto mrk. Uvijek je to bio poluartistični pogled u daljinu, ali s obrvama koje su pale. Ljudi su me doživljavali kao ozbiljnog i starijeg muškarca, a imao sam 23-24 godine. Kod mene je to retroaktivno. Sad izgledam mlađe, poput Benjamina Buttona. Ovo je moja prava strana, takav sam i privatno.
Što mislite o vicevima o Crnogorcima, odnosno o stereotipima o vašem narodu?
Volim dobar vic, ali nisu svi takvi. Crnogorci su specifična kategorija, prilično smo opušteni i možda treba tako. No, ja nisam od onih koji su lijeni i koji za svoju obitelj ne bi napravili sve na svijetu. Ja sam nusproizvod klasičnog Crnogorca, ali gledam na to da imam sve bitne karakteristike Crnogorca – riječ, obraz, čojstvo. To nam je u genima i to mi je temelj svega na čemu gradim svoj život i karijeru.
