Na pitanje tko je jedna od domaćih omiljenih, ali i najboljih glumica, odgovor je najčešće Ksenija Pajić, koju smo ove sezone gledali u seriji Nove TV “Čista ljubav”.
Nakon niza zlih likova kojima je spletkarenje sastavni dio života, napokon ju je dočekala uloga pozitivke Edite. Otkriva ima li s njom sličnosti, kako je doživjela promjenu glavnog glumca usred snimanja, ali i zašto joj je danas puno lakše biti na cjelodnevnim snimanjima.
U četvrtak, 14. lipnja, sve su tajne otkrivene u posljednjem nastavku serije “Čista ljubav”. Kakva sjećanja nosite sa snimanja?
Moram malo misli vratiti jer su prošla gotovo tri mjeseca otkako je završilo snimanje, ali imam samo lijepa sjećanja. Lik Edite sjeo mi je i vrlo je zahvalno napisan. Ona je osjećajna gospođa koja je počela dosta bezazleno, a na kraju završila u drami. Mislim da u posljednjih 30 epizoda nije bilo scene u kojoj nije plakala ili tugovala za nekim. Sve u svemu, zahvalna uloga u kojoj sam uživala. Ekipa je bila odlična - glumačka postava, tehnika, organizacija. Zaista mi je bilo veliko zadovoljstvo raditi i sve je bilo vrlo bezbolno. Izišla sam bez loših sjećanja, uspomena i trauma.
Edita, pozitivan lik, dobro vam je došla kao odmak od negativki koje ste često glumili u serijama?
Potajno sam se nadala pozitivnoj ženi, a ne zloći koja radi samo spačke i drugima zagorčava život tako da sam se veselila toj dobrici, toj Editi. Naravno da i ona ima mana, propusta, loših stvari koje je napravila, ali zapravo je pozitivna i dobra osoba, a
to mi je bilo veliko olakšanje.
Pretpostavljam da ste bliži liku kao što je Edita nego nekim od spletkarošica koje ste glumili?
Pa da, ali ne mogu reći da mi je Edita bliska. Kada dobijem ulogu, bila ona pozitivna ili negativna, doživljavam je kao izazov i glumački zadatak, a ne mislim o tome je li mi bliska.
Ova serija bila je specifična jer se na polovini snimanja promijenio glavni glumac. Ivana Hercega zamijenio je Janko Popović Volarić, koji je rekao da Tomu glumi na svoj, nov način.
Ivan i Janko odlični su glumci i svatko je imao svoje viđenje toga lika. Normalno da ga je Janko drukčije igrao. Bilo mi je žao Hercega kao kolege jer se oko toga pokušala napraviti senzacija. Svi se poznajemo i među nama nema nesporazuma.
Je li vas iznenadila odluka o zamjeni, ipak je bila riječ o glavnom, a ne sporednom liku, odnosno glumcu?
Da, bila sam iznenađena kao i svi, ali to je bilo između Ivana i produkcije.
Vaši suradnici uvijek vas ističu kao kolegicu s kojom je lijepo i ugodno raditi. Takve pohvale moraju laskati?
To mi je drago čuti. Zaista sam radila s puno glumaca, glumica, kolega raznih generacija i nikada nisam imala problema ili sukoba. Ako dođe do nesporazuma, o tome bismo razgovarali, riješili i zaista nisam imala problema. No to nije samo do mene nego i do drugih. Inače nisam konfliktna osoba, ne volim konflikte te želim poštedjeti sebe i druge.
Ovakve serije mjesecima se snimaju po cijele dane i potrebna je velika psihička i fizička sprema. Imate posebne pripreme prije serija?
Ovaj tempo rada prilično je zahtjevan i morate biti fizički i psihički spremni za takvo što, no ne pripremam se posebno jer znam otprilike što me čeka. Sama sebi sve posložim. Znam koliko će biti posla pa kada su stanke od snimanja, nastojim se odmoriti i skupiti snagu za dalje. Više razmišljam o ulozi koju sam dobila, kako ću je odigrati. Prije samog snimanja imamo probe, razgovaramo s redateljem i producentom u kojem bi smjeru trebali ići likovi. Visinskih priprema nemam.
Je li vam danas lakše snimati po cijele dane jer vam je kći odrasla, sama si može skuhati i biti kod kuće?
Apsolutno, moram priznati da mi je to veliko olakšanje. Prije su mi uskakali mama, sestra, a jedno vrijeme imala sam i dadilju. Zahvalna sam im jer su mi omogućili da radim i bez njih to ne bih mogla. Sada kada je Vita odrasla djevojka nemam problema i barem o tome ne moram razmišljati, a to je velika stvar. Potpuno razumijem kako se osjećaju glumice koje su majke male djece i nisu s njima cijele dane. Dijete bude bolesno, a vi ste na snimanju. To je velik stres jer osim posla na koji morate biti koncentrirani, hoćete ili nećete, razmišljate o tome kakva je situacija kod kuće, ima li dijete temperaturu, je li jelo, je li gladno, je li sve u redu... Meni je sada veliko olakšanje.
Vita studira na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji?
Da, klavir je diplomirala, a pjevanje još studira.
Kako ste proslavili diplomu?
Nakon Akademije, gdje je formalno svirala, za prijatelje i obitelj održala je svoj diplomski koncert u Muzeju Mimara. Bila je to divna večer. Mimara je prekrasan prostor za sviranje, kasnije za druženje i bilo mi je jako lijepo.
Dolazite iz umjetničke djelatnosti, ona je također krenula tim putem, no jeste li je savjetovali da razmisli, odabere nešto drugo, gdje je malo sigurnija egzistencija?
Nisam joj nikada tako nešto savjetovala jer se ona dosta rano opredijelila za glazbu i nisam joj htjela gurati nešto drugo. Kad je riječ o njezinim sposobnostima, završila je V. gimnaziju, bila je odlična učenica i mogla je studirati što god je htjela. Nikada je ne bih gurala u nešto drugo samo zato što je to sigurniji posao. Baviti se klasičnom glazbom zaista je neizvjesno. Ne samo kod nas, velika je konkurencija i vani i jednostavno nije lako. Kad je riječ o glumi, situacija je bolja jer imamo više prilika, više medija, tu je radio, kazalište, televizija i svatko nađe svoje mjesto. Ali klasika... to je jedan sužen krug djelovanja, ali i publike i mislim da će njoj biti teže nego meni. No ona to voli i već je time u prednosti pred drugima koji su odabrali nešto što ne vole, a financijski je sigurnije. Sve ima svoje lice i svoje naličje, dobru i lošu stranu.
U jednom intervjuu rekli ste da je glumcima sužen prostor rada jer je tržište malo, ali teško je zamisliti da kao jedna od naših najpoznatijih i najcjenjenijih glumica imate problema s angažmanima?
Imam kontinuitet rada i na tome sam zahvalna. Zadovoljna sam jer nema duljih razdoblja da nešto ne radim, ili sam u kazalištu ili nešto snimam. Sada sam, primjerice, radila na drugoj sezoni serije “Novine”. To mi je bilo odlično iskustvo i nešto potpuno drukčije od kazališta i sapunica. Nemam problema s angažmanima, no za žene u mojim godinama više i nema velikih nosećih uloga, pogotovo u kazalištu. No s tim sam se pomirila i ipak mi je najvažnije s kim radim, da mi je dobra ekipa i dobar redatelj, jer mogu uživati u manjim ulogama s kojima možete puno napraviti. Zadovoljna sam i tko zna što me još čeka.
Kako je danas snimati sapunice u odnosu na prije 15-ak godina kada se radila “Vila Maria”? Je li se što promijenilo ili su tempo i način rada ostali isti?
Način i tempo rada su isti. Imala sam sreću raditi na našoj prvoj sapunici “Vili Mariji”, kad smo se svi upoznavali s tim novim žanrom. Ne sjećam se da je bilo većih problema, ali danas je to sve uhodano. Ekipe su uigrane i čini mi se da je sve nekako lakše kad je riječ o organizaciji i snimanjima. Na početku nismo znali hoće li to zaživjeti, hoćemo li uopće moći snimiti 160 epizoda, ali uspjeli smo jer imamo odlične profesionalce koji vole taj posao i znaju ga raditi još iz filmova i serija.
Je li pristup liku jednak bez obzira na to radite li na seriji ili predstavi?
U sapunicama se često na samom početku ne zna što će se događati s likom, a u predstavi je jasno. Drukčiji su uvjeti i način rada. U kazalištu imate tekst, znate što se događa s likom od početka do kraja. Drukčije je, ali glumac ima mogućnost biti kreativan i u kazalištu i sapunici bez obzira na to što su uvjeti u seriji drukčiji i što se puno brže radi.
Spomenuli smo kazalište, radite na novoj predstavi?
Da, u Gavelli pripremamo predstavu “Pijani”, to je ruski tekst i režira Vito Taufer. Do kraja lipnja imamo probe i ponovno potkraj kolovoza pa slijedi premijera 15. rujna. U međuvremenu, u srpnju, idemo u Lisabon, gdje gostujemo s predstavom “Ponovno ujedinjenje dvaju Koreja” koju je režirao Paolo Magelli i to me posebno veseli. U srpnju još imam nekoliko predstava s kazališnom grupom Lectirum, s kojom putujemo po moru, tako da mi je sedmi mjesec popunjen.
A osmi, hoće li biti malo odmora?
Hoće. Volim more, plivanje i nadam se da ću si nešto uspjeti organizirati. Ako ništa drugo, ići ću u svoju Rijeku, ona je blizu.
Plivanje toliko volite da nekada skočite u more u trajektnim pristaništima?
Pa da, kada putujemo, to je osvježenje između predstava.
Ove godine snimali ste “Čistu ljubav” i “Novine”. Želite li sada pauzu ili...?
Ne! Uvijek bih htjela snimati ako je moguće. Volim televiziju i film te uživam raditi sve što se ima veze s glumom. Zaista mi je lijepo raditi na radiodramama i sad sam sinkronizirala dugometražni animirani film “Hotel Transilvanija 3”. To mi je toliki užitak i ne mogu opisati koliko mi je to zabavno raditi. U predstavama, filmovima, a pogotovo sapunicama likovi svakakve ekstremne stvari rade zbog ljubavi.
Koliko ste vi daleko spremni ići za ljubav, muškarca kojega volite?
Ovisi kakav je muškarac. Ako je normalan, onda baš i ne trebate raditi neke ekstremne stvari, skakati s krova ili nešto slično. Za dobre odnose važni su ljudskost, razumijevanje i naravno da ćete sve napraviti za njega, ali ne ekstremno. Uostalom, ako je riječ o pravoj ljubavi, partner neće ni zahtijevati nešto ekstremno. U sapunicama se ipak malo pretjeruje.
Prošle godine otkrili ste da ste u vezi s liječnikom...
Sve je isto. Zadovoljna sam i sretna!
Bliži vam se i rođendan, kako ćete ga proslaviti?
Neće biti ništa posebno. Ne sjećam se kada sam za rođendan priredila veliku feštu. Nisam za takve proslave, ali obilježit ćemo ga. Najmiliji će me iznenaditi poklonima, a ja ću sama sebi kupiti cvijeće.
milfara