Nakon što je lani dobila tri Porina za svoj debitanstki album "Život nije siv" mlada osječka pjevačica ponovnio je u studiju. Nedavno je predstavila novi singl "Cesta do sna", a pjesma je već zasjela na prva mjesta domaćih top lista.
Pjesmom "Cesta do sna" najavili ste drugi album. Riječ je o još jednoj autobiografskoj pjesmi?
Zasad mogu reći da su sve moje pjesme autobiografske jer me ispunjava pisati o stvarima koje su u mom životu aktualne, koje trenutno osjećam ili proživljavam ili jednostavno želim o njima progovoriti. 'Cesta do sna' je mala crtica iz mog života na cesti s bendom, o brojnim kilometrima, pozornicama, lijepim i manje lijepim situacijama koje zajedno prođemo kad smo toliko često zajedno, o prijateljstvima, novim mjestima i ljudima... svim za mene najljepšim stvarima i iskustvima koje nudi ovaj naš posao. Već godinu dana želim napisati nešto baš na tu temu i drago mi je da je napokon i na to došao red. Naravno, riječima cesta do sna ujedno mislim i na životnu cestu koju sam odabrala, ovu glazbenu koja me odvela na najluđa mjesta, na tome sam joj zahvalna i njome želim ići do kraja, a željela bih na sličan pothvat motivirati i inspirirati i sve one koji se eventualno pronađu u pjesmi.
Vaš prvi album osvojio je sva moguća priznanja. U glazbenom svijetu često se govori o "prokletsvu drugog albuma", kada drugi album ne uspije ponoviti uspjeh prvog. Je li vas strah tog prokletstva?
Da. Strah me, ali se s tim strahom učim nositi iz dana u dan i čini mi se da sam se u tome dosad toliko izviještila da ga se više gotovo i ne sjetim. Mislim da ne bi bilo normalno da nakon takvog početnog uspjeha ne pomislim na mogućnost neuspjeha. Gotovo svi moji veliki uzori u intervjuima govore o tome, gledala sam dokumentarac o Edu Sheeranu koji se također opširno na to osvrnuo. Nakon prošlogodišnjeg Porina par mjeseci nisam ništa pisala jer bi me, svaki put kad bih pokušala, zaustavio osjećaj da 'to sad nije dovoljno dobro' i stotinu drugih glupih i nepotrebnih misli. S vremenom me to pustilo i ponovno sam 'propisala', malo popričala sa samom sobom i shvatila da ni za prvi album nisam razmišljala hoće li biti dobar ili ne, pjesme s njega koje sam sama napisala su iz mene doslovno izletjele upravo zato što o tome nisam mozgala, nisam znala što čini hit, kakav treba biti refren i sto drugih sličnih smjernica koje ti mogu pomoći, ali mogu biti i veliko ograničenje i uteg ako ih se previše držiš. A jako je teško naći mjeru i zato mislim da svaki umjetnik od prvog do zadnjeg dana karijere vodi borbe koje s iskustvom sve lakše i brže dobivaš. Ali borba nikad ne prestaje, a u tome i je sva čarolija.
Kako gledate na sve što vam se dogodilo protekle tri godine? Je li vas iznenadio toliki uspjeh prvog albuma?
S jedne strane da, s druge ne. Uvijek sam imala osjećaj da nešto lijepo i veliko dolazi, ali nisam imala pojma ni otkud mi to, ni kako, ni zašto. Nedavno smo se moj menadžer i koautor Damir Bačić i ja prisjetili događaja kad smo se vozili na moj prvi Splitski festival na koji sam išla s tada potpuno nepoznatom novom pjesmom 'Život nije siv'. Tad smo prokomentirali kako oboje znamo da slijedi nešto veliko i sav naš dotadašnji rad će uskoro dati rezultate. To je valjda ona intuicija i šesto čulo u koje definitivno vjerujem pa se može reći da sam s te strane uvijek nešto naslućivala, ali ako ćemo gledati racionalno, naravno da nisam stupila na glazbenu scenu i očekivala tako nešto ni u najluđim scenarijima. I kad bi se jedna dobra stvar dogodila, opet bi me sljedeća ostavila u potpunom šoku. A bilo je puno dobrih stvari u protekle tri godine i na svakoj sam neizmjerno zahvalna.
Ima li ljubomore na našoj glazbenoj sceni? Osjećate li to među kolegama?
Tu i tamo ima ljubomore, ali ne shvaćam to tragično jer je ima u apsolutno svakom poslu na kugli zemaljskoj, a isto toliko ima i prekrasnih ljudi koje ne bih nikad imala u svom životu da se nisam počela ovime baviti. Maksimalno se od toga mičem i pokušavam s kolegama nikad ne komentirati druge kolege, nečiju produkciju, pjesme, bilo što. Smatram da to nema nikakvu svrhu i apsolutno nikome ne služi. Svatko od nas radi najbolje što zna i to je jedino važno. Ako već baš moram nešto prokomentirati, komentiram to sa svojima doma.
Za razliku od nekih drugih pjevačica vi ste primjer glazbenice koja na naslovnice medija može doći i bez skandala i pokazivanja oblina. Kako gledate na to i je li vama ikad netko savjetovao da tim putem ođete do medija?
S povećanom medijskom eksponiranošću i prisutnošću bilo je, naravno, sve više i prikladnih i manje prikladnih komentara i sugestija. Našlo se stvari koje sam prve sekunde odbila jer nisu bile nimalo u skladu s onim što jesam, ali opet kažem, ne zamjeram nikome. Ljudi probaju pa ako prođe, prođe, a na tebi je da filtriraš što tebi treba i kako se ljudima želiš prezentirati. Nikad nisam smatrala da sam manje u medijima ili da mi fali pozornosti zato što nisam 'skandalozna'. Dapače, imala sam svu moguću podršku i sva su se vrata ako ne na prvu, onda malo kasnije otvorila, gotovo pa ne mogu navesti novine ili televiziju koja me nije u određenom trenutku, pa često i puno puta, podržala i promovirala. Uvijek sam se trudila dati sve od sebe, kao i tim ljudi oko mene, a brojni ljudi koji su mi na tom putu pomogli i pružili ruku, a ima ih puno, jednostavno su to prepoznali.
Sve do početka ove godine živjeli ste s roditeljima u Osijeku ,a onda ste se preselili u Zagreb. Koliko vam je preseljenje u glavni grad olakšalo život?
Preselila sam se u Zagreb krajem siječnja ove godine, kad sam se napokon zasitila neprestanog života u koferu i kad su obaveze postale toliko iscrpljujuće i brojne da bih kući u Osijek uspjela doći ponekad i svaka 2 tjedna i to na 2,3 dana. Većina obaveza mi se centrira, naravno, oko glavnog grada i onda je bilo logično da će mi on kad-tad postati baza. Otkad živim u Zagrebu puno mi je lakše i praktičnije, imam puno više mira, a Osijek mi je sad oaza u koju se povučem kad se želim maknuti od brzine i dinamike.
Kako gledate na aktualnu situaciju u Slavoniji? Mnogi mladi vaših godina otišli su iz zemlje.
Žao mi je što je tako, ali opet to mogu razumjeti jer sam i sama proživjela. Ako imaš snove, moraš ići za njima, to je najvažnija stvar u životu. Osijek je za mene najljepše mjesto na svijetu, mislim da je idealan za život ako se tamo možeš poslovno realizirati i ako npr. želiš imati obitelj, studirati... tamo sam i studirala i nikad nisam smatrala da sam npr. zakinuta što nisam u studentskom domu kao mnogi moji kolege, imala sam nezaboravne izlaske, prijatelje, sadržaje... ali kad danas prošećem Osijekom naviknuta na dinamiku i ljude koji me okružuju dok sam u Zagrebu, ne mogu ne primijetiti da me rastuži centar koji je poluprazan. Vjerujem da se sve to može vrlo lako promijeniti, ali ljudi se moraju kolektivno organizirati u tom smjeru, a nama ta kolektivna svijest kao da užasno loše ide, previše volimo prigovarati i žaliti se, a to nije atmosfera u kojoj se problemi rješavaju.
Kakva je Mia privatno? Što vas veseli, a što vas rastužuje?
Mislim da sam jako sretna što mogu reći da sam privatno gotovo ista kao na pozornici. Vesele me novi ljudi, putovanja, iskustva, vesele me moji prijatelji, obitelj, volim čitati, uvijek nešto guglam i gledam, željela bih naučiti meditirati, mislim da život nije siv. Stvarno, koga god zanima što mislim o nekim važnim stvarima, neka upali moj CD. Jer su tu opjevane najvažnije stvari - ljubav i životna radost, teme koje me najviše inspiriraju kad poželim nešto napisati i uvijek se njima vratim jer mislim da svi trebaju biti samo i jedino sretni sami sa sobom i ako moja pjesma može u tome pomoći bar u nekom mizernom sićušnom postotku, moj cilj je ispunjen. Rastužuju me ljudi koji ne vjeruju u sebe, koji sebe ne vole jer samo iz toga po mom mišljenju potječe sve zlo i dvojba na ovom svijetu, iz nedovoljnog samopoštovanja i nedovoljne ljubavi prema sebi s kojom se ljudi često ne znaju nositi pa ju onda rješavaju iskaljivanjem na svijetu i ljudima oko sebe.
Diplomirali ste njemački i engleski. Jeste li i vi od onih kojima će diploma stajati u ladici ili se namjeravate baviti prevođenjem?
Jako volim engleski i njemački i doslovno sam od petog osnovne vikala da je to jedino što ću studirati, ali iskreno, ne želim nikad morati uzeti tu diplomu i upotrijebiti ju u praksi. Kad sam počela s glazbenom karijerom, jednostavno sam znala da je to to po osjećaju koji me ispunjava dok to radim. I pritom ne mislim samo na pjevanje ili pozornicu nego sve aspekte tog posla - odluke, smišljanje pjesama, studio, put od točke A do točke B, ljude s kojima sviram, izazove, spotove... sve me oduševljava i veseli i čak i ako u nekom trenutku odlučim ne nastupati, imam osjećaj da ću nekako ostati u toj industriji. Ali opet, nikad ne reci nikad, sve se to može promijeniti u trenutku, to je ono što mislim danas.
Prilaze li vam više muškarci otkad ste postali popularni? Jeste li inače zaljubljive prirode?
U srednjoj sam bila dosta zaljubljiva i romantična, tad mi se sve to činilo užasno dramatično i bitno, na fakultetu malo manje, a danas najmanje, valjda je i to neki proces sazrijevanja. Općenito mislim da moraš biti emotivan i u neku ruku romantičan da bi ti uopće palo na pamet pisati pjesme i baviti se ovako nečim, ali danas je, valjda na sreću, puno manje hiperbole u tome. Mislim da mi muškarci prilaze jednako, nisam primijetila neke značajne promjene, što je dobro.
Jeste li gurman, volite li kuhati? Volite li slavonske proizvode poput kulena ili kobase?
Baš i ne volim kuhati i dok nisam počela živjeti sama gotovo nikad nisam ni pokušavala, što je bilo do nedavno. Sad tu i tamo nešto napravim, možda jednom, dvaput tjedno, ali ne mogu reći da u tome pretjerano uživam. Više sam gurman kad treba konzumirati hranu, volim probati nove stvari i nikad nisam bila pretjerano izbirljiva s namirnicama. Naravno da volim sve slavonske proizvode, u frižideru uvijek imam domaćeg od kuće i kadgod idem u druge krajeve Hrvatske u posjetu prijateljima, najčešći pokloni budu baš ti domaći proizvodi.
Kako ćete provesti ljeto? Hoćete li se stići odmoriti i kako izgleda vaš idealan odmor?
Ljeto će biti dosta radno jer osim što je to doba godine kad sam najviše koncertno aktivna, pokušavam završiti novi album. Ali sigurno ću odvojiti bar tjedan dana da odem na more bez ikakvih obaveza. Idealan odmor je za mene s par najboljih prijatelja, na plaži, s knjigom. Ako izađemo jednom van, dovoljno, ako nijednom, dovoljno. Bitno je da se opuštam, čitam, rješavam križaljke, radim sve gluposti koje me vesele, a možda ih inače ostavljam za kasnije.
Pogledajte i kako poznate Hrvatice izgledaju bez šminke.
U Slavoniji treba radit na selu biti uznojen , prljav i smrdljiv. Mladi danas to bas ne vole.