Severina je nedavno sudjelovala u videospotu "Hejt Sloveni" koji se bavi govorom mržnje u današnjem stvarnom i virtualnom prostoru.
Upravo su poznate osobe bitne u takvim akcijama kako bi senzibilizirale što širu javnost. Pozabavila se Severina u kasnijem intervjuu i silovanjima i pritiscima nakon kojih je započela akcija "Nisam tražila" kojom je otkriveno koliko se zapravo veliko brdo nasilja valja na fakultetima, u uredima, iza pozornica kazališta, u učionicama... A onda se dogodilo još jedno zlostavljanje, ali djeteta. Od teških fizičkih ozljeda preminula je mala Nikoll, na što su đonom prema socijalnim radnicima komentarima na Facebooku reagirale glumice Jelena Veljača i Nataša Janjić. I kazneno su prijavljene zbog govora mržnje, protiv kojeg se i Veljača lani borila akcijama protiv zlostavljanja poput "Spasi me" i stigla sve do premijera Plenkovića.
Mnogi su se pitali tko je ovdje lud, iako su u bijesu, kao i ja, privatno reagirali otprilike poput njih dvije. No, jedno je reagirati privatno, a nešto sasvim drugo javno, pa smo sad u čudnoj situaciji da su u slučaju zlostavljanja preminulog djeteta jedine osobe s kaznenim prijavama baš njih dvije. Zato što su reagirale kako su reagirale, dok oni koji su trebali reagirati, i to prije nego što se dogodila tragedija, nisu reagirali nikako.
Krivaca još nema ni na vidiku jer netko opet ne reagira ili ne reagira dovoljno brzo. Sve to ljude zapravo tjera na to da shvate i prihvate kako je kod nas možda najpoželjnije ne reagirati, jer ako reagirate imat ćete problema, kakvih-takvih, ali nekakvih sigurno. Ili je možda bolje reagirati simpatično, poput Severine, koja je rekla ozbiljne stvari o podršci zlostavljanim ženama, ali nikad nije prešla crtu žovijalnog razgovora, u kojem se pokazala boljom "glumicom" od Nataše Janjić i Jelene Veljače. No, k vragu, kad netko i pretjerano istrese žuč u javnom prostoru poput Veljače i Janjić, posljedične akcije možda mogu biti jače i učinkovitije nego ako smo samo oprezni u onome što govorimo ili, još gore, i u onome što mislimo. I hoćemo li modificiranjem slobode govora, komentiranja, pod pritiskom političke korektnosti, kulture otkazivanja i sličnih korektnih paradigmi te novog Zakona o elektroničkim medijima više izgubiti nego dobiti? Ima i Severina problema s pravima svojeg djeteta, a bila je i u onom famoznom filmu koji je također prouzročio zlostavljanje i ruganje u medijskom prostoru.
Dapače, sjećam se tog jutra 2004. kad je film iscurio na internetu i kad se u bivšoj redakciji okupilo dvadesetak ljudi oko ekrana kompjutora provjeravajući kvalitetu glume. Njime je Severina napravila puno više nego što se činilo. Mnogi su nakon toga privatno "drkali", a javno se sablažnjivali, što je ostao klasičan model "korektnog" i prijetvornog moralnog reagiranja kod nas. Vjerojatno sam ostao jedini do danas koji ni kod kuće nije pogledao Severinin uradak. No, ne mislim da sam išta bolji od ostalih, možda je stvar samo u tome što mi se Severina nikada nije sviđala. Da je bio netko drugi, vjerojatno bih i ja pogledao "šaljivi" kućni video. Poanta je u sljedećem; kao u filmu "Građani opasnih namjera", okolina je puna "normalnih", "pristojnih" ljudi poput svih nas, koji su u tren oka sposobni reagirati govorom mržnje. Ili, kako kažu psiholozi, ako smo ikada nekoga ogovarali, a jesmo, već to pokazuje da u nama čuči govor mržnje, bez obzira na to koliko se finima i pristojnima pravili.
Ukratko, ne proizvodi mržnju i ne zlostavlja nitko drugi nego svi mi, pa i nereagiranjem ili pogrešnim javnim reagiranjem. Kad se u čitavu jednadžbu upletu poznate osobe, često se zanemari sadržaj na štetu forme - kao kod Veljače i Janjić - pa je posljedica izostanak smislene reakcije na nereagiranje u slučaju Nikoll. Pitanje je tko će ispasti kriv, a priča se već pomalo gubi s obzora zanimanja javnosti, pa možda uskoro netko opet pobaca djecu s balkona. Je li onda bolje spriječiti, makar i "otrovnim" javnim reakcijama, nego liječiti? Stoga, nisu u krivu oni koji tvrde da je "mržnja" među ostalim i očekivana ljudska reakcija koju je nemoguće zatomiti, pitanje je samo kako i gdje povući crtu.
VIDEO Pogledajte Večernjakovu desetku Vinka Ćemeraša
Mržnja je prirodna ali i prejaka emocija za ovu društvenu kaljužu na društvenim i inim mrežama. Mržnja je kao i ljubav, osobna i proždiruća. Samo što jače proždire nositelja. .... ovo na mrežama i u društvu je egoizam... veljačin, severinin, komentatorski, autora ovog članka i svih ostalih. Svi žele reći. Nitko ne sluša. Pa se riga vatra, da izgledamo vatreniji zagovornici svojih istina. Jedini koji zaslužuju pravu mržnju su oni koji svojim cenzurama dolijevaju ulje na vatru. Političari i novinari. 2 sramotne profesije. Nekoć nisu bile. Danas su to plaćenićke kaljuže.