Povijest svjetske pop-scene puna je naizgled nespojivih, ili barem iznenađujućih dueta u kojima su neočekivano spareni prvotimci različitih generacija, drugačijeg svjetonazora, ili naizgled suprotstavljenog glazbenog DNK. Ali glazbeni DNK očito se može modificirati pa su upravo te neočekivane suradnje i “čudni” hitovi korišteni kao estradno antivirusno cjepivo protiv predvidljivosti. Šok ponekad može razbuditi strasti i poništiti predvidljivost, a slično se događa i na domaćoj sceni. Već dulje vrijeme svjedoci smo suradnji naizgled nespojivih zvijezda srednje struje i alternative, izvođača različitih žanrovskih ishodišta. U tom spajanju nespojivih glazbenih žanrova i generacija – koji imaju i trendovsko obilježje kad ih mediji učine hitovima – novi duet Zdenke Kovačiček i Davora Gopca u pjesmi “Jaka” zapravo uopće ne djeluje neočekivano.
Dokaz relevantnosti
Dapače, Kovačiček je od kraja šezdesetih prisutna na domaćoj sceni i kao takva nosi titulu predvodnica “sumnjive” rock-glazbe, daška zapadnog vjetra koji je tada počeo propuhivati domaću zabavnoglazbenu scenu. Bilo je to tada vjerojatno “čudnije” nego što je ikada kasnije bio “čudan” Gobac pa zato spajanje s frontmenom Psihomodo popa može prije biti dokazom isplativosti i relevantnosti nego krivog srastanja ili frankensteinovske kombinatorike.
Slično vrijedi i za Josipu Lisac – kao i Zdenka Kovačiček, počela je aktivno raditi te iste 1967., kad su bile predvodnice nove generacije domaćih pjevačica – a koja mi je u svojedobno u intervju ovako objasnila suradnju s Hladnim pivom: “Hladno pivo poznajem od samih početaka i pozvala sam ih na svoj koncert da odsviraju ‘Soundtrack za život’ pa sam ja gostovala kod njih u istoj pjesmi, na kompilaciji kad su slavili 30 godina. Prilagođavaš se, svaka pjesma ima svoj kod, atmosferu, ali nijedna pjesma nema granice, u svakoj se možeš izraziti.”
No prvi je, kao i u mnogo drugih stvari, zasigurno bio Ivo Robić sa Zdenkom Vučković u pjesmi “Moja mala djevojčica”. Davne 1958. nastupio je na Opatijskom festivalu u duetu s maloljetnom, 15-godišnjom Zdenkom Vučković. Tim više što je kasnije pjevao i pjesmu “Sedamnaestogodišnjoj”, poznatiju kao “17 ti je godina tek”, jasno je da je liberalnost nekada bila veća nego danas, kad bi ovakvi naslovi izazivali sasvim drugačije konotacije.
Tereza Kesovija i Let 3 u pjesmi “Sam u vodi” prije nekoliko godina zajednički su obradili epsku temu s prvog albuma Leta 3 “Two Dogs Fuckin’” iz 1989. opet pokazavši sav sjaj devet legendarnih minuta domaćeg rocka.
Radi se o simpatičnoj priči o tome kako predstavnici nekadašnje generacije domaće zabavne glazbe poput Tereze nemaju predrasuda prema novim glazbenim žanrovima i ljudima iz sasvim drugačije priče poput Leta 3 i mogu s njima surađivati. Dapače, upravo za potrebe prošlogodišnje dodjele Večernjakove ruže snimili su videospot za “Sam u vodi”, epidemiološki odvojeni, ali ne manje sugestivni.
Nova verzija “Skitnice” u izvedbi Jasne Zlokić i Nereda nastavila je postupak spajanja estradnih zvijezda i hip-hop prvotimaca, na koju se nadovezala i suradnja Mire Ungara i Soma Dollara “Zagreb i ja, šmekera dva”, koja je prošle godine probala transgeneracijski istaknuti spleen Zagreba koji sve više nestaje.
Stjepan Jimmy Stanić krajem 2020. objavio je povratnički album “91+”, a svoju vitalnost nije demonstrirao samo na koncertima u klubovima poput Močvare, u koju je dolazila publika tri puta mlađa od njega, nego i suradnjama poput one sa Soma Dollara u pjesmi “Zagreb, Amerika u malom”, snimljenoj još 2003.
Glavno pitanje možda je ipak postavio onaj koji je i inače postavljao važna pitanja i davao najbolje odgovore. Radi se o Arsenu Dediću čija je kompilacija “Dueti – Dueli” iz 2006. naslovom duhovito pogodila u samo središte ovakvih nedoumica: radi li se o duetima ili duelima, sukobima ili poželjnom nadopunjavanju različitih svjetonazora, ponekad sakrivenih različitim životnim godinama “duetaša” i suprotstavljenih žanrovskih rovova?
Pionir domaće estrade
Arsen Dedić bio je prvak mnogočega, pa i broja dueta. Od 32 suradnje na toj dvostrukoj CD kompilaciji ona s Crvenom jabukom bila je mnogima neočekivana. No, s druge strane, bilo mi je čudno kad je Dedić 2015. odbio suradnju s Hladnim pivom u pjesmi “Stari šajser” s njihova albuma “Dan otvorenih vrata”, duhovitoj storiji Mile Kekina o Agramerima i Zagrebu u koju bi ironični Arsen Dedić pasao kao saliven.
No, vratimo li se na početak i na Ivu Robića, valja reći da je Robić diskografski završio kako je i počeo, mladenački. Posljednja pjesma koju je Robić snimio u studiju bila je suradnja s grupom Di Strojers 2000., obrada njegova davnog hita “Golubovi” na albumu “Časna pionirska riječ”, a projekt producenta Ivana Pike Stančića na kraju je pokazao pionira domaće estrade u duelu i duetu s punkoidnom skupinom, podjednako neočekivano kao i onaj davni duet s 15-godišnjom Zdenkom Vučković 1958. godine.
da znao je arsen da će mile zauvijek ostati toplo pivo.