Učenici su završili “Večernju školu”, a profesor Željko Pervan s malih ekrana otišao je prije tri godine. – Čovjek nekad mora uzeti pauzu i akumulirati energiju i volju. To je posao koji ne možete odrađivati. Dakle, kada primijetite da ga odrađujete, da ne gori u vama, a osjećaj odlaska u studio postane kao odlazak u tvornicu parnih kotlova, treba stati – kaže Pervan.
No, u međuvremenu nije doslovno stao. Bavi se onim za što se, kaže, rodio i što mu je poslanje – stand up komedijom. Predstavom “Na rubu Europe” puni dvorane, a brojnost i smijeh gledatelja najtočnija su mu potvrda po kojoj zna da vrijedi. A nakon trogodišnje televizijske dekontaminacije s novim se projektom, Pervanovim Dnevnikom, vraća i na male ekrane.
O izboru TV kuće još troji
– Stalno me prati fascinacija vijestima, one su puno značajnije no što ih ljudi doživljavaju. Onaj tko ih proizvodi zapravo piše današnjicu, postavlja vlade i ruši ih i ta mi se moć, koja valjda dolazi s godinama, sviđa pa sam oformio privatnu informativnu redakciju. Moj Dnevnik zaživjet će sredinom travnja, a imamo snimljenih nekoliko epizoda. Analizu ponašanja političara radimo Zlatan Zuhrić Zuhra i ja. Dubinsku analizu “tiskovina” radi Živojin Mirić, nekada Mladen Horvat. Imamo i sport, a za vremensku prognozu zadužen je Ahmed Al Rahim. Bit će sinkronizacija, javljanja iz Slovenije, prijenosi najzanimljivijih dijelova kolegija naše redakcije… Ma pravi Dnevnik – otkriva Pervan.
Emitirat će se na tjednoj bazi, vikendom u večernjem terminu, ali na kojoj televiziji, autor još troji. To je ujedno i najbliže što će se Pervan približiti “političkoj moći” jer naprosto, kaže, nije sazdan od legure potrebne za pravog političara.
– Naime, za posao kojim se bavim jedan od preduvjeta je nerobovanje i sloboda u glavi. Ne pada mi na pamet svrstavati se, osim među sisavce. Ja ne mogu biti ljevičar, desničar ili srednjaš. Što to znači? Svrstavanje u bilo kakve kućice ponižava me kao ljudsko biće. Na žalost, nikada me nisu niti zvali ni u jednu stranku, jednostavno za to nisam podoban – ističe Pervan.
No, za kritičko promišljanje i davanje verbalne slike o pojedincima, narodu, društvu... i te kako jest – jer to kao komičar i radi. Pa evo prilike da se izrazi o aktualijama i na neki nas način uvede u ono što će svaki vikend raditi u Pervanovu Dnevniku.
Svoj stav o sto dana nove vlade ima svaka baka, a povjerenje naroda uglavnom je, kažu statističari, u padu. No, Pervan ne misli da su na vlasti neki drugi, ali isti. – Sveopći dojam mi je ok. Ali uvjeren sam da se neke odluke moraju donijeti. Naime, razlika između uspješnih i neuspješnih ljudi najvećim je dijelom u tome što uspješni donose odluke, i to na vrijeme. Razlika nije u intelektu, pa pogledajte primjere bogatih ljudi u Hrvatskoj i to će vam biti jasno. Kao što neću nikada govoriti protiv bivše vlade, neću ni protiv nove, i to ne iz nekog oportunizma jer nemam ništa niti od jednih. Ali nevjerojatan mi je stav dijela javnosti i želja da se nešto učini, ali da se istodobno ne učini ništa – docira Pervan i nastavlja:
– A onda, s druge strane, pitam se zašto ljudi sude protiv svojeg izbora. To je kao da kupiš vestu i kod kuće ju baciš u smeće. Pa ti si je izabrao! Naime, nije moguće da političari cijelo vrijeme lažu, a mi cijelo vrijeme vjerujemo. Mislim da je opće stanje odgovornost podijeljena na dvije ekipe: narod i one koji njima vladaju.
O bivšoj premijerki Jadranki Kosor mišljenje mu je, doslovno citirano, li-la. Kaže kako o njoj ne sudi po broju broševa i stanova koje ima jer je uvjeren da čak i jedan prosječni mesar materijalno ima više, ali nije zadovoljan njezinim političkim potezima. Za predsjednika Ivu Josipovića veli da je taktičan, ali i da mu ne bi škodio jedan javni grijeh, a aktualni premijer Zoran Milanović kod Pervana ima dobru prođu.
– U posljednjih pet godina jako je evoluirao u svojim izjavama i nastupu i sve više podsjeća na Račana. Posjeduje neku državničku blagost. Dakle, ne ide na ime, ne ide na osobu, ne ide na pojedinca, pokušava objasniti stvari, ima strpljenje i to mu je vrlina. Ali ne može premještati gore s mjesta na mjesto, što stanje od njega zahtijeva. Neka i narod nešto napravi. Hoću reći da ne treba medicinskom vagom vagati “njih”, a ne vidjeti sebe. To je duboko nemoralno – zaključuje.
Rekordna brojka nezaposlenih koja prelazi 340.000 Pervanu je zastrašujuća, ali i sumnjiva. Tvrdi da još nije proniknuo u bit problema, ali da mu u toj tvrdnji nešto ne drži vodu.
– Nejasno mi je da baš nema toliko posla… Da sam kruha gladan, radio bih bilo što, granica ide do pauk-službe. Tu jedino ne bih nikada radio – kaže, naravno sarkastično. Najavljeno poskupljenje plina i struje ne brine ga previše jer se grije na drva. A po tom pitanju ne strahuje čak ni za umirovljenike nego kaže:
– To je realna cijena energije. A umirovljenici će se snaći, znam po primjeru svoje mame. Uvijek je sve na mjestu, režije su plaćene, a još joj i ja uzimam lavovski dio mirovine, i to mjesečno! Kako to uspijeva, ne znam. Umirovljenici sigurno imaju neke nama radnom življu nepoznate moći. Ali šalu na stranu, osim što sam za komponentu slobodnog tržišta, druga komponenta koja mora biti zadovoljena je socijalna država. Oni koji su nemoćni ili su već odradili svoje, moraju imati. To je ultimativno i tu država mora biti socijalna.
Kada je u pitanju državna štednja, uvjeren je da ne moramo štedjeti na vodi, no pita se zašto u tunelima, primjerice, konstantno gori svjetlo umjesto da se pali na senzor kada naiđe vozilo, ali i odgovorno i na primjeru utemeljeno tvrdi:
– Nije stvar samo u štednji. To je pogrešna taktika. Izlaz iz krize je u proizvodnji. Najbolje se štedi tako da se što više radi. Nijemci su neokrznuti izašli iz krize jer su poticali potrošnju i rad. Političari po novinama pričaju da će štedjeti ovako ili onako samo za utjehu ljudima. To je uvreda zdravom razumu. Niti jedna država koja je uspješna, ne štedi, štede pojedinci.
Za sebe kaže da je vjernik. U korizmi se nije odrekao ničega konkretnog, ipak, zavjetovao se sam sebi da će pokušati postati bolji čovjek i obuzdati si jezičinu. No, kada je u pitanju aktualni pedofilski skandal, i to u svećeničkim redovima (slučaj Josipa Lisice koji je u emisiji “8. kat” hrabro progovorio i za pedofiliju prozvao don Nedjeljka Ivanova iz Bibinja, op. a.), ne libi se britko komentirati.
– Ako su krivi, oni su najveća moguća sablazan. Niti jedan od nas običnih smrtnika ne može sablazniti kao oni jer svećenici su pozvani na svetost. A po radnjama takovih, čovjek se često pita jesu li oni uopće vjernici. Biti svećenik je poziv, a ne zanimanje. Ako je zanimanje, onda neka rade u pošti. Nitko nije toliko čist kao djeca jer se nisu stigli kontaminirati svijetom kao mi. Napraviti grijeh protiv djece je čisto zlo i nastranost – kaže.
O ulasku u EU ima pozitivan stav. Uvjeren je da će nam promjena balkanskog i ruralnoga konteksta donijeti poboljšanje općeg psihološkog stanja u zemlji jer, kaže, nije nevažno u kakvom si društvu.
– Nisam euroskeptik iako nisam ni naivan. Znam da korporacijama smetaju granice i da nailaze svakih sto kilometara na druge zakone i miču ih da bi lakše penetrirali na druga tržišta. No, sami naprosto ne možemo. Premali smo. Imati četiri milijuna i nešto stanovnika od sedmog stoljeća je sramotno. Ja bih sam napravio osam! EU će poboljšati i olakšati fluktuaciju ljudi. Naime, jako je važno da nismo zatvoreni unutar sebe jer gdje je granica mekana, mijenjaju se ljudi, ideje, kapital, običaji. To nam treba jer odgovore na sve ne možemo tražiti unutar bazena Hrvata. Sviđa mi se i što ćemo na automobilske tablice dobiti ono HR i zvjezdice! A možda nažicamo i vojne avione, a ne tu neke migove 21 reparirane u Rumunjskoj – govori Pervan.
Kćeri sam naoružao za život
Za osobnu količinu bjelančevina od očito nesigurne budućnosti nema straha, ali budući da je vlastite dionice sebe podijelio svojim četirima kćerima, boji se samo za njih.
– U biti bojim se za klince u ovom svijetu općenito. Ali uvjeren sam da je bit biti sagrađen, izgraditi sebe i biti adekvatan za bilo kakvu državu, a ne samo našu. Zato sam relativno miran zbog izgrađenosti mojih djevojaka jer sve imaju stav i u sebi vagu za dobro i loše. Naoružane su za život. Nisam ni na čemu inzistirao, to bi bilo pogrešno, ali puno razgovaramo. Malo vremena gube na trivijalnosti, ne zanimaju ih izlasci i ja to doživljavam kao velik uspjeh. Uvijek su u nekoj verbalnoj izgradnji ili u nekom društvu, uče, čitaju i jako sam sretan s njima – otkriva ponosni tata.
Pervan je u braku s Darijom, i to 27 godina. Tajnu njihova uspjeha ne zna, pretpostavlja da je u pitanju golemi faktor sreće, a i u usporedbi sa suprugom, u podređenom je položaju. Sretan je i zadovoljan čovjek. Na pragu 50. rođendana uspio je smršavjeti devet kilograma, a za krizu srednjih godina ne mari.
– Ne zanima me koliko mi je godina. A potencijalnu krizu srednjih godina neću rješavati kupnjom Harley Davidsona. Ne valjaju, tvrdi su i rudimentalni. Japanski motori su zakon!
Komičar
Željko Pervan: Starim, ali mi želja za moći jača
Nakon tri godine pauze, jedno od najprepoznatljivijih televizijskih lica vraća se na male ekrane – i to u Dnevniku
Komentara 5
MR
\'\'Naime, razlika između uspješnih i neuspješnih ljudi najvećim je dijelom u tome što uspješni donose odluke, i to na vrijeme. Razlika nije u intelektu, pa pogledajte primjere bogatih ljudi u Hrvatskoj i to će vam biti jasno. \'\' Svaka čast za ovu misao jer i ti si jedan od njih koji je donosio ispravne odluke na vrijeme.
LO
Zašto Pervan nije premijer Hrvatske???! Ili bar predsjednik?
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Živio ti meni još 100 godina