Redatelj Roman Polanski dana puni 90 godina, a iako je desetljećima punio novinske stupce svojim umjetničkim radom, posljednjih godina te su vijesti zamijenjene onima o brutalnim silovanjima žena, čak i djevojčica. Sve to u drugi je plan potisnulo njegovu profesionalnu karijeru, a svaki novi film koji je snimio često se promatrao kroz prizmu njegovih nedjela.
Rođen je kao Rajmund Roman Liebling u Parizu. Otac mu je bio poljski Židov, a majka podrijetlom Ruskinja. Obitelj se 1937. seli u Poljsku, što će se pokazati kao kobna pogreška. Dvije godine kasnije, nakon njemačke i ruske okupacije, počeo je Drugi svjetski rat i Hitlerov obračun sa Židovima. Obitelj Polanski završila je u getu u Krakovu, zajedno s tisućama drugih poljskih Židova. Ubrzo, njegova majka Bula ubijena je u koncentracijskom logoru Auschwitz, a otac je jedva preživio austrijski logor Mauthausen.
Polanski je pobjegao iz geta, rat je preživio zahvaljujući jednom poljskom seljaku, na čijoj je farmi morao spavati u štali. Školovao se u filmskoj školi u poljskom Lodzu, gdje je diplomirao 1959. godine. No, već tijekom studija svojim je kratkim filmovima zaradio mnoga priznanja, posebno za “Dvojica muškaraca i ormar” (1958.) i “Kad anđeli padnu” (1959.); u potonjem nastupila je njegova prva žena, Barbara Lass. Njegov prvi dugometražni film, “Nož u vodi” (1962.), bio je prvi poljski poslijeratni film koji nije imao ratnu tematiku. Snimljen prema scenariju Jerzyja Skolimowskog, Jakuba Goldberga i samog Polanskog, “Nož u vodi” govori o bogatom, nesretnom bračnom paru koji odlučuje krenuti na misteriozni izlet. Iako ga poljski kulturni autoriteti nisu dobro prihvatili zbog manjka pozitivne društvene poruke, “Nož u vodi” je ipak postao komercijalni uspjeh na zapadu te Polanskom dao međunarodnu reputaciju. Film mu je donio i prvu nominaciju za Oscara (Najbolji strani film, 1963.).
Polanski je nakon toga u Engleskoj snimio tri dugometražna filma, “Odbojnost”, “Cul de Sac” i “Bal vampira”, a uoči početka snimanja potonjeg, upoznao je američku filmsku zvijezdu u usponu Sharon Tate. Polanski se preselio u SAD i oženio sa Sharon u siječnju 1968., a u svojoj autobiografiji opisuje svoje kratko vrijeme s Tate kao najbolje godine svojeg života. Stvarnost je, međutim, bitno drukčija. Iako je u javnosti bila predstavljena kao moderna djevojka, Sharon je navodno bila vrlo tradicionalna i željela se ostaviti glume nakon udaje. Polanski joj je to zamjerao i navodno joj je rekao da je “mislio da se oženio s hipi-djevojkom, a ne kućanicom”. Javna je tajna bila da je vara. “Roman i ja imamo prilično dobar dogovor; on mi laže, a ja se pravim da mu vjerujem”, rekla je.
Polanski je navodno bio vrlo posesivan i određivao joj je kako da se oblači i šminka, a postoje i svjedočanstva da ju je tjerao na seks u troje s drugim ženama. Kad je ostala trudna, htio je da pobaci, a kad je odbila prestao je spavati s njom. Kao oblik prosvjeda, otputovao je u London, gdje je snimao novi film, ali i spavao s Michelle Phillips, pjevačicom The Mamas & the Papas.
Iste godine, 1968., Polanski se svojim prvim hollywoodskim filmom, “Rosemaryna beba”, predstavio kao jedan od ključnih komercijalnih redatelja. No, put prema vrhu naprasno je prekinut neopisivom tragedijom. U kolovozu 1969., njegovu suprugu Sharon u osmom mjesecu trudnoće, i još četvero ljudi (Abigail Folger, Jay Sebring, Wojciech Frykowski i Steven Parent), brutalno su likvidirali članovi “Obitelji” Charlesa Mansona, nakon što su ušli u dom obitelji Polanski na Cielo Driveu kako bi “ubili sve živo”. Cilj nije bio ubiti hollywoodsku “it” djevojku, Tate. Najpoznatiji serijski ubojica na svijetu htio se osvetiti glazbenom producentu Terryju Melcheru, koji mu nije htio dati ugovor da snimi ploču, a u čiju su se kuću nakon prodaje, igrom nesretnih slučaja, uselili Polanski i Tate. Kad je Charles Manson svojim sljedbenicima rekao da odu na imanje i pobiju sve, poslušali su ga. Nakon što su Parent, Sebring, Frykowski i Folger ubijeni, Tate je molila za život njezina nerođenog sina. Jedna od ubojica, Susan Atkins, odgovorila je da nema milosti za nju i ubila je. Natopila je malo Tateine krvi i ručnikom na ulaznim vratima napisala “svinja”.
Samo nekoliko dana nakon brutalnog ubojstva, Polanski se fotografirao ispred vrata svoje kuće za magazin Life dok je na njima još stajao natpis “svinja” koji su ubojice ispisale krvlju Sharon Tate. Osam godina kasnije, 1977., našao se u središtu skandala nakon što je u hollywoodskoj vili Jacka Nicholsona iskoristio naivnost 13-godišnje djevojčice Samanthe Geimer. Prije nego što ju je silovao, nesretnu je djevojčicu napio i drogirao. Polanski je zatim uhićen, u pritvoru je proveo 42 dana, ali nije imao hrabrosti izići pred sud. Prije nego što je počelo suđenje, pobjegao je iz Sjedinjenih Država i više se nikada nije ondje vratio. Američke vlasti i danas ga tretiraju kao bjegunca.
Koncem 80-ih, Polanski se susreo s prelijepom mladom francuskom glumicom Emmanuelle Seigner. Zaljubili su se na snimanju njegova trilera “Mahnit”, gdje je bivša manekenka glumila uz Harrisona Forda, vjenčali već iduće godine te u braku dobili kćer Morgane i sina Elvisa. Zajedno su snimili i brojne filmove, poput “Gorkog mjeseca”, “Devetih vrata” i “Venere u krznu”, a tom su nizu dodali i psihološki triler “Prema istinitoj priči”. Lijepa Emmanuelle svojedobno je izjavila da može imati bilo kojeg muškarca, ali je poželjela baš Romana Polanskog. “S njim mi nikada nije dosadno. Inače sam osoba koja uvijek traži nešto novo, sve mi brzo dosadi. No i nakon tri desetljeća s njim svaki je dan nova avantura. Naravno, nije uvijek lako. Imali smo mi i prilično teških dana. Mogla sam pronaći supruga s manje kompliciranom prošlosti, ali ne može sve biti idealno”, rekla je lani za Gloriju.
Polanski je, nošen obiteljskim skladom koji traje već tri desetljeća, nastavio nizati profesionalne uspjehe, izbacujući uspješne filmove poput “Olivera Twista” i “Pijanista” koji mu je 2003. donio i Oscara. Aveti prošlosti, smatrao je, ostavio je davno iza sebe, uostalom, negdašnja 13-godišnjakinja koju je iskoristio, a danas 57-godišnja Samantha Geimer, koja s obitelji živi na Havajima, već godinama traži sudove da zatvore slučaj bez ponovnog traženja zatvorske kazne. Polanski i Geimer su, naime, još 1988. postigli nagodbu za šesteroznamenkasti iznos. “To je bilo jako davno. Polanskom bi trebalo omogućiti da zaključi slučaj i da se vrati u SAD. To je fer. Priznao je što je napravio, priznao je da je kriv, bio je u zatvoru, ne znam što ljudi još žele od njega”, rekla je Geimer prije četiri godine za Guardian i dodala da ni ona više ne može podnijeti tu sagu koja je prati već 40 godina: “Svaki put kad mediji spomenu slučaj, pred kućom mi kampiraju paparazzi, to je strašno.” I Polanski samo želi završiti tu tmurnu priču, okončati s etiketama bjegunca, slobodno putovati američkim kontinentom i posjetiti grob Sharon Tate u Kaliforniji. No, američki suci nisu ni najmanje blagonakloni prema Polanskom kao njegova negdašnja žrtva. A njegove krvi žedne su i navodne nove žrtve.
Posljednja u nizu, fotografkinja Valentine Monnier otvorila je dušu u francuskom tisku i tvrdila da ju je Polanski silovao u skijaškoj kućici u Gstaadu 1975. godine. “Nisam s njim bila u vezi, ni osobnoj ni profesionalnoj, površno sam ga poznavala”, ispričala je za Le Parisien ta fotografkinja, koja je bila manekenka u New Yorku i glumila u nekoliko filmova tijekom 80-ih, poput “Tri muškarca i kolijevka”. Tvrdi da se radilo o izrazito nasilnom napadu dodajući kako ju je udarao po cijelom tijelu dok se nije predala te ju je onda silovao i tjerao da radi različite stvari. Polanski je negirao optužbe preko svog odvjetnika koji je rekao da će poduzeti pravne postupke protiv Le Parisiena, ali klupko nevolja za Polanskog ponovno se odmotalo.
Osim spomenute fotografkinje, i brojne druge žene prethodno su ga optužile za silovanje. Bila je to druga optužba za silovanje protiv Polanskog u samo tjedan dana. Nekoliko dana prije toga, Adele Haenel, također glumica, ispričala je kako ju je redatelj prvi put zlostavljao kad je imala 12 godina.
Osim njih dvije, u posljednjih desetak godina s istim optužbama istupile su mnoge žene. Britanska glumica Charlotte Lewis tvrdi da ju je Polanski zlostavljao kad je imala 16 godina, 1983. godine, dok je žena koja se željela predstaviti samo kao Robin M. rekla da je također imala 16 godina kad ju je Polanski napao 1973. godine.
Kalifornijska umjetnica Marianne Barnard izjavila je kako ju je napao 1975. godine i natjerao da mu pozira potpuno gola kad je imala samo 10 godina. Njemačka glumica Renate Langer, pak, kaže da ju je redatelj silovao u svojoj kući, gdje je kao 15-godišnjakinja došla razgovarati s njim o potencijalnoj filmskoj karijeri. “Nisam prije podnijela prijavu jer sam se sramila. Moja majka bi doživjela srčani udar da je saznala za to. Uništio mi je cijeli život”, rekla je glumica. Polanski joj je zatim dao sporednu ulogu u filmu “Che?”, a na snimanju u Rimu ponovno ju je zlostavljao. U samo jednom slučaju Polanski je osuđen – u slučaju silovanja 13-godišnje Samanthe Gailey – prije više od 40 godina, ali kaznu nikada nije odslužio jer je noć prije nego što će mu biti izrečena pobjegao iz SAD-a. Od tada slobodno živi, radi i osvaja nagrade diljem Europe.
No, pokret MeToo, pokazalo se, ne pokazuje znakove posustajanja i njegovi kraci pronašli su Polanskog i preko oceana i sada ga stišću. Kada je njegov film “Optužujem” osvojio Srebrnog lava (velika nagrada žirija) na Venecijanskom filmskom festivalu, već uvrštenje tog filma u konkurenciju izazvalo je polemiku upravo zbog spomenutog sudskog progona Polanskog za silovanje maloljetnice. Krajem rujna ove godine najavljen je njegov novi film "The Palace".
Genijalni maestro, sretan rođendan!!!