Obitelj Žarka Lauševića danas je potvrdila da je legendarni glumac preminu u 64. godini poslije kraće bolesti. Glumac je rođen u Cetinju 19. siječnja 1960. godine. Bio je sin Roksande i Dušana Lauševića te je rano počeo pokazivati interes za glumu, a potom je i upisao Fakultet dramskih umjetnosti u Beogradu. Još tijekom studija bilo je jasno da je Laušević iznimno talentiran i nadaren, a uskoro je postao i član Jugoslavenskog dramskog pozorišta u srpskoj prijestolnici. Na filmu je debitirao ulogom u ''Progonu'', a uskoro je zaigrao u jednoj od glavnih uloga u seriji ''Sivi dom'', koja mu je donijela veliku slavu u Jugoslaviji sredinom osamdesetih godina prošlog stoljeća. Uslijedilo je puno uloga, a ostvario se u filmovima ''Oficir s ružom'', ''Dogodilo se na današnji dan'', ''Original falsifikata'', ''Kaži zašto me ostavi'', a njegovo lice je svojedobno postalo prepoznatljivo po ulozi Miloša Oilića, inače srpskog viteza u filmu ''Boj na Kosovu''.
Od 1982. do 1998. bio je u braku sa suprugom Majom s kojom je dobio kćer Asju i sina Dušana koji je doktorirao i bavio se umjetnošću. Ono što je zanimljivo jest da mu se u trenutku najveće slave – još uvijek je bio mlad, a postao je jedna od najvećih regionalnih zvijezda za kojom su ludovale žene i mediji – dogodila se nezamisliva tragedija. Jedne su se večeri 1993. u Podgorici Žarko i njegov brat Branimir sukobili s grupom mladića, a ishod je svima već poznat. Naime, glumac je usmrtio Dragora Pejovića i Radovana Vučinića i ranio Andriju Kažića. Za dvostruko ubojstvo bio je osuđen na 13 godina zatvora, što je i potvrđeno već sljedeće godina, unatoč njegovoj žalbi.
– Vidim zatim da moj brat leži na dva metra od mene i iznad njega onaj drugi momak koji ga bez prestanka udara nečim u glavu. Imao sam dojam da mu uzima život i pucao sam bez razmišljanja. Ubio sam dva momka koja su tek zakoračila u život! Pucao sam. Nisam imao izbora. Nisam imao ništa drugo. Nikad to sebi neću oprostiti – rekao je za tamošnje medije.
Tijekom boravka u zatvoru razveo se od supruge Maje. Laušević je bio u zatvorima u Spužu i Požarevcu, potom mu je presuda ukinuta 1998., pa je izrečena kazna od četiri godina zatvora zbog dvostrukog ubojstva u prekoračenju nužne obrane. Kako je tada već imao odslužene 4 i pol godine, izašao je na slobodu. Nakon izlaska iz zatvora, Laušević se preselio u New York, a Vrhovni sud Crne Gore promijenio je odluku o kazni i izrekao mu 13 godina zatvora. Osam godina kasnije, 2009., objavljeno je da je Laušević uhapšen u Americi zbog boravka u zemlji bez vize, ali je potom ukinut taj pritvor. Prava senzacija na našim prostorima dogodila se kada je 2011. godine Laušević objavio autobiografiju ''Godina prođe, dan nikad'', u kojoj je prvi put ispričao svoju priču. Zatim je dvije godine kasnije objavio i drugu knjigu, a 2022. izašla mu je knjiga ''Padre, idiote!''.
U Srbiju se ponovno vratio 2014. godine, a od tada je često igrao u domaćim ostvarenjima. Neke od Lauševićevih posljednjih uloga su u ''Senkama nad Balkanom'' i ''Smrdljivoj bajci''. U svojoj bogatoj karijeri ostvario je brojne uloge, od kojih su najupečatljivije u ostvarenjima: ''Šmeker'' (1985), ''Svečana obveza'' (TV) (1986.), ''Dogodilo se na današnji dan'' (1987.), ''Oficir s ružom'' (1987.), ''Braća po materi'' (1988.), ''Boj na Kosovu'' (1989.), ''Originalni falsifikat'' (1991.), ''Bolje od bekstva'' (1993.), ''Kaži zašto me ostavi'' (1993.) i ''Nož'' (1999.). O njegovu životu snimljen je film ''Lauš'' po ideji, scenariju i u režiji Branke Bešević Gajić. U svojoj bogatoj karijeri osvojio je brojne nagrade, među kojima su Zlatna arena u Puli za najbolju mušku ulogu, nagrada časopisa Polet u Puli, nagrada Car Konstantin, nagrada Grad teatar, Zoran Radmilović, Sterijina nagrada, nagrada izdavačke kuće Dečje Novine, Grand Prix na Filmskim susretima u Nišu, nagrada lista Novost, nagrada u Herceg Novom i mnoge druge...
Pocivao u miru Bozjem.