Da se ne kaže uzalud da život piše najljepše priče, dokazuje i film koji ćemo u četvrtak gledati na Danima hrvatskog filma u Kinu Europa. Naime, priča redatelja Edina Mahmuljina i Ivana Skorina inspirirana je stvarnim događajima, sudbinom montažera Nove TV Vedrana Buljubašića koji se prije nekoliko godina suočio s teškom bolešću.
Kako je kad si sam
U svojoj borbi s leukemijom prošao je ono najgore što ta bolest nosi, jedna od posljedica bila je i gubitak oka. No onda se dogodio preokret, Vedran je potpuno ozdravio i potom se oženio s tadašnjom kolegicom s Nove TV, reporterkom Kristinom Tešijom, a dobili su i dvoje prekrasne djece. Priča je inspirirala njegove kolege Edina Mahmuljina i Ivana Skorina i uskoro u kina dolazi film “...I vani si”, u kojem je Vedrana utjelovio sjajni Amar Bukvić.
– Ideja za scenarij nastala je u bolničkoj sobi na Rebru – objašnjava nam Kristina, poznata novinarka Nove TV koja danas nosi Vedranovo prezime Buljubašić.
– U spontanom druženju s prijateljima zaživjela je priča kojom se željelo pokazati kako se svakom od nas život u jednom trenutku može okrenuti naopako. Oni koji se sada u bolnicama suočavaju s teškim dijagnozama to najbolje znaju. Možete imati sve na svijetu, ali u trenutku u kojem čekate krvne i ostale nalaze – sami ste.
Vjera, obitelj, prijatelji i liječnici mom su suprugu pomogli da prebrodi ta teška razdoblja u kojima nije ni sanjao da će imati djecu, a danas se igra s njima. Želja nam je da svi ostali koji vode slične bitke imaju snage za sve što ih čeka, kao i da ne klone duhom i vjeruju da u konačnici sve može biti dobro – rekla nam je Kristina.
Redatelj filma Edin Mahmuljin, Vedranov dobar prijatelj, kaže da je ideja u početku bila terapeutskog karaktera.
– Sva trojica radila smo na televiziji. Vedran, Ivan i ja. Radili smo reportaže o ljudskim sudbinama na dnevnoj bazi, mi kao novinari, Vedran kao montažer. Prvo smo Vedranu predložili da piše o tome što mu se sve događa, od uvjeta u bolnici, terapija, promjena koje mu se događaju u životu i na privatnom planu... no zbog bolesti on to jednostavno nije mogao. Tako smo mi u jednom trenutku napisali scenarij, nakon jednog vremena on ga je pročitao, iako je mislio da neće to moći tako proživljavati, čak mu se i svidio... Sudjelovao je s nama u brojnim izmjenama, to je postalo svojevrsna igra oko filma koji smo oduvijek htjeli napraviti, a sve je poslužilo kao sjajna terapija koja mu je okupirala misli nečim pozitivnim – govori nam Edin i objašnjava kako su originalnu priču dosta izmijenili.
– Filmska priča inspirirana je Vedranovom, a nije temeljena na njoj. Na kraju krajeva, prvu verziju scenarija napisali smo prije nego što se počeo viđati s Kristinom i puno prije nego što su došla dječica. Film se bavi vremenom prije nego što se razbolio, a do trenutka kada se razboli – objašnjava i napominje kako je bilo jako emotivno raditi na filmu s obzirom na bliskost s Vedranom.
Neprocjenjivo prijateljstvo
– Iako smo bili dobri prijatelji prije toga, mislim da nas je to sve još više zbližilo. I mi smo shvatili koliko su neke stvari važne u životu. Koliko je naše prijateljstvo neprocjenjivo. Nakon svega, danas se s djecom, on s dvoje, ja i Ivan s po jednim, šećemo Bundekom i uživamo u životu – kaže nam redatelj i napominje da je i nastanak filma – čudo.
– Film je snimljen dobrom voljom svih naših prijatelja koju su na neki način sudjelovali u produkciji, da preciziram – besplatno i u slobodno vrijeme. Od snimatelja, montažerke, dobrih ljudi koji su nam ustupili teniski teren, dobrih ljudi iz KBC-a Dubrava koji su nam ustupili bolničku sobu do Nove TV, od koje je sve počelo, a koja nam je ustupila TV režiju za snimanje.
Svi su glumci volontirali pa tako i Amar. Kontaktirali smo ga slučajno. Cijenili smo njegov rad, pronašli broj i nazvali ga. Nije nas poznavao.
Cijela mu je priča vjerojatno bila u najmanju ruku čudna, ali rekao je da mu pošaljemo scenarij pa da će pogledati. Svidio mu se, tj. prepoznao je tu neku dobrotu u cijelom projektu, ljudina kakva je, pristao je pomoći nam.
>> Amar Bukvić i Alma Vukičević postat će roditelji
