Ulogom odvjetnice Danice Turudić u hit seriji “Kumovi” na Novoj TV glumica Vlasta Ramljak (62) vratila se na televizijske ekrane. Prvakinja drame Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu gledateljima je već godinama poznata po svojim jakim, karakternim ulogama iz brojnih serija, a unatoč tome što je u šezdesetima, i dalje radi punom parom. Osim što je okupirana kazališnim predstavama i radom na seriji, Vlasta Ramljak svoje znanje prenosi i studentima na osječkoj Akademiji. Glumica nam je u intervjuu ispričala i o svojoj prvoj suradnji s glumačkim bardom Milanom Štrljićem, otkriva može li se u Hrvatskoj dobro zaraditi snimajući serije, a govori i o najvećem životnom udarcu i iznenadnom gubitku supruga Zvonimira, bez kojeg je ostala prije 12 godina.
Prije točno pola godine postali ste dio glumačke postave serije “Kumovi” na Novoj TV, koja ruši sve rekorde gledanosti. Nedavno su “Kumovi” postali i najgledanija serija godine. Što je po vama ključ ovako velikog uspjeha serije?
Ključ velikoga uspjeha “Kumova” zapravo je zanimljivo pitanje. Dalmatinska zagora, škrta zemlja, uvjetovan odlazak velikog broja stanovnika. Nova ognjišta pronašli su na drugim mjestima, a Zagora je ostala u srcu i duši generacijama. To je njihova priča i sve što je vezano za Zagoru izaziva velik interes. Naravno, tu su i sjajni glumci, dobar scenarij, dobra kamera, režija. Po meni je to ključ.
I ovog puta dopala vas je uloga iznimno karakternog lika, odvjetnice Danice Turudić. Čime vas je najviše privukla ova uloga? U kojim ste segmentima slični Danici, a u kojima ste njezina sušta suprotnost?
Veseli me uvijek igrati karakterne uloge, tu glumac ili glumica može pokazati sve što zna, pametno graditi svoj lik. Izazov je igrati Danicu, pokazati odvjetnicu kao ženu od krvi i mesa, bolje rečeno od emocija, ali i od pravednosti. U privatnom životu je zapravo slično, emocija i pravednost (pitanje koliko to uspijevamo).
Na setu blisko surađujete s Milanom Štrljićem, a zanimljivo je i to da je ovo prvi put da ste se susreli na nekom projektu. Je li Vlasti na setu lakše s Milanom nego što je u seriji Danici s tvrdoglavim Stipanom Macanom?
Milan Štrljić je za mene privatno veliko otkriće. Profesionalno ne, jer poznajem njegovu dugogodišnju karijeru. Milan Štrljić je iznimna osoba, velik je gušt s njim snimati. Lakoća u radu na setu mislim da je bila uzajamna. U pauzama uz kavu, razgovori o kazalištu, predstavama, ali onim od prije tridesetak godina. Zaključili smo da smo prestari jer previše pamtimo. U svakom slučaju, iznimna osoba. Rad s Milanom jednak je glavnom zgoditku na lotu.
Prvakinja ste drame Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu i profesorica na osječkoj Akademiji dramskih umjetnosti, a šira javnost zna vas ponajviše po ulogama u domaćim dramskim serijama. Smeta li vam što su kod nas, nažalost, ozbiljne kazališne uloge često u drugom planu? Što bi trebalo mijenjati po tom pitanju?
Kazalište je moja strast. Kazalište je moj život. U svojoj karijeri odigrala sam respektabilan broj uloga i široku lepezu uloga, od heroina do komičnih uloga. Kazališna publika je manje brojna u odnosu na medije, ali je vjerna publika. Nekada su se snimale kazališne predstave za TV. Nitko sretniji od nas glumaca da to ponovno zaživi.
Nije tajna da brojni glumci rad na serijama prihvaćaju iz financijskih razloga i dobre zarade. Može li se danas dobro zaraditi snimajući serije ili je kriza ostavila trag i na tom području?
Nisam sigurna da svi ili velika većina glumaca prihvaća rad na serijama isključivo iz financijskih razloga. Treba postojati i glumački razlog. Kada prihvatiš, onda daješ sve od sebe. Onda dolaze i financije. Ne zarađujemo mi kao glumci u Hollywoodu. Kada pogledaš oko sebe i vidiš ljude kako skupljaju plastične boce, ostatke s tržnica, umirovljenike koji jedva spajaju kraj s krajem, veliku većinu sirotinje u Hrvatskoj, naša primanja su i više nego pristojna.
Kako je raditi sa studentima? Jeste li stroga i autoritativna profesorica ili nastojite imati prijateljski odnos s njima? Kad gledate mlade talente, biste li rekli da je pred hrvatskim glumištem svijetla budućnost?
Rad sa studentima – to mi je uz kazalište najveća strast. Godinama sam u nastavi. Redovita sam profesorica u zvanju. Magistrirala sam na Filozofskom fakultetu s temom “Hrvatski pisci u srednjoeuropskom kontekstu”. Moji studenti su i moji prijatelji. Veliko je zadovoljstvo igrati s njima u seriji, a još veći gušt u kazalištu, dao bog u većem broju. Stroga sam profesorica, pravedna, uvažavam studente, i oni mene. Neizmjerno mi je drago čuti riječi “Najdraža profesorice” – to sve govori. Što se tiče mojih studenata – svijetla budućnost kazališta zasigurno je osigurana.
Ponosna ste baka čak četiriju unučica. Kako najradije provodite vrijeme s njima? Prate li one vaš rad i kako reagiraju kad vas vide na TV-u?
Preponosna sam baka četiri unučice: Mie, Tene, Sare i Eme. Četiri iznimne i zahtjevne osobe. Ne opterećujem ih svojim radom, ali one to prate više-manje. Katkad su zbunjene kada me na cesti zaustavljaju. Za njih se trudim biti samo baka, i to nam uspijeva.
Jedan od najvećih udaraca život vam je zadao prije 12 godina kada ste iznenada ostali bez voljenog supruga Zvonimira, koji je preminuo od posljedica moždanog udara. Kako se danas nosite s time? Liječi li doista vrijeme rane?
Šok je kad ostaneš bez voljene osobe. Naučiš živjeti s tom spoznajom. No, bez obzira na protekle godine, ipak je tu.
Je li vas suprugov iznenadan odlazak natjerao da se više brinete o svom zdravlju i više pažnje pridajete preventivnim pregledima?
I kad sam bolesna, nisam baš disciplinirana. Svjesna sam da bih više pažnje trebala dati svome tijelu, zdravlju. Ali, ako netko zatraži savjet i pomoć kod doktora, tu sam.
Zanimljivo je i da ste nekoliko mjeseci nakon suprugove smrti odlučili upisati autoškolu, koju ste uspješno i završili. Vozite li ili i dalje vožnju radije povjeravate drugima?
Položila sam vozački – i ne vozim. (Dozvola – da i to mogu.)
U svibnju ste navršili 62 godine, a čini se da i dalje radite punom parom. Ne razmišljate o mirovini?
Radim punom parom, ne osjećam godine. Ne razmišljam o mirovini.
Neki od vaših kolega otvoreno su iskazali nezadovoljstvo zbog zakona koji glumce “prisilno” tjera u mirovinu nakon što navrše 65 godina. Što mislite o tome? Treba li takav zakon mijenjati?
Što znači za glumca ili glumicu 65 godina? Ništa. U najboljoj glumačkoj zrelosti. Značajni likovi u literaturi upravo su u toj dobi. Naravno da se to mora uvažiti. Dopustiti glumcima da sami odluče hoće ili neće ići u mirovinu u toj dobi. Stopostotna odluka će biti NE.
VIDEO Čarobni koncert Doris Dragović u Splitu na kojem joj je publika priredila posebno iznenađenje
čuj to... zvijezda.... Kao i u 'Zvijezde pjevaju'...lik iz reklame za Plodine je zvijezda, ha ha ha....