Iza nas je veliko finale “Vatri ivanjskih”, po čemu ćete pamtiti projekt?
Seriju ću pamtiti ponajprije po ulozi koja je bila dio mene osam mjeseci. Klara je vrlo slojevit lik, u jednoj je ženi nekoliko drugih, ludih. Žao mi je da nisam imala više vremena za scene koje su bile nešto zahtjevnije od ostalih. Ali brzi tempo nešto je što obilježava ovaj format tako da glumac mora brzo prelaziti iz jednog u drugo stanje, biti fleksibilan i imati veliku koncentraciju jer se u jednom danu snimi po dvadesetak scena. Izdržati tako osam mjeseci velik je izazov i iskustvo. Imam sreću što sam imala genijalne partnere. Najviše sam snimala sa Slavenom Španovićem i Ksenijom Pajić. Sa Ksenijom sam obožavala igrati. Kad pronađete zajednički i razumljiv jezik s partnerom, onda možete raditi u bilo kojem formatu i bilo kada. Živite u trenutku i preživite.
Film “Refleksije” u kojem glumite u Cannesu je uvršten u kategoriju kratkog igranog filma, koja je bila vaša prva reakcija kada ste saznali da film ide u Cannes?
Oduševljenje i radost. Film se snimao u Crnoj Gori i to su bili dani kada sam upoznala puno ljudi duž cijele crnogorske obale. Svaki dan je bilo snimanje u drugom gradu. Kad vas ljudi lijepo prime i kad se dobro osjećate i kada ste okruženi dobrom energijom onda je lakše stvarati. Drago mi je da se trud cijele ekipe isplatio i da će film biti premijerno prikazan u Cannesu.
U filmu glumite ženu plaćenog ubojice, koju je emociju bilo važno pogoditi u interpretaciji tog lika?
Igram ženu plaćenog ubojice kojoj dijete boluje od leukemije. Teško mi je sad govoriti o tim emocijama... Dala sam sve od sebe. Između snimanja bila sam smještena u čarobnom gradiću Perast u Bokokotorskom zaljevu, gdje sam punila baterije.
Kada bi vam se otvorila vrata za karijeru u inozemstvu, biste li prihvatili takvu ponudu? Gdje biste voljeli nastaviti karijeru, u kojoj zemlji?
Bitno mi je da radim i da se radom izgrađujem i pronalazim. Nekad uistinu nije bitno mjesto i vrijeme, nego da sam okružena dobrim ljudima. S ljudima s kojim imam zajednički jezik, ljubav prema filmu, kadru, glumi, stanju, emociji.
Želite li se nakon “Vatri ivanjskih” neko vrijeme oprostiti od sapunica?
Kao da tražite od mene da se oprostim od kamere i svjetla i igre i partnera. Ne razmišljam toliko o formatima. Akademiju u Zagrebu upisala sam zbog ljubavi prema kazalištu, a onda sam otkrila audiovizualni medij. Ono što kod mene povezuje i jedno i drugo moja je ljubav prema glumi. To je moj poziv.
Kada zamišljate idealan lik koji biste utjelovili na filmu, kako bi trebao izgledati?
Zamišljam Fellinijeve ženu, Fellinijev film. To volim. Postoje još dva redatelja koja su stvarala na našim prostorima i u čiji sam rad zaljubljena. Voljela bih nekada zaigrati i u njihovu filmu. Neću otkriti imena, bitno je da oni znaju.
Je li vas popularnost zatekla jer ste već sa 21 godinom ušli u veliki televizijski projekt? Kako se nosite s popularnošću?
Nikada nisam razmišljala o popularnosti. Valjda se tako moralo dogoditi. Trudim se stajati jednom nogom uvijek na zemlji, ako ne mogu objema. Drago mi je što mogu usrećiti ljude koji mi priđu i požele se fotografirati ili jednostavno me zagrliti, to su uglavnom djeca. Ako sam zbog toga morala postati popularna, onda neka ostane tako. Sretna sam ako mogu prenijeti radost.
Ne ustručavate se javno izraziti svoje stavove pa ste tako javno pružili i podršku gradonačelniku Milanu Bandiću. Je li vas iskrenost kada koštala i u kojoj situaciji?
Nećemo od muhe raditi slona. Reagiram po savjesti. Nisam proračunana. Primjerice, ako vidim da je trideset ljudi upereno protiv jednog čovjeka, od mene nikada nećete vidjeti da sam 31. Nisam povodljiva. Radije ću biti prva koja će pružiti ruku svakom čovjeku tko god on bio. Svoja sam.
Vaš dečko Igor Zelić radio je na “Vatrama ivanjskim”, je li prednost kada ste u vezi s nekim tko radi sličan ili isti posao poput vašeg?
Ne volim govoriti o privatnom životu. Intimno je. Trudim se zaštiti ljude koji čine moj najuži krug. Često u ovakvim situacijama volim ukrasti rečenicu Meše Selimovića i reći kako je ljubav jedina stvar na ovom svijetu o kojoj ne treba puno pričati. Reći ću vam da volim Mešu Selimovića, da volim Andrića i Krležu. Što se tiče rada s Igorom, bilo mi je zadovoljstvo. On je pravi profesionalac, voli u miru raditi svoj posao. Bio je direktor fotografije na mnogim domaćim serijama. Trenutačno radi na dva filma. Meni je bio užitak raditi s njim, to više što je velik filmofil.
Pišete li još poeziju i kome poklanjate svoje pjesme, kome ih čitate?
Poeziju sam najviše pisala u gimnazijskim danima, danas više ne. Nemam vremena. Odrasla sam uz poeziju.
Što biste iz rodnog Mostara preselili u Zagreb, koji vam je trenutačno dom?
Mostar je grad u kojem se miješaju i spajaju svjetovi. Drago mi je da me baš u tom gradu majka donijela na svijet. Lijepo je kad svaki grad zadrži ono što ga čini svojim i prepoznatljivim.
Koji su vaši poroci, u čemu volite uživati i čime se najradije opuštate?
Nemam poroka. Barem tako mislim. Jedini su mi porok ljudi. Analize, razgovor i promatranje.
Veselite li se odlasku u Cannes? Kojeg biste glumca voljeli tamo upoznati i pročavrljati s njim o glumi, životu?
Još nisam sigurna idem li uopće u Cannes. Redatelj i producent su tamo, a ja još uvijek razmišljam.
>>Domaća glumica sprema se za odlazak na prestižan filmski festival u Cannes
>>Ornela Vištica ljubi Igora Zelića sa seta serije?
