Kao igrač bio sam na svih šest dosadašnjih velikih natjecanja, od Eura 1996., preko francuske bronce, do Austrije 2008. Dugo iščekivanje igrača napokon je završeno, jer kvalifikacije traju dvije godine i igrajući za klubove svi igrači mnogo razmišljaju i o reprezentaciji. Europsko je prvenstvo pravi blagdan, uz Ligu prvaka to je natjecanje neusporedivo s ostalima. Sjećam se svog prvog Eura, u Engleskoj 1996., kada sam došao iz HNL-a i igrao protiv Rui Coste, Figa i sličnih velikana, a uz bok našim velikim igračima. Osjećao sam se kao da sam bio u snovima! Na svakom se koraku osjeća dio velike fešte, a mogućnost da se usporedite s najboljima i pobijedite u toj konkurenciji teško se može usporediti s bilo čime. Posljednji dani uoči velikog natjecanja protječu u iščekivanju početka. Mukotrpne pripreme napokon su završene, dolazite u kamp, adrenalin se diže jer se bliži utakmica. Gledate otvorenje, u kampu ste, smjestili ste se. Oduvijek se zna da je prva utakmica vjerojatno i najvažnija. Iskusnijim je igračima svakako lakše, jer iskustvo se ne može kupiti. Ti stariji dečki znaju se nositi sa stresom, s očekivanjima, mirniji su. Ako bih uspoređivao svoja velika natjecanja i pritisak na njima, 1996. bilo je prvi put da Hrvatska izlazi na veliku scenu, imali smo odličnu momčad, to je bilo najplodnije razdoblje naše reprezentacije - nije bilo prevelikih očekivanja, a imali smo odličnu momčad.
Ostala dva puta, 2004. u Portugalu i 2008. u Austriji, očekivanja su već bila puno veća, vrlo visoka. Eh, sad, naravno da je problem ako su ta očekivanja nerealna. No, mi smo mlada država i nacionalni nam je naboj i dalje dosta velik, pa igrači daju i više nego oni iz ostalih reprezentacija. Možda i zato što nemamo jaku ligu pa su ljudi željni reprezentacije. Nama igračima u kampu je odlično. Pogotovu ako je ozračje u momčadi dobro. Momci imaju sobu za igranje, kartanje, u svom su svijetu i ne osjećaju pritisak iz Hrvatske. I to je dobro, doista smo se odlično osjećali u kampu, svaki put. Doduše, danas postoje mobiteli i internet pa je sve pristupačno, možete lakše pratiti zbivanja kod kuće. Je li bolje to ili potpuna izolacija? Ha, sve ima svoje prednosti. I na kraju, riječ-dvije o sastavu. Smatram da imamo 15-16 igrača koji trebaju sudjelovati u tri utakmice i da će igrači tako biti mirni, bez obzira na to tko će igrati od početka, jer ako i ne igra u prvoj utakmici, ne znači da neće u drugoj ili u trećoj. Samo tako možemo postići dobar rezultat.
Olić je jedan od ključnih igrača i njegov je izostanak veliki hendikep. Pokazao je i u Turskoj koliko je važan, kad on igra dobro i Hrvatska igra dobro. Nemamo udarnih 11, no to je prije loše nego što je dobro, premda to znači i da imamo više od 11 vrlo kvalitetnih igrača. Važno je i kako se tko osjeća u ta tri tjedna, a to zna samo Bilić, bez obzira na to koliko ih mi poznajemo kao igrače. Sviđa mi se čvršća, zatvorenija varijanta, s tri defenzivnija igrača.
Svaka varijanta u kojoj če u grpi C na Euro 2012 napredovati ili Španjolska, ili Italija ili Irska je nama Slovencima draga i prihvatljiva..