Propada sve više starih kuća koje kao zaštićeni spomenici kulture
“krase” glavne sisačke ulice. Prazne su, oštećeni su im fasada i
krov... Održavati ih moraju samo vlasnici, no zbog strogih uvjeta i
vrtoglavih iznosa potrebnih za obnovu, samo se poneki upuštaju u
avanturu adaptacije.
Ugrožava im život
Jedan od njih je Jeton Haliti. Kupivši oko 150 godina staru derutnu
kuću pod zaštitom na uglu Kranjčevićeve i Starčevićeve ulice u strogom
centru, spriječio je njezino propadanje. Kuća je ugrožavala prolaznike.
Odlučivši je obnoviti, vlasnik je sebi zadao neslućene muke.
- Kuća se činila idealnom za trgovinu jer je u središtu grada. Kada sam
kupovao, nisam znao ni da ne smijem rušiti, a kamoli da će me sve
koštati desetke tisuća eura u startu. Graditi još nisam ni počeo, a
prošlo je već godinu dana. Prozori ne smiju biti ni centimetar veći,
fasada kao nekad, boja u nijansu pogođena. Izludio sam od toga svega!
Da sam znao što me čeka, ne bih se u ovo uopće upustio - kazao je
očajni Haliti, kojem su građani zahvalni što će ukloniti ruglo grada.
Takvih je kuća u središtu grada mnogo, no kulturno zaštićena
Strossmayerova ulica kao najprometnija županijska prometnica najgori je
primjer nebrige o baštini.
Svaka druga stara kuća u njoj zjapi prazna, a ona najstarija i
prolaznicima najzanimljivija, jer podsjeća na korablju, samo što se
nije raspala.
Članovi vlasničke obitelji Balen sa suzama nam pričaju kako novca za
obnovu nemaju te strahuju kako se ta dvjestogodišnja kuća svakog
trenutka može srušiti na kuću koju su izgradili tik do nje.
- Ma u tu kuću nemoguće je ući, a kamoli u njoj živjeti. Pojela nam je
živce i bojimo se svaki dan da će se urušiti na naš krov. Obratili smo
se Ministarstvu kulture, no odgovoreno nam je da kuću nismo održavali.
U sisačkoj gradskoj upravi rekli su nam da ne mogu ništa učiniti u vezi
s kućom. Živjeli smo u njoj pedesetih godina, potom je bila
nacionalizirana, a od devedesetih se tretira kao privatno vlasništvo.
Za koga da je obnavljamo? Što nam ona predstavlja? Ako je tko želi,
neka je nosi! - ogorčeno će Ivan Balen.
Vrata kuće s kraja 19 stoljeća otvorila nam je Mirela Divjak. Sobe
visoka stropa, stari kamini, freske i starine oduzimaju dah...
Mirela Divjak želi obnoviti kuću izvana, ali za to nema pristanak
suvlasnika. - Njezina je vrijednost oko četvrt milijuna kuna i voljela
bih je obnoviti - kaže Mirela Divjak.
Sisak nema rentu
Pravila Konzervatorskog odjela Ministarstva kulture vrlo su stroga, no
zaposleni u mjerodavnoj sisačkoj upravi za zaštitu kulturne baštine
ističu primjer očuvanja starih kuća Jetona Halitija. - Ministarstvo
kulture svake godine raspiše natječaj za dodjelu novca za program
očuvanja kulturnih dobara. Troškovi bi bili puno manji da su se kuće
redovito održavale. Neki gradovi imaju spomeničku rentu, koja je
namijenjena isključivo obnovi i očuvanju kulturne baštine. Taj sustav
jako je dobar i u gradovima koji su ga uveli vidi se pomak nabolje -
kazala je Ivana Miletić, pročelnica Konzervatorskog odjela.
Dvjestogodišnja kuća u Strossmayerovoj ulici
Sisak: Kako žive zatočenici spomenika kulture
