Hrvatska će ove subote otvaranjem džamije u Rijeci svijetu poslati sjajnu poruku. Rekao je to u intervjuu našem listu novi reisu-l-ulema Husein Kavazović, koji je prošloga tjedna gostovao u Hrvatskoj, ali “sjaj” toga događaja nije samo u njegovim očima i iz njegove perspektive, tj. perspektive Islamske zajednice, nego još veće značenje ima za samu Hrvatsku kao državu i njezino društvo.
Gradnja džamije nije samo gradnja bogomolje, zgrade i prostora za vjersko bogoslužje. Džamija u islamskom svijetu znači ključno mjesto okupljanja oko vjere, ali i svega ostaloga bitnoga za duhovni, društveni, gospodarski, kulturni i sav ostali život muslimana. Zapravo, uz džamiju kao bogoslužni prostor gradi se i islamski centar, koji je nositelj upravo svega ovoga nabrojenoga, što se najbolje pokazalo u Zagrebu, gdje je nakon otvaranja džamije i islamskog centra u Folnegovićevu naselju (tada na rubu grada) doslovce buknuo vjerski i društveni, kulturni, humanitarni, školski i sav drugi život ne samo zagrebačkih muslimana nego onih po cijeloj Hrvatskoj. Čak i šire, jer su koncentrični krugovi koji su se širili iz zagrebačke džamije imali i velikog utjecaja islam u BiH, bez obzira na to što mu je ondje domovina.
Ne kaže se stoga uzalud da nije preporučljivo da se musliman naseljava u mjesto koje nema tri institucije: školu, liječnika i džamiju.
Otvaranje džamije u Rijeci, iz perspektive hrvatske države i hrvatskoga društva, svijetu i Europi, u čiju zajednicu upravo ulazimo, šalje upravo u tome pogledu nedvosmislenu poruku. Odnosno da je Hrvatska (gledano kroz prizmu zagrebačke ili sad zajedno i riječke džamije, svejedno) poželjno mjesto za život islama. I tu činjenicu ne skrivaju ni sami muslimani. Ni novi reis Kavazović, koji je osobno posvjedočio da je i od muftije Aziza Hasanovića i od imama dobio potvrdu da je situacija s islamom u Hrvatskoj više nego dobra. I više od toga – da može biti obrazac kako se islamsko pitanje može riješiti prije svega u nama bliskoj Europi, ali i u mnogim svjetskim državama.
Tako, premda se čini da u Hrvatskoj još malo što vrijedi i da na prste jedne ruke možemo nabrojiti ono čime se možemo pohvaliti, odnos s islamom doista je nešto što može postati u bliskoj budućnosti jak hrvatski “izvozni” brend i prigoda da se dokažemo da upravo za delikatno pitanje islama u svijetu (a ono danas jest delikatno) imamo pravo rješenje.
Dakako, netko se može zapitati: a koja je tajna toga “recepta”? Moglo bi se reći da nije ni velika ni mala, ni pametna ni glupa, ni senzacionalna ni banalna. Nego već negdje na sredini. Odnosno da se nalazi točno na onome mjestu gdje je Hrvatska prihvatila islam u svoj njegovoj punini, sa svim poštovanjem i važnošću, a da je taj isti islam tu istu Hrvatsku prigrlio svim svojim srcem, trudom i marom svojih muslimana, koji su se (zahvaljujući isključivo Islamskoj zajednici!) u hrvatsko društvo posve integrirali zadržavši istodobno svoju autonomiju i identitet.
Riječka džamija tako za Hrvatsku ne simbolizira samo biser Jadrana ili biser Mediterana, kako je već vole zvati. Ona za Hrvatsku ima status bisera u svjetskim razmjerima jer dolazi u trenutku kada svijetom s jedne strane hara islamofobija i širi se strah od muslimana, a s druge terorizam koji se lažno ogrće imenom i čašću islama. Stoga je doista i bez sumnje riječ o sjajnoj poruci koja će ove subote biti poslana iz Rijeke.
