Nisam ni od koga učio zanat, već sam pažljivo gledao kako drugi rade čamce pa sam se odvažio i napravio čamac prema mojoj zamisli. Bilo je to na Kupi prije 25 godina - kaže vitalni 78-godišnji Julije Kovačević iz Šarengrada, koji živi u, nikada završenoj, djedovoj kući na samoj obali Dunava u kojoj se i rodio.
Izradu ne naplaćujem
– Važno je dobro iskrojiti hrastove daske, suziti dno gdje je potrebno, postaviti rebra i slagati stranice, a na kraju premazati katranom. Čamac se može napraviti za tri-četiri dana, a za okladu bih ga napravio i za dan i to sve sam – objašnjava Julije postupak nastanka čikla. Do sada ih je sam izgradio 20-ak.
– Pravim šarengradske čiklove koji se razlikuju od vukovarskih jer naš je u obliku banane i plovi uzdignutim prednjim krajem, a vukovarski je ravan bez uvijanja. Moji čamci i danas plove na Dunavu, Bosutu, Spačvi. Izradu ne naplaćujem, ali s vlasnikom dogovorim da mi na ime izrade da materijal za čamac pa uz njegov napravim i sebi. Sada imam četiri čamca i dajem ih svakome neka se posluži. Ovdje Dunav često zna odnijeti čamac kada zapuše vjetar. Nekada ga pronađem, nekada ne. Jedan ukradeni čamac iz Šarengrada završio je na Ohridskom jezeru, ali to je bilo davno – priča Julije.
“Pipkav je to posao”
Pokazuje sedmometarski čamac s kabinom koji je potpuno trulog kupio i sada ga uređuje jer njime namjerava otploviti do Crnog mora. Morao je posve izmijeniti pod, ugraditi deset novih rebara, stranice koje su u vodi, a slijedi još puno posla na uređenju unutrašnjosti gdje će biti dva ležaja, kutak za kuhinju i boravak. – Sve to bi moglo biti završeno za mjesec dana, ali ne žuri mi se, sve radim sam i polako. U sastave između dvije daske stavljam mahovinu i izvana tanku letvicu koju pribijem “engeđama” kako ne bi prodirala voda, a njih je na obje stranice nekoliko tisuća. Pipkavo je, ali to volim raditi. Bit će to prava ljepotica – kaže Julije.
