Rijetki su oni koji na slavljeničkim tortama mogu puhnuti u svijeće koje označavaju 65 ljeta bračnog života. Kao dio te manjine protekloga su vikenda na svojem obiteljskom imanju u Velikoj Barni kraj Grubišnoga Polja u krugu rodbine i prijatelja upravo to učinili Marija (82) i Josip (85) Kompiš. Proslava dijamantnoga pira bila je prilika obiteljskoga okupljanja i susreta nekoliko generacija. Naime, iza para u 65 godina uspješnoga braka nastalo je najvrjednije nasljedstvo: dvije kćeri, troje unučadi i šestero praunučadi ! U opuštenoj i veseloj atmosferi slavlje do duboko u noć ispreplitano je sjećanjima na proteklih šest i pol zajedničkih desetljeća.
Dan nakon skromne, ali vesele svadbene svečanosti u mladenkinoj Novoj Rači Josip je otišao na odsluženje trogodišnjega vojnoga roka, a supruga je živjela s njegovim roditeljima. Kaže da joj je bilo lijepo jer je svekrva bila dobra prema njoj.
- Zbog vjenčanja u crkvi su me istjerali iz partije. Po povratku iz vojske sam odbio 'čistiti tavane', pa smo se za život morali svakako snalaziti. Išao sam raditi sa zidarima, po selu smo žito kosili, radio sam na izgradnji osnovne škole, a 25 godina je sam s motorkom radio u šumariji. Svakako smo se snalazili-priča Josip. Iako su skromno i nerijetko, kaže M. Kompiš, siromašno živjeli, uspjeli su iškolovati i odgojiti djecu.
-Bilo je to drugo vrijeme. Nije se sve toliko plaćalo, a i nije se do 25. godine išlo u školu-kaže Marija. Iako je bilo i uspona i padova, sloge nije nedostajalo.-U zategnutim trenucima šutjela je ona od mene, ja od nje. Nije svađa razlog za rastavu, kako to danas često biva. Sve je popravljao pokrivač-pomirivač!-šaljivo, ali iskreno kaže Josip. Smatraju kako je bolje da parovi u brak ulaze mladi poput njih.-Taj se brak drži. A sada kada se uzmu stari već su sve škole prošli!- kaže M. Kompiš. Simpatičan i veseo par živi od suprugove mirovine, te ih na sreću, kažu, zdravlje uglavnom služi.
