Da je Hrvatska u prvom dijelu utakmice gubila pet razlike i da je do kraja tako ostalo, nitko ne bi ništa rekao, zaključili bismo kako je manje od 24 sata bilo ipak premalo vremena za oporavak od napornog polufinala i još traumatičnijeg poraza u njemu.
No, nakon što u 41. minuti dođeš do od +8, moraš biti umjetnik da to izgubiš. Kako je moguće da se momčad opet doslovno ugasi u trenucima kad treba završiti utakmicu? Ako je točno da je riječsamo o umoru, svejedno ostaje pitanje a zašto smo onda kondicijski najslabije pripremljena momčad od svih u završnici SP-a?
Ako Duvnjak ne može više stajati na nogama, što se doslovno u jednom trenu i dogodilo kad je posrnuo s loptom gotovo netaknut, ako je svima vidljivo da se cijela momčad ugasila doslovno kao stari mobitel kojem je otišla baterija, pa kako je moguće da izbornik ne reagira svježim licima?
Ali kako će kad je neke poput Jotića i Mihića pretvorio tijekom turnira u obične turiste! Ili da je možda Mandalinića opet digao? Istina, izvan forme je, ali mogao bi bar trčati za Slovencima u obranu.
Nikakve, baš nikakve konkretne reakcije na poniranje nije bilo. Pitanja će ostati bez odgovora jer izbornik ionako svako ozbiljno pitanje okreće na šalu ili životnu mistiku. Pa tako odgovara da će u pogledu budućnosti razgovarati sa suprugom. E sad, 4. mjesto je lijep rezultat i ništa više od toga jer u ogledima s jakim reprezentacijama dobili smo samo Španjolsku.
Budući da veliki klubovi i savezi ne čekaju debakl pa da naprave promjenu, već kad vide da s određenim čovjekom na klupi neće više napraviti neki značajniji pomak, bilo bi logično da sljedećeg siječnja Babić i ima više vremena za razgovore sa suprugom.
Bilo je i ranije sličnih odgovora, od onoga da ne zna zašto se događaju crne rupe (a tko bi trebao znati?), do onog nakon poraza od Norveške: “Hvala Bogu na svemu.”. Ako je tako, onda zapravo i nismo slušali izbornika već vođu hodočašća na kraju puta...
I vrime je vise ovoga popa maknit