Najteže je sada vjerojatno novinaru T-Portala Borutu Šipsu, žrtvi jedne od Mamićevih brojnih skandaloznih eskapada. Sjećate se onoga: “Proklet bio na Božić 2010.!”
– Prebit ću te k'o mačku! – prijeteći prstom poručio je tada Mamić Šipsu isprovociran benignim pitanjem o sinovoj menadžerskoj agenciji.
Bombastična najava
U nastavku prijetnje ipak je povukao ručnu:
– Napravit ću to kad odem iz Dinama. Tada ću moći to raditi.
I tako siroti Šips sada hoda gradom navirujući se iza svakog ćoška, pazeći da odnekud na iskoči pomahnitali Dinamov savjetnik. I prebije ga k'o mačku.
‘Ajde recite, kako drukčije u ovom trenutku pristupiti Mamićevu manevru s ostavkom nego s malim šaljivim uvodom (uz sućutnu opasku kako Zdravku sigurno nije do smijeha)? Takva bombastična najava presice, takvo dramatično ozračje iščekivanja, takva svečana intonacija u nastupu, a onda smjehotresna najava:
– Ako me ljudi u klubu budu tražili savjet, ja ću im ga rado dati.
I netko će to ‘'popušiti'’? Da će se Zdravko Mamić preko noći othrvati neodoljivom, zavodljivom osjećaju moći, da će samo tako prestati biti opsjednut potrebom da sve kontrolira u Dinamu i donosi najvitalnije odluke?
Vi koji se brinete o Dinamu, budite spokojni: gazda će i dalje, s pričuvnoga položaja, na koji ga je prisilio USKOK, i dalje vući sve konce u klubu. Pritajen i komotan.
Cijela ova predstava neodoljivo podsjeća na ožujak 2005. godine kada je gazda, potresen sportskim podbačajem, prvi put kuvertirao svoju ostavku u Dinamu. Premda su okolnosti za Mamića danas dramatičnije.
Naime, tko se ne bi sjetio kako je ZM tada, nekoliko dana nakon Dinamova ispadanja u Ligu za bedaka, teatralno ispraznio svoj ured, počistivši ladice, čak i skinuvši slike sa zidova. Samo nekoliko dana poslije, na prvoj sljedećoj sjednici Dinamova Izvršnoga odbora, ostavka je odbijena i Zdravko se “na bijelom konju” vratio u klub.
Katarza u Ligi za bedaka
Zdravko Mamić u Dinamo je slavodobitno ušetao na Valentinovo 2000. godine, kada ga je u Izvršni odbor kooptirao Zlatko Canjuga. Bio je to svojevrsni predsjednikov “rikverc”, budući da je Zdravko Mamić, zajedno s Canjugom, odigrao ključnu ulogu u vraćanju Dinamova imena. Na istoj Skupštini, kojoj je u Maksimiru klicalo nekoliko tisuća BBB-a, vraćeno je ime kluba i dogodio se Mamić, čiji su utjecaj i moć eksplodirali nakon što je konce u klubu preuzeo Mirko Barišić.
Tek od 2005. godine, nakon katarze u Ligi za bedaka, Mamić i Dinamo potpuno su preuzeli dominaciju hrvatskim nogometom. Nanizavši deset naslova prvaka zaredom, ali i donoseći sve ključne odluke u hrvatskom nogometu, od biranja predsjednika HNS-a i izbornika do odlučivanja o sustavu natjecanja, Mamić je postao simbolom Dinamove postojane snage.
Inteligentan, zapanjujuće moćan i temeljit u provedbi svih svojih nauma, osvetoljubiv. Usto i naprasit, skandalozan, čak i nasilan. Dakako, sve vrijeme i nedodirljiv, sve dok ujedinjeni hrvatsko-američki istražiteljski tim nije počeo pratiti tragove novca.
Dva pritvaranja, zastrašujuće sumnje u izvlačenje golemih svota novca, blokiranje imovine, sve to mjesecima izjeda Zdravka Mamića. Na njegovu licu ocrtavaju se zabrinutost i tjeskoba, nema više prkosno stisnute šake, kao da nema više snage ni za “ajmooooo!” ni za “nećete razbojnici!”. Stjeran je u kut, ranjen i posrnuo, ali daleko od toga da će se predati. Njegovi ljudi, Šuker i Barišić, nikada ga neće ostaviti na cjedilu. Mamićeva slabost samo će učvrstiti njihovo savezništvo.
Zdravkova ostavština u Dinamu, govorimo li o formalnoj desetogodišnjoj eri, čak je deset naslova prvaka, šest osvojenih kupova, dvije Lige prvaka. Dinamo je u domaćim natjecanjima šamarao sve pred sobom, a šamarao je i gazda, doslovno: šefa riječke POA-e u maksimirskoj loži, kao i policajca na dužnosti (nakon utakmice s Malmöom). Verbalno je pak rešetao sve koji su mu na bilo koji način stali na žulj: nogometne suce, sportske (Kranjčara, Maleša, Štimca, Bilića, Kovača...) i političke (Skansija, Milanovića, Jovanovića...) dužnosnike. Potpuno lišen osjećaja za autocenzuru, čvrsto ukupan u svojoj bahatosti i nedodirljivosti, svjestan kako mu institucije ne mogu i neće ništa.
U Mamićevoj eri iz Dinama su potjerani Niko Kranjčar i Andrej Kramarić, kao i Velimir Zajec. Naglavce su izbačeni ugledni treneri svjetskog kalibra, Ćiro Blažević i Vahid Halilhodžić. Zatrt je svaki pokušaj ulaska i daška demokracije u klub, kada su o tome nešto propitkivali Šimić, Marić, Bišćan i Šokota.
Olako su prodani dragulji poput Jedvaja, Kovačića i Halilovića, a kroz Dinamo je promarširao impresivan niz nogometnih mediokriteta. Od ''sto'' dovedenih stranaca, pogodili su s trojicom...
Opet, Dinamo je s Mamićem na čelu postao najuređeniji, najstabilniji i najuspješniji klub ovoga dijela Europe.
Uronjen u financijsko blagostanje, uz izdašnu pomoć Grada, ali i zahvaljujući Mamićevoj umješnosti trgovanja. A zamislite kakav bi tek Dinamo bio da mu na off-shore destinacije nije otputovalo onih 270 milijuna kuna. Pardon, ako je otputovalo...
>> Vrijeme je da Mamići odu iz hrvatskog nogometa
>> Mamić: Ostajem li u HNS-u? Naravno da ostajem!
>> Zdravko Mamić više nije izvršni predsjednik Dinama! 'Ovo sliči slučaju Sanader'
