Priča je završena, kao i sve u posljednjih 37 godina u kojima je Dinamo tražio proljeće u Europi. Pustimo sad suca, zaleđen teren i sve ostale okolnosti. Činjenica je da Dinamo nije uspio, a da je bio sretan sa skupinom koju je izvukao. HSV, Basel i Brann idu dalje, samo je Rennes neočekivano slabiji.
Dinamo nije uspio jer nema snage za to, još ne, a kad će, samo nebo zna. Jer, zacijelo će biti slabiji kad ode nenadoknadivi Modrić. U svakoj utakmici Dinamu nešto nedostaje. I zato nije zreo za veći europski uspjeh. Pomak je ipak napravljen, stiglo se do skupine Uefine lige, odgiralo se 12 utakmica (i zbog toga što je Dinamo krenuo od najnižeg, prvog pretkola), nešto se u Maksimiru ipak događalo.
U tih 12 utakmica imali su plavi samo jedan bljesak, pravo izdanje koje je svima nama dalo (pre)veliku nadu. Ta pobjeda u Amsterdamu je pobjeda za koju im treba skinuti kapu. Imali su plavi na voleju Werder, pa su obje utakmice izgubili, poraženi su i u Zagrebu od Ajax, kojemu su onda to naplatili u njegovoj Areni. Basel su igrački razbili, ali nitko nije uspio zabiti. Brann su držali za prolaznika koji je zalutao u Uefinu ligu, a u Bergenu su izgubili.
U redu, HSV je za plave s drugog planeta, ali Rennes se ponudio i opet - ništa. Jednom obrana kiksa, drugi put napadači ne zabiju, treći put je netko sebičan i to je dovoljno za dva poraza i dva remija u skupini. I oproštaj. Stoga, možemo se složiti sa Zoranom Mamićem: - Stalno govorimo - dobro je, idemo dalje. A vraga je dobro, nije, to je strašno.
Dinamo zaslužuje pohvale jer je napravio više nego proteklih godina, ali s gorčinom će se sjećati nove velike propuštene prilike u Europi.
