Ponukan “pomorom” u svom sastavu koji su prorijedile ozljede, trener bundesligaša Eintrachta iz Frankfurta Niko Kovač iznio je veliku istinu ne samo o današnjem profesionalnom nogometu nego i o ukupnom sportu.
– Oni koji misle da se u profesionalnom nogometu može bez tableta za bolove su na pogrešnom tragu jer današnji profesionalci jako puno traže od svojih tijela.
A ti su zahtjevi očito toliki da im je potrebna pomoć “painkillersa”, pa je bivši Fifin šef liječničke komisije Jiri Dvorak izjavio ovo:
– Uzimanje lijekova za bolove je čista zloupotreba.
Analgetici nisu doping
Doduše, analgetici nisu na listi zabranjenih sredstava, a ako je već tako što drugo da radi trener koji se nađe u koži Nike Kovača:
– Mi smo kao momčad došli do ruba jer ja imam samo 50 posto igrača iz prvog dijela i moram improvizirati uz pomoć liječnika.
Ako pak takvo “krpanje” potraje predugo ili se proteže veći dio karijere, onda to nije dobro. A tome je posvjedočio i škotski nogometaš Dominic Matteo (42), prvotimac niza klubova iz Premiershipa. Strah od toga da će biti izbačen iz momčadi natjerao ga je da svake subote nadvlada strah od injekcija i da ih primi prije utakmice. Pretjerivanje u tome dovelo ga je do nekoliko operacija kralježnice nakon kojih više ni vlastitu dječicu ne smije podizati.
Zbog takvih slučajeva kontaktirali smo Hrvatski zavod za toksikologiju i antidoping. A od prim. dr. Zorana Manojlovića (predstojnik) i dr. med. Romana Latinovića (voditelj Odjela za prevenciju dopinga) dobili smo tumačenje:
– Neracionalna primjena analgetika može nepovoljno utjecati na zdravlje sportaša, a nastavljanje s opterećenjima dok ozljeda nije sanirana, uz ublažavanje bolova uz pomoć analgetika, otvara mogućnost pogoršanja ozljede, a samim time i oštećenja zdravlja, što u konačnici može voditi i do trajnih posljedica i invaliditeta.
Sve češće su debate i o tome jesu li analgetici zapravo legalni doping. I o tome smo dobili tumačenje iz HZTA:
– Analgetska sredstva možemo podijeliti u opioidna i neopioidna. Većina opioidnih nalazi se na popisu zabranjenih sredstava pri čemu je izuzetak tramadol koji se nalazi u monitoring programu. Inače, opioidni analgetici djeluju i na psihičko stanje sportaša s mogućnošću izazivanja euforije i hipomanije.
Da bismo imali doticaj s hrvatskom sportskom praksom nazvali smo i prim. dr. Mirana Martinca, predsjednika Zdravstvene komisije HOO-a, ali i specijalista ortopeda iz Klinike za traumatologiju sa Zavoda za sportske ozljede Tomislava Cerovečkog.
– Nema vrhunskog sporta i sportaša koji nikad nije koristio analgetike, a što su sportaši stariji, to ih više boli pa i više uzimaju. Najvažnije je da se lijekovi uzimaju pod kontrolom liječnika, što nije uvijek tako. Dostupnost je opasna stvar, posebno jer uz analgetike idu i nuspojave kao što su oštećenje sluznice želuca, promjena u krvnoj slici, stvaranje navike. Ponekad se sportaš osjeća psihološki bolje čim nešto popije, pa takvima, ako nalaz ne sugerira mehaničko oštećenje, ponekad damo i običan vitamin računajući na placebo efekt – kazuje dr. Martinac koji ističe koliko je važna liječnička procjena:
– Liječnik mora poštivati ključno medicinsko načelo, a to je da nešto neće štetiti sportašu. Za vrijeme Eurobasketa u Zagrebu, takvu smo situaciju imali s Bojanom Bogdanovićem koji je imao silnu želju da igra i pored ozljede gležnja i glave. S obzirom na to da je bol bio jedini limitator dozvolili smo mu da igra uz analgetike.
Voltaren, ketonal, brufen...
A upravo je tu granica između nas običnih ljudi i vrhunskih sportaša, o čemu smo porazgovarali s dr. Cerovečkim, dugogodišnjim liječnikom u NK Dinamo i aktualnim liječnikom u KK Cedevita.
– Sportaši imaju veću toleranciju na bol nego prosjek populacije pa im nekad dam analgetik za neku važnu utakmicu, iako im, da je prijateljska, ne bih dao. Osim što je u takvim situacijama nekad važno klubu i treneru da igrač nastupi, ponekad i sam igrač forsira nastup iz nekih svojih razloga kao što su izlog pred NBA skautima ili pred menadžerima koji ga pokušavaju prodati.
Koje su to ozljede preko kojih se ide i koji se lijekovi tada koriste?
– U pravilu su to manje i srednje ozljede kao što su sindromi prenaprezanja, upale tetiva i ligamenata, pokosnice, skakačko ili trkačko koljeno, plantarni fascitis... U tim prigodama najčešće se koriste voltareni, ketonal, brufeni... Nikad se ne riskira ruptura koja će zacijeliti za pet dana jer ga možeš izgubiti na dva mjeseca.
Premda su svjesni da im kontinuirana uporaba može u konačnici štetiti, sportaši svjesno u to ulaze.
– Posljedica, recimo, mogu biti uništeni zglobovi jer se često išlo preko bolne hrskavice pa nogometaši i košarkaši s 40 godina nerijetko imaju zglobove kao ljudi od 60. No, sportaši svjesno žrtvuju svoje zdravlje kako bi do svoje 35. zbrinuli svoje obitelji – ističe dr. Cerovečki.
