Dan nakon što je Litavac Mindaugas Pukštas ponosno istrčao maraton na Olimpijskim Igrama u Ateni 2004. godine, tisućama kilometara dalje najvažnija utrka njegov života tek je počela. Stillwater, gradić u Oklahomi, rodno je mjesto Rokasa Pukštasa, kojemu će otac maratonac, ali i majka sprinterica, prenijeti atletski mentalitet i ogromnu ambiciju.
- Od njih sam naslijedio i želju za stalnim napretkom, također zbog njih sport shvaćam ozbiljno. Moj otac igrao je nogomet prije nego što se krenuo baviti atletikom i vidio je moju veliku ljubav prema sportu, a majka i sestra su moja najveća podrška, odlično je znati da mi čuvaju leđa.
Prepiska s ocem nakon Dinama
Skoro 20 godina kasnije, govori to novinarima u Splitu reprezentativac SAD-a do 20 godina, koji još nema punih 19, ali jedan je od najvećih potencijala splitskog kluba za kojeg se već dugo zanimaju i najveći svjetski klubovi, osvajač Kupa i mladić koji je u 93. minuti zakucao za Hajdukovu pobjedu nad Dinamom u Maksimiru i delirij navijača splitske momčadi na otvaranju prvenstva.
I upravo je istančan osjećaj za gol jedna od karakteristika koju je Pukštas pokazivao u svim selekcijama Hajduka koje je prošao, jedno vrijeme bio je i pod dvojnom registracijom, nastupao za Solin, ali nakon svega mjesec dana trener Mislav Karoglan povukao ga je nazad u krug prve momčadi. Igrao je usporedno za Hajdukove juniore, momčad koja je dijelom izvukla sezonu i za A momčad. U trenucima kad se Ivan Leko hvatao za glavu zbog užasnih poraza i silnih ozljeda, mlada momčad skrenula je fokus na sebe i ispisala povijest hrvatskog nogometa.
U travnju prošle godine debitirao je prvi put za A momčad, ali utakmicu protiv Slavena Belupa iz studenog, kada je prvi put startao od prve minute, posebno pamti. Tada je zabio prvi pogodak za Hajduk.
- Nisam to očekivao, nisam imao pojma niti da ću zaigrati, dva sata pred utakmicu dobio sam informaciju.... Tjednima se pripremaš, mjesecima zapravo zamišljaš i projiciraš taj trenutak, pripremaš se za tu utakmicu, pa iako sam sto puta to zamišljao osjećao sam se nestvarno. Osjećaj da sam uspio i da sam svojoj momčadi donio nešto važno, bio je dotad to najljepši za mene, kazao je.
Osjećaj da napreduje pokreće ga od najranijih dana, o tome stalno govori, a njegov otac potvrdio je da potencijal mladog veznjaka koji ulascima iz drugog plana podsjeća na Marija Pašalića, a ima talent i za obrambene zadatke - osim u fizičkim i tehničkim kvalitetama ima i mentalnu snagu.
Objavio je otac na Facebooku njihovu prepisku nakon derbija, poslao je sinu tada simpatičnu poruku - 'Kako je prošlo?', a on mu je mrtvo-hladno odgovorio kako je zadovoljan reakcijom iz poluokreta. Bez euforije, kao da i ovaj put nije donio momčadi nešto važno, a često i najvažnije brojnim Hajdukovim navijačima.
O Rokasovom mentalitetu i ogromnoj energiji nam je još ranije govorio za Večernji list Andro Fistonić, danas direktor Istre koji je tri godine radio u Akademiji Hajduka. Uz asistenciju Ivana Kepčije, on je bio ključni čovjek za dolazak tada 16-godišnjeg Pukštasa u Split.
I tvrdi da ga nije trebalo nagovarati.
- Kada nešto odluči, to je to, nema suviše pitanja, za napredak će napraviti sve. Prvo je iz malog grada došao u Kansas City, pa je bio u kampu Barcelone u Arizoni, a u rujnu 2020. došao je u Split.
Odmah je prepoznao i posebnu ljubav domicilnog stanovništva prema klubu.
- To je nešto što nikad prije nisam doživio. Dolazim iz Amerike, a tu je kultura drugačija, tamo se toliko toga vrti oko nogometa. Osjećaj da imamo tako izvrsne navijače i atmosfera nešto su posebno, a ono što smo doživjeli na utakmicama juniora, ne treba trošiti riječi.
Svidio se kada je došao u Hajduk i Bori Primorcu. Pokazao se kao stalna opasnost za protivnički gol iz drugog plana, a Fistonić ističe kako u skoku i udarcima glavom u ligi vjerojatno nema boljeg, uspoređuje ga čak s najboljim danima Sergija Ramosa u Realu.
Želi na SP u Americi
- U kadetima je zabijao na osam od deset centaršuteva. Rokas je zaista poseban, ima taj američki 'drive' i ne može ga ništa poljuljati. Možete mu kazati da igra očajno, on će kimnuti glavom, reći OK i sutra istrčati da vam pokaže da nemate pojma. Time je odskakao od svoje generacije - veli Fistonić.
Školu je 'online' završio već sa 16 godina, a ovaj uvijek nasmijani momak otkrio je i kako bi u slobodno vrijeme jako volio naučiti svirati klavir. Zanimljiva figura, ali prije svega ogroman potencijal na terenu kojeg bi Hajduk idealno trebao zadržati do SP-a u Americi, gdje Pukštas želi biti.
- On je primjer za svakog mladog igrača u bilo kojoj akademiji. Odlučio je što mu je cilj i ne dozvoljava da ga bilo tko uvjeri da to ne može ostvariti…. Ne traži krivnju u drugima za svoje neuspjehe već nakon svakog uspjeha ili neuspjeha analizira sebe, radi na svojim manama i gleda kako može biti bolji sutra. Dok je u Hrvatskoj treba ga iskoristiti da bude model ostaloj djeci - kazao je Fistonić o mladoj zvijezdi Hajduka.
E da hajdukovi skauti zalutaju malo do divljeg sjeveroistoka zadarske regije. U vlajlandu, bi sim poskoka, indijanaca i vinetua našli i male Modriće, Prše, Erliće, Vrsaljke……..