Na splitskim Bačvicama, u Rooseveltovoj 6, u domu obitelji Zaninović jutro poslije velikog dana i brončane medalje Lucije Zaninović sve je bilo spremno za još jedno slavlje. Međutim, druga sestra nije uspjela. Svi Zaninovići dočekali su nas uoči Anina meča. Mama Ana, tata Marinko, najstariji brat Tomislav, pa mlađi brat Marin i supruga Željka te Ivan, koji čini trojke s Anom i Lucijom, nećakinje Natali i Lana. Nedostajala je tek četveromjesečna Jana, Tomislavova kći. Svi su bili na raspolaganju do početka Aninog meča, a onda...
– Idem ja dolje, ne mogu ovo gledati – kazala je mama Ana i povukla se.
– Pozlit će joj od uzbuđenja – dodao je Tomislav
Tomislav je odgledao prvu rundu Anina meča, non-stop moleći očenaš, a onda je i on otišao.
– Vidjet ću što je s mamom, ne mogu ovako – reče Tomislav.
Ivan najčešće ne gleda važne mečeve, ovaj put je napravio izuzetak, ali skakao je po kauču kao da se on bori. Izuzetno je povezan sa sestrama.
– Lucijinu borbu za medalju nisam mogao gledati. Bolje da nisam gledao, osjetio sam da će biti napeto. Povezani smo previše, ne mogu to gledati. Ma, ponosan sam na svoje sestre, one su čudo – rekao je Ivan.
Poslije je Tomislav objasnio da cijela obitelj s posebnim emocijama gleda mečeve Ane i Lucije. Tako je bilo dok se Ana borila s Japankom Hamadom. Svaki osvojeni poen burno je proslavljen, svaka sporna sudačka odluka popraćena je nevjericom.
– Pod stresom gledamo, molimo se Bogu. Sretni smo zbog Lucije koja je napravila veliku stvar za Hrvatsku i za Split – kazao je Tomislav.
Ispričao je zanimljivost iz Londona. Dok je cijela Hrvatska slavila Lucijinu medalju, Ana nije znala kako je prošla sestra.
– Ana me zvala sat poslije borbe i pitala kako je prošla sestra. Dok se Lucija borila za medalju, ona je već bila u sobi, spremala se za svoj nastup. Šteta ovog Anina poraza, tako je to u ovom sportu, premala smo zemlja, suci su odradili svoje – kazao je Tomislav.
Ponosno su svoju tetu, s hrvatskom zastavom u rukama, gledale malene Natali i Lana.
– Ana i Lucije moje su tete, vidi kako se tuku. A one su mi bile kume na krštenju – u povjerenju nam je ispričala malena Natali.
Lijepo napisano Ozrene, hvala! Iskrene čestitke obitelji Zaninović, zahvalni smo vam do neba. (I mi smo se živcirali).