Dvije velike reprezentacije susreću se u kvalifikacijama za SP predvođene neuobičajeno anonimnim izbornicima. U revanšu dvoboja osmine finala Eura, Italijom će zapovijedati Giampiero Ventura, a Španjolskom Julen Lopetegui.
Nijedan od njih dvojice (kao ni naš Ante Čačić) nije zvučno ime u međunarodnim razmjerima, za razliku od njihovih slavnih prethodnika Antonija Contea i Vicentea del Bosquea.
I engleski je nogometni savez ljetos postavio izbornika sumnjivog profesionalnog ugleda, no on je “odletio” uoči listopadske runde kvalifikacija.
Malo tko u Engleskoj tuguje za trenerom čiji je najveći domašaj finale Liga kupa s Boltonom 2005., no sama činjenica da je Allardyce uopće imenovan na tako odgovornu dužnost pokazuje da Savezi ostaju bez opcija: vodeći treneri radije vode bogate klubove nego reprezentacije. Tko će zamijeniti “velikog Sama”? Vjerojatno netko podjednako skromna ugleda.
Zanimljivo, aktualni izbornici Italije i Španjolske imaju zbirno nula naslova u seniorskom nogometu. Trofejni treneri priklonili su se bogatim sudionicima Lige prvaka, prepuštajući “čast” vođenja reprezentacija na Mundijal kolegama iz drugog i trećeg ešalona.
Ventura (68) bavi se trenerskim poslom od 1976., no tek je s 50 godina prvi put vodio prvoligašku utakmicu. Od zvučnijih klubova, radio je u Sampdoriji i Napoliju dok su nastupali u drugoj, odnosno trećoj ligi. Nakon triju uzastopnih ispadanja s Messinom, Veronom i Pisom sredinom prošlog desetljeća, zaradio je komplimente zadržavši Bari u Serie A 2010.
Zadnjih je pet godina učvrstio ugled kao šef struke Torina, koji je 2012. u prvom pokušaju vratio u prvu ligu, da bi ga poslije dvaput uveo u Europsku ligu i do izvrsnog sedmog mjesta u Serie A.
Čelnici Talijanskog saveza kažu da su se opredijelili za Venturu zbog njegova neospornog iskustva i dubinskog poznavanja domaćeg nogometa. Ipak, ostaje dvojbeno koliko će autoriteta imati među multimilijunašima iz najvećih talijanskih klubova kakve nikad nije imao prilike trenirati.
Sudeći po Lopeteguijevim ostvarenjima na klupskom planu, navijači imaju temelja za zabrinutost. U Rayo Vallecanu i Portu dobio je otkaze, no nekad solidan vratar Raya i Logroñésa postigao je značajne rezultate za kormilom mladih reprezentacija. S momčadi do 19 godina osvojio je EP 2012., ponovivši uspjeh godinu poslije u kategoriji do 21 godine.
Na krilima dostignuća s mladim Španjolcima, 2014. je dobio posao u Portu, no iako je na raspolaganju imao najskuplju momčad u klupskoj povijesti, nije se domogao nijednog trofeja. Nogiran početkom godine, dočekao je ponudu Saveza.
Više čitajte u MAX-u.
Cacic je najugodnije iznenađenje. Jos nema poraza u regularnom djelu utakmice a Hrvatska nikad nije bolje igrala.