Dinamov trener Mario Cvitanović znao je sporadično iznenaditi kad je slagao momčad za pokoju utakmicu, no kad se nakon dosad 16 odigranih kola prvenstva te dvije utakmice u kupu i četiri u Europi podvuče crta, onda je prilično vidljivo da je isprofilirao momčad.
Trener u komotnoj situaciji
Kako plavih nema u Europi nakon 11 uspješnih sezona, Cvitanović je dobio priliku slagati mozaik i nakon te 22 utakmice bez poraza jasno je tko je od igrača “unutra”, tko je tu negdje, a tko je pao ispod crte i mora se zabrinuti što će biti s njime na zimu ili sljedećeg ljeta.
Olakotna je okolnost Cvitanoviću, a sam si ju je stvorio vodeći i slažući momčad, što ima već 12 bodova više od prvih pratitelja Osijeka i Hajduka, 14 više od aktualnog prvaka Rijeke i sad u pet utakmica do kraja sezone, među kojima nije nijedan derbi s tri spomenuta kluba, može opipati i karakter igrača. Oni moraju pokazati da će ići punom snagom i sad kad su u komotnoj bodovnoj situaciji. Možda je to prilika da se pokažu i oni koji su manje igrali ili nisu baš bili po ukusu trenera.
A ima i takvih. Primjerice, Bojan Knežević dobio je samo 11 minuta ove sezone u prvoj momčadi, a teško će i dobiti puno više s obzirom na to da za tu poziciju konkuriraju Ademi, Doumbia, Antolić, Moro... Nema ni Matela koji je dugo ozlijeđen iako je na početku sezone još nešto i odigrao.
Zabrinuti bi se morao i Ante Ćorić, dečko u kojem smo svi vidjeli neviđen talent, igrača koji će biti igračka budućnost kluba, a onda mu jednog dana donijeti i punu blagajnu. No zasad to nije krenulo tim putom. Istina, imao je Ćorić problema s ozljedom, ali i kad se oporavio, dobivao je jako malo minuta.
Ove sezone nijednom nije igrao cijelu utakmicu, rekordna mu je protiv Odda u kojoj je igrao 75 minuta. A nakon ozljede zbog koje je propustio sedam-osam utakmica, još je manje participirao u uspjesima plavih, protiv Hajduka je igrao sedam minuta, protiv Rijeke jednu (!) i protiv Slavena Belupa 48, dok je protiv Lokomotive ostao na klupi.
Ćorić mora mirno, a ne kao nekoć dizati buru, sazivati konferencije za medije, dočekati zimsku stanku pa, ako postoji nekakav problem, riješiti ga s trenerom i klubom. I raščistiti sam sa sobom jer dečki koji su igrali puno više ove sezone igrali su i bolje od njega.
Devetorica više od 1000 min.
Cvitanović je najviše koristio Leonarda Sigalija (1668 minuta od mogućih 1980), potom slijedi Livaković (1620), Moro (1570), Stojanović (1473), Benković (1328), Antolić (1231), Olmo (1200), Soudani (1199), a krug s više od tisuću minuta zatvara Doumbia (1030).
Dojam je da je najveći dobitnik ove jeseni Španjolac Dani Olmo. Njega nije omela ni ozljeda na početku sezone, izborio se za svoje mjesto, ispred Ćorića na središnjem veznom ili na lijevom krilu gdje je nekad bio Fernandes, te on, Benković, Moro, Sosa vode taj mladi plavi val. Bilo bi lijepo da im se pridruži Ćorić.
Malo govnence je malo prepotentno. Upravo je tu gdje treba biti. Bravo za Cvitanovića.