U skupini naši rukometaši nisu pokazali svoje pravo lice, uvjeren sam da mogu puno bolje. Rezultatski gledano, ostali smo bez tri boda, ali utrka za medalju nije izgubljena. Dobro je što ovisimo o sebi. Najveći je problem što je premalo igrača u dobroj formi. Od Danaca smo izgubili u obrani, a ni vratari nisu imali svoj dan. Kada je tako, onda je teško pobijediti bilo koga, a kamoli jake Dance.
Trebalo je igrati čvršće, oštrije, jer igra s puno kontakta Wilbekovu društvu ne odgovara. A nužna je bila s obzirom na to da našim vratarima nije išlo. Sve smo prosuli početkom drugog poluvremena, s igračem više. Očito se odustalo od obrane 3-2-1, svaki trener ima svoju viziju, ali kada nije išlo s treniranim obranama, mislim da smo trebali pokušati i s improviziranom dubokom obranom. Ako ništa drugo, iznenadili bismo suparnika. Danci su se vratili u igru i razigrali, a tada su najopasniji. U neizvjesnim završnicama, pak, u pravilu podliježu pritisku.
Ivano je najbolji rukometaš na svijetu i morao je više igrati. Goluža je dobro napravio što ga je nakon pogreške povukao iz igre, ali Balić je na klupi trebao ostati najviše pet minuta. Osobito u tako jakoj i važnoj utakmici. Jer, Ivano uvijek nešto može napraviti, suparnik se mora drugačije postaviti kada je on na terenu pa čak i kada mu ne ide od ruke. Drago mi je što je Buntić igrao dobro, mi ljevoruki smo uvijek protiv Danaca dobro igrali.
Dobro je što u drugom krugu počinjemo s laganijim suparnikom. Argentinci su vrlo motivirani i borbeni, strpljivi su u igri i racionalni. Većina ih igra u Španjolskoj gdje su naučili biti disciplinirani u igri. Obrana im je duboka i teško je definirati sustav kojim igraju. Moramo im odmah pokazati tko je gazda. A ključna će nam biti utakmica sa Šveđanima.
