S 36 godina najstariji je igrač reprezentacije i logično (iako ne mora biti) njezin kapetan. Prvenstvo u Zagrebu bit će Samiru Baraču, danas članu Primorja (i bivšem igraču POŠK-a, Mladosti i Brescie), šesto europsko prvenstvo u karijeri. Borit će se za treće odličje, nakon srebrnih medalja u Firenci i Kranju. Ima li pogodnije osobe da nas provede kroz veći dio povijesti naših nastupa na kontinentalnim smotrama?
Biros neviđeno pogađao
Riječki O'Barač sjeća se i priprema za EP u Beču 1995., no tada nije ušao među 15 izabranih. Pokojni Bruno Silić poveo ga je na sljedeće kontinentalno prvenstvo, 1997. u Sevilli. Izbornik nije pogriješio – Barač je bio među našim najboljim igračima – samo mu nije smio dopustiti da, onako mlad, tuče četverac. A igrao se produžetak u utakmici za broncu s Rusima. Do zlatnog gola!
– Broncu smo već imali u džepu, ali nismo bili oprezni. Ostavili smo Čomahidzea samog u protunapadu. Ja sam promašio, a on je zabio, Rusi su pobijedili 8:7. Šteta, u skupini smo bili prvi i pobijedili smo prve favorite, Španjolce, ali u polufinalu nas je pobijedila SR Jugoslavija, Stamenić je imao odličnu obranu. Gdje bi meni i reprezentaciji bio kraj da u Sevilli nisam zapucao taj četverac! To sebi ni danas ne mogu oprostiti – kaže Barač.
Dvije godine poslije u Firenci 1999. bilo je mnogo uspješnije?
– Vodio nas je Neven Kovačević i na neki način imali smo imperativ da osvojimo medalju. Pobijedili smo Rudićeve Talijane, a od Mađara izgubili minimalno. U četvrtfinalu smo bili bolji od SR Jugoslavije. Istina, nakon produžetaka, a u polufinalu i od Grka. Finale s Mađarskom? Tu utakmicu nismo mogli dobiti, Mađari su bili predobri. Biros, tada igrač Primorja, neviđeno je pogađao, postigao je čak pet pogodaka. No, ipak srebro je bilo veliki uspjeh.
I potom u Budimpešti 2001. povratak drvenim medaljama.
– Došlo je do velikih igračkih promjena, imali smo čak sedmoricu novih. Da, možda nismo bili dovoljno ambiciozni. Ipak, u četvrtfinalu smo tukli odličnu Španjolsku. U polufinalu smo poraženi od SR Jugoslavije, a u utakmici za broncu teško nam je bilo protiv domaćina i njegovih 6000 navijača.
Kranja se nerado sjećam
Kranj 2003. ne zaboravlja se lako. Kako ste ga vi doživjeli?
– S Rojom smo imali vrlo kratke pripreme, ali imali smo odličnu momčad i velike ambicije. U skupini smo igrali promjenljivo, ali smo u polufinalu tukli Mađarsku 10:9, što nije mala stvar. I onda taj finale sa SiCG. Krenulo nam je dobro, poveli smo s tri pogotka razlike, a onda je sve pošlo po zlu, navijački stampedo, neredi... Nerado se sjećam Kranja. Izgubili smo u produžetku.
Da, i još smo morali platiti kaznu od 100.000 eura. Poslije je došao Rudić i u Beograd 2006. odveo pomlađenu momčad.
– Da, mislim da je Ratko napravio pogrešku u koracima.
Ali ste u Malagi 2008. ponovno bili u sastavu?
– Šteta što su te godine bila dva velika natjecanja. Mi smo tempirali formu za OI u Pekingu, iako smo i u Malagi bili solidni. I danas mislim da smo u polufinalu protiv Crnogoraca drastično pokradeni. Grčki nam je sudac dosudio dva kontraprekršaja u napadu s igračem više. U dvoboju za broncu Mađari su nas dobili nakon produžetaka. Bilo je doista puno pehova, red je da u Zagrebu i nas pomazi Fortuna. Prva utakmica s Crnom Gorom bit će iznimno teška. Ako pobijedimo, ne smijemo se predati euforiji, ali ni poraz ne smijemo doživjeti tragično. Prvenstvo je dugo – zaključio je Barač.
