Nakon završnice Kupa, trofejni izbornik Ivica Tucak okupio je vaterpolske reprezentativce bez namjere da odradi konkretne pripreme. Štoviše, to dvodnevno okupljanje iskoristio je za prisjećanje na jednu nezaboravnu godinu i tri finala najvećih svjetskih natjecanja i svjetsko zlato osvojeno u Dohi.
- Okupili smo se prvenstveno da se vidimo i podružimo nakon Pariza, jer dosad za to nismo imali priliku i da predočim plan novog olimpijskog ciklusa. Namjerno sam pozvao igrače koji su participirali ove godine i da im kažem da će u novom ciklusu biti promjena, da ćemo priključiti jedan broj mlađih igrača. Ali i da prokomentiramo nova pravila koja se još razmatraju pa ću otići u Istanbul i pogledati natjecanje u B diviziji na kojem će se testirati igra u 25-metarskom igralištu. Dan nakon Kupa imali smo relaksacijski trening, u petak teretanu i malo rad s loptom, čisto da budu u trenažnom procesu i navečer zajednička večera.
Već u prigodi okupljanja za Svjetski kup, kojeg s Gruzijom igramo u siječnju, možemo očekivati neka nova imena.
- Sigurno ću odmoriti Bijača, Vrlića, Fatovića, Bukića i Vukičevića. Lončar je izrazio želju da odigra Svjetski kup i dobro je da kao takav pomogne mladim igračima. Sigurno ćemo sedam-osam momaka priključiti a jedan dio je iz redova europskih juniorskih prvaka.
Je li to ideja novog početka u novom ciklusu, izgradnje za medalju konkurentne momčadi za Svjetsko prvenstvo 2027. i Olimpijske igre 2028?
- Mi ćemo uvijek biti kompetitivni no morat ćemo napraviti neke promjene. Uspio sam dogovoriti s 38-godišnjim Vrlićem i 37-godišnjim Lončarom da ostanu i dalje na dispoziciji reprezentaciji, u tom prijelaznom razdoblju. Hoće li oni izdržati do 2028. teško je sada reći ali je strahovito važno da ostanu dio reprezentacije i da kao takvi pomognu svojim znanjem i iskustvom tim mladim igračima koji dolaze i koji će više napredovati uz njih. Mi ne možemo niti jednu promjenu raditi radikalno, nove igrače moramo planski uvoditi. No, naš je cilj da uvijek budemo reprezentacija koja će se boriti za odličja.
Hoće li medalja biti imperativ već dogodine na Svjetskom prvenstvu u Singapuru?
- Mi ćemo raditi rekonstrukciju no ja nikad nisam razmišljao na način da kažem da je cilj 2028. a ovo prije toga je stvaranje. Ali bih time stvarao sebi alibi i ne bi bilo pošteno prema poslu kojeg radim. Imperativa nema no uvijek ćemo imati želju. Uostalom, branimo naslov svjetski prvaka i u Singapur ćemo otići s najvećim mogućim ambicijama. Sve će se raditi da na OI 2028. budemo najbolji mogući no to drastično podmlađivanje neće biti i mi nećemo ni u Singapur niti 2026. u Beograd na Prvenstvo Europe ići da bismo to tek odradili. Ne, ići ćemo s ambicijama da budemo što je moguće bolji.
s obzirom na to da je reprezentacija svjetskih prvaka najstarija na poziciji centra, koliko će biti izazovno pronaći nasljednike centara takve svjetske klase kao što su Vrlić i Lončar?
- Baš iz tog razloga uvijek smo imali četiri-pet centara na pripremama i u trenažnom procesu. Tu su bili i Herceg i Dužević, koji su participirali, a sada ćemo priključiti i malog Tončinića. Njega sam već htio i lani ali je imao obveze s mladom reprezentacijom. Treba vidjeti što će se događati s novim pravilima. Trebat ćemo zasigurno polivalentne igrače poput Burića koji mogu popuniti poziciju centra i beka. Vidjet ćemo koliko će to brzo ići. Neće to proći bezbolno i ja očekujem da će tu biti problemčića no zato je strašno važna uloga i Vrlića i Lončara da i dalje budu tu. Jer će, ponavljam ti novi momci uz njih zacijelo brže napredovati. Hoće li to biti odmah dogodine, za dvije ili tri godine, o tom potom. Pratit ćemo i Vrlog i Lonca i oni ovog časa izgledaju odlično i oni mogu gurati dalje no vidjet ćemo koliko će to trajati.
Što znači promjena pravila za hrvatsku reprezentaciju i tip igrača koje mi imamo i za ukupni svjetski vaterpolo. Je li intencija u ubrzavanju igre odnosno većem broju pogodaka?
- Sigurno ćemo se morati prilagoditi. Neću reći da će to biti "run and gun" jer mi smo to 2015. već igrali u Bergamu, u Svjetskoj ligi, koja je tada bila kvalifikacijska za Olimpijske igre u Riju. Ja nisam pobornik toga. To nije dobro za vaterpolo. Ovo što smo imali po gabaritima igrališta i vremenu za napad, to je bilo idealno. S manjim igralištem i manjim vremena napada očekivat će se da bude više pogodaka a sada dolazimo do paradoksa da je vaterpolo jedini sport u kojem kada se dogodi pogodak ne događa se ništa. I najljepše vaterpolske utakmice su bile one koje su završavale 6:6, 7:7, 8:7, plafon negdje na 9:8. Zašto? Zato što kad nema puno golova igra teče gore dolje i nešto se događa. Svaki put kada se u vaterpolu postigne pogodak, tada se u narednih 30 sekundi do minute ne događa ništa. U košarci vi zabijete koš već u nekoliko narednih sekundi suparnik također zabije. U rukometu se, nakon primljenog pogotka, s uvođenjem brzog centra postiže vrlo brzi pogodak na drugoj strani. U vaterpolu se nakon pogotka ništa ne događa. Ako ćete imati utakmicu s rezultatom 20:18, dakle 38 puta po jednu minutu neće biti ništa. Trebalo je napraviti detaljniju analizu mogućih učinaka novih pravila. Ovako, ne znam što bih rekao.
Tucak je pozorno gledao završnicu Kupa i zacijelo mu je bilo drago za vidjeti klince u sastavu Juga među kojima su se isticali 17-godišnji Šušić i 19-godišnji Pavlić.
- To je predivna stvar za te klince, za Jug. Pohvala Jugu i čestitke na osvojenom trofeju ali i na odlučnosti da u toj situaciji u kojoj jesu daju dodatni prostor mladim igračima. Ne samo Pavliću i Šušiću nego i Burđelezu, Zvoni, Jerkoviću. To su momci koji će biti budućnost hrvatskog vaterpola. Bilo bi jako važno zbog njih, kluba i reprezentacije da se to nastavi i na europskim utakmicama i u regionalnoj ligi.
