Nekada je derbi Hajduka i Dinama bio praznik hrvatskog nogometa, a danas se derbi hrvatskoga predznaka sveo samo na jedan mali, minijaturni “h” – osamnaestogodišnjeg Splićanina Antu Palaversu u bijelome dresu!
Pojasnimo, nadareni će Palaversa biti jedan jedini nogometaš u oba sastava koji je prošao nogometnu školu svoga kluba! U Dinamovih prvih 11 takvoga nema, i u takve ne možemo svrstati ni rođenog Zagrepčanina Oršića budući da se on nogometno školovao u Kustošiji i zaprešićkom Interu i pritom bio samo Dinamov – navijač.
Povucimo neke usporedbe između sutrašnjeg i nekih prethodnih derbija. Primjerice, u srazu iz veljače 2012. godine na Poljudu, za Hajduk i Dinamo nastupilo je čak 15 nogometaša koji su barem jednu etapu svoga nogometnog razvoja proveli u nogometnim školama tih dvaju klubova.
>> Pogledajte i koji su to sportaši poput Bobana zaplakali
Gudelj i Kuže na klupama
Za Hajduk su tada igrali Erceg, Đolonga, Marčić, Režić, Miladin i N. Kalinić, a za Dinamo Turina, Čale, Ćorluka, Drpić, Mamić, Eduardo, Modrić, Marić (ušao umjesto Bošnjaka) i Miroslav Šarić (ušao umjesto Modrića). Zanimljivo, čak su i treneri, Gudelj i Kuže, bili domaći proizvodi.
Poplava domaćih igrača u to vrijeme bila je u potpunoj suprotnosti s današnjom agendom dva najjača hrvatska kluba, jer već je tada na snazi bila kvota od šest stranaca u prvih 11, koja je u međuvremenu proširena na osmoricu, s time da se igrači iz zemalja Europske unije ne tretiraju strancima.
Ima li većega poraza za hrvatskog izbornika od toga da uopće nema potrebe ići na derbi Hajduk - Dinamo jer ondje nema koga gledati?
– To je najozbiljniji problem hrvatskog nogometa, a njime se nitko ne bavi. Nama u skoroj budućnosti prijeti opasnost da više nemamo koga pozvati u reprezentaciju, odnosno počnimo se pripremati da njezini rezultati uskoro neće biti ni blizu današnjima – upozorava iskusni stručnjak Ilija Lončarević, koji je gotovo cijeli trenerski vijek posvetio ustroju nogometnih škola i stvaranju mladih igrača.
Lončarević upire prstom prema HNS-u kao krovnoj nogometnoj organizaciji, ali kaže da se već umorio od upozoravanja...
– Podaci o padu broja domaćih igrača u našim najvećim klubovima nimalo me ne iznenađuju, oni su samo posljedica neplaniranja i nečinjenja da se zaustavi taj negativni trend. Kod nas je, primjerice, moguće da se praktički preko noći progura kvota od osam stranaca a da prethodno o tome nema nikakve rasprave, nitko ne pita struku. Stručna komisija HNS-a postoji samo na papiru, ona je neusporedivo veću važnost imala u nogometnom sustavu bivše države nego što ima u Hrvatskoj – ističe Lončarević i upozorava na konkretan problem:
– Kod nas nema nikakve strategije o razvoju igrača koji prelaze iz juniorskog u seniorski nogomet i o tome zašto oni nestaju. A nestaju najviše zato što gube volju zbog besperspektivnosti, jer vide da za njih neće biti prostora.
Snose li i treneri prvih momčadi odgovornost za takav odnos prema domaćim igračima?
– Treneri uvijek misle na sebe, kako postići najbolji rezultat, a to mogu samo ako igraju najbolji igrači, odnosno iskusniji stranci. Osim ako klupska politika ne nametne treneru mladoga igrača kao projekt koji treba forsirati – kaže Lončarević.
>> Pogledajte i video: Svijet je dobio novog kralja - Luku Modrića
Slučaj Davida Čoline
Dinamu se, zbog politike ignoriranja, nedavno dogodio slučaj nadarenoga lijevoga braniča Davida Čoline, koji je, shvativši da neće tako brzo ući u prvu momčad, nakon što je navršio 18 godina inzistirao na transferu u Monaco.
I prodan je samo za 1,3 milijuna eura, umjesto da je ostao još barem tri godine i dotad bi mu se vrijednost barem utrostručila.
Inače, to je Dinamova politika s lijevim braničima: riješe se Čeha Lecjaksa i pošalju ga u Lokomotivu, a onda s Kajzerice dovedu 28-godišnjeg besperspektivnog Musu.
U Dinamu šansu ne dobiva ni supernadareni Antonio Marin, koji je nominalno u Bjeličinu kadru, ali igra za B momčad i juniore, a po potencijalu zaslužuje mjesto u prvoj momčadi. I on u siječnju navršava 18 i Dinamo bi ga lako mogao izgubiti za mali novac ako mu se status ne promijeni.
Kada već kritički seciramo Hajduk i Dinamo, ni Rijekina politika prema domaćim igračima nije drukčija. Naime, iz Kekove ere pamtit će se ostavština samo trojice igrača koji su prošli Rijekinu školu.
To su vratari Sluga i Prskalo te već zaboravljeni Ivan Močinić, posljednji Riječanin koji je bio strijelac za Rijeku u HNL-u, još u ožujku 2014. u Koprivnici! Toj neugodnoj riječkoj tradiciji ne nazire se kraj, osim ne budu li Slugi dali da izvodi jedanaesterce.
