Polusezona u ruskom prvenstvu je završena, a bivši hrvatski izbornik Slaven Bilić, sadašnji trener moskovskog Lokomotiva, dao je veliki intervju za ruski Sport Express. Za početak se osvrnuo na svoj boravak u klubu.
– Mislite da je bila posebno teška godina? Pa, ja nisam osjetio nikakvu promjenu. Postao sam trener Lokomotiva, što je izuzetno težak posao, ali znam da su mnogi sanjali o tome kako će preuzeti taj klub. Nije bilo lako voditi Hrvatsku i onda otići u Rusiju. Međutim, tri kvalifikacijska ciklusa s Hrvatskom bila su kompliciranija od sadašnje sezone. Morao sam upoznati ekipu, a osim toga ozlijedili su mi se ključni igrači poput Pavljučenka, Zapatera, Caiceda, Torbinskog. Nakon Eura igrači su mi se vratili iscrpljeni. Sada je mnogo lakše jer vidim što ovoj momčadi treba, mogu ući u glave svojih igrača i riješiti probleme koje imaju".
Kada se razgovor okrenuo prema vođenju hrvatske reprezentacije, odmah je uslijedilo neugodno pitanje...
Danijel Pranjić vam nije htio pružiti ruku nakon prijateljske utakmice protiv Irske. Sjećate se toga?
– Da, vidim da se i vi sjećate. Bilo je to u kolovozu 2011. u Dublinu. To je bilo teško razdoblje za mene. Pranjić je pozdravio suigrače, moje suradnike na klupi, a mene je zaobišao. Čim se to saznalo, odmah je nastao pravi skandal. Bio sam zabrinut.
Bilić je istaknuo da je imao odličan odnos s reprezentativcima, da im je čak bio i prijatelj, ali da je poanta u tome da nikada oni nisu odlučivali gdje će igrati i smatra da je to najbitnije. Rekao je da su ga u karijeri vodili i treneri koje nisi smio ni pogledati i da je to loš način rada, na što su ga Rusi upitali je li riječ o Ćiri Blaževiću...
– Ne, ne! Ćiro je drukčiji, on je u nekim situacijama bio strašno strog, dok je s druge strane bio nevjerojatno liberalan. Na terenu se derao na nas, a po noći bi došao u našu sobu gdje bi zapalio cigaretu i popričao s nama. Međutim, kada se radilo nije bilo popusta.
Vi ste isto pušač?
– Tu i tamo zapalim. Nekoliko nas je pušilo dok smo igrali za Hrvatsku, ali nitko nije pušio pred Blaževićem. Mislim, nismo se skrivali, ali recimo, kada bih ga vidio u restoranu da mi prilazi, ugasio bih cigaretu i nakon što bi on sjeo tada bih polako zapalio.
Jednom ste bili najbolje plaćeni branič u Premiershipu. Protiv koga vam je bilo najteže igrati, protiv kojih napadača?
– Pa bilo je dosta napadača koji su me namučili, ali i obrnuto. Međutim, ako bih nekoga morao izdvojiti, bio bi to Alen Bokšić koji bi vas uništio u potpunosti, ali ne bi postigao gol. S druge strane, Davor Šuker je igrač kojeg je bilo lako čuvati, samo je problem bio taj što bih nakon utakmice pogledao semafor i vidio njegovo prezime pod strijelcima. On bi postigao gol ni iz čega.
Najšokantniji trenutak u vašoj trenerskoj karijeri?
Četvrtfinale Eura protiv Turske. Zabili smo u 119. minuti, primili gol u 122. i na kraju ispali na penale. Šok.
Kupili ste dionice Hajduka. Jeste li ikada požalili zbog tog poteza?
– Nisu to dionice Uniteda ili Barcelone, pa da ostvarujete profit. Hajdukove su dionice neprofitne. Zašto sam ih kupio? Hajduk je bio u ozbiljnoj financijskoj opasnosti. Asanović, Bokšić, Štimac i ja kupili smo ih da bismo pomogli matičnom klubu. Nas četvorica dali smo oko 10 milijuna kuna, a to je zbilja ogroman iznos
Da vas Hajduk ponovno pozove u pomoć, biste li se odazvali?
– Da, ali ne u financijskom smislu. To si ne bih mogao priuštiti – zaključio je Bilić.
Svaka cast Bilicu, svaka rijec za 10-ku:-)))