Nakon što je "popio tricu", turski izbornik Guus Hiddink došao je do Slavena Bilića, zagrlio ga, poljubio i nešto mu je desetak sekundi govorio. Vjerojatno nešto u stilu "izbio si mi iz džepa desetak milijuna eura, ali svaka ti čast, spasio si me prije četiri godine kad sam vodio Rusiju"! Bilić nije skidao onu smiješnu "bubuleja" kapu s glave i otišao je u intimu svlačionice, napokon podijeliti euforiju sa svojim igračima.
Navlačio kameno lice
Napokon, jer se još kako dobro vidjelo da je nakon svakog gola kontrolirao erupciju emocija! Kad bismo zabili, naime, skočio bi od veselja, ali bi se sekundu nakon toga odmah primirio, kao da ga je netko ošinuo bičem, i odmah bi navukao "kameno lice".
Očito ga još proganjaju one prozivke da je "u Beču slavio s igračima Klasnićev gol, a nije tražio taktička rješenja za zadnje dvije minute". To su bespredmetna prozivanja jer je i na snimkama vidljivo da se Slaven nakon tog (logičnog) slavlja brzo vratio "u normalu". Ali, sad puše i na hladno, pa skriva emociju. A to mu je najteže jer je silno emotivan i iskren čovjek...
Napisali smo već da je emotivan, napisali smo da je tvrdoglav, a sad ćemo svemu tome dodati da naš izbornik Slaven Bilić u sebi ima i kockarskog duha! Naravno, ne kao kvazitreneri klošarskog tipa, koji su donedavno i svoju obitelj imali "pod kamatarskom hipotekom", a ni dandanas ne izlaze iz kladionica. Slaven Bilić, na sreću, nije kockar iz kasina, ali obožava kockanje sastavom...
Previše bismo prostora potrošili na sve njegove eksperimente. Sjetimo se samo nekih: Engleskoj je na Wembleyu postavio Pokrivača na lijevog braniča i rekao mu je to na dan utakmice! Na žalost, sjećamo se kako je to završilo, ni kriv ni dužan, Nikola Pokrivač, koji je zadnji vezni, a može igrati i srednjeg braniča, postao je tragičar dvoboja.
Drugoligaš, oporavljenik...
Protiv Njemačke je na EP-u gurnuo Niku Kranjčara na poziciju "druge špice". I to je u igri ispalo sjajno, a da je Niko bio realizatorski raspoložen, mogli smo "masakrirati" Nijemce!
U Ateni je stavio u vrh napada Jelavića, koji "živi" od ubacivanja s krila. A na krila je stavio gol-igrače Eduarda i Mandžukića, i to na "kontra strane" – dešnjaka Mandžukića na lijevu, a ljevaka Eduarda na desnu! Dakle, pravog centaršuta za pravog centarfora nikad neće biti (nije ga ni bilo!) i Jelavić je već u startu bio – igrač manje...
A Istanbul je bio vrhunac Slavenova kockanja! Počeo je s dvojicom zdravstveno upitnih igrača (Ćorluka, Pletikosa), s dvojicom oporavljenika koji u klubovima tek skupljaju minute (Olić, Rakitić), sa srednjim braničem iz njemačke Druge lige (Schildenfeld), sa zadnjim veznim koji ne igra od lipnja (Dujmović), a na neprirodne je pozicije stavio Vidu (desni branič) i Ćorluku (lijevi branič). Epilog? Najbolja igra Hrvatske u zadnje tri godine, a dopodne ozlijeđeni Ćorluka, navečer je bio najbolji igrač!
Uh, a kako li bi tek igrao da je bio – zdrav? Ili je i to možda bio Slavenov medijski "spin", ta priča o Ćorlukinoj dramatičnoj ozljedi, da bi malo Hiddinka odveo u pogrešnu ulicu? Ako je bio "spin", kockari bi rekli da je "blefirao". I to vrhunski...
Napokon, jer se još kako dobro vidjelo da je nakon svakog gola kontrolirao erupciju emocija! Kad bismo zabili, naime, skočio bi od veselja, ali bi se sekundu nakon toga odmah primirio, kao da ga je netko ošinuo bičem, i odmah bi navukao \"kameno lice\". Očito ga još proganjaju one prozivke da je \"u Beču slavio s igračima Klasnićev gol, a nije tražio taktička rješenja za zadnje dvije minute\" >>>>>>> He he Bilicu sam poslije te tekme u Becu poslao pismo ( ne znam da li ga je ikad primio) bas o ovome i pokusao mu objasniti da i \" Bog igra nogomet\"..... ne kaze li i \"on\"; \" Nema toga gdje mene nema\".....Izgleda da je Bilic napokon sazrio i shvatio da je pretjerano veselje uludo gubljenje zivotne energije ( ki ,chi, mana,prana,vril ,ruach ,nayatoneya, bataka ,itd)