Nema kombinatorike, nema lakih nogu, nema tempa, nema samopouzdanja, nema igre... pisalo je na računalu mojega njemačkog kolege. Nadovezat ću se na njega - zato nema ni bodova, ni slavlja. Ne, barem kad se igra protiv Hrvatske!
Uvjeravao nas je Slaven Bilić da ima odličnu momčad, da dečki mogu parirati bilo kojoj momčadi na svijetu. Pobijediti svakoga. U pripremnim utakmicama i protiv Austrije nisu bili uvjerljivi, ali on je čekao da autobus prođe kraj table Klagenfurt. I dokazao.
Problemi su nestali, klagenfurtskom fantazijom srušene su sve barijere. Ivica Olić u ladicu pospremio statistički podatak kako napadači ne zabijaju. Niko Kranjčar pretrčao je najviše na utakmici. Podatak je nevjerojatan, ali na monitoru kraj njegova imena pisalo je 10,100 metara do 85. minute. Rijetkost.
Svaka čast strijelcima i vezi, ali nepogrešiva obrana ispred sigurnog Pletikose napravila je od Elfa bezopasnu momčad. Poklopilo se apsolutno sve. Opasni po bokovima preko Ćorluke i Srne, odnosno Pranjića i Rakitića. Veza sigurna, lijepila im se lopta za noge. Olić strijelac, Kranjčar najrastrčaniji. Pletikosa nije kriv za gol, obranio je sve ostalo. Šimunić i Robert Kovač bez pogreške. Slaba točka? Nije je bilo.
Postavio je Nane momčad savršeno, poslao Niku Kranjčara na mjesto na kojem nije bio godinama. Uveo Raketu koji se poigravao s Nijemcima. Ma kakvi impresioniran, on je bio hladan kao da igra prijateljsku sa Segestom. Peta, okret, utrčavanje, vraćanje u obranu. Rakitića na cijelom terenu.
- Koji je naš cilj? Nema pritiska - govorio je Bilić prije puta ispod Alpa. - Samo želim da na tom Euru dobro igramo. Rezultat to ne mora pokazati, moramo dobro igrati jer uzdignute glave želim kući - rekao je. Ispunio ga je, dalje može igrati samo za gušt. Nastaviti s nogometom, kao protiv Nijemaca.
Iznenadili su naši navijači prije početka utakmice, uzeli prvi bod protivniku. Dok su Nijemci grmjeli kod predstavljanja svojih igrača, naši su strpljivo slušali. I čekali hrvatsku himnu kada su razvili preko cijele tribine transparent "Croatia" veličine 750 četvornih metara. A onda su svoju slast pobjede nad Nijemcima željeli i nogometaši. "Lijepa li si" pjevali su navijači omiljenu pjesmu naših reprezentativaca nakon Olićeva gola. Slavilo se i prije odlaska u svlačionicu. I ostali su ih slušati, to ne može nadomjestiti niti jedan kasetofon u svlačionici.
Da, Lukas Podolski nastavio je niz zabivši treći gol zaredom. To je bilo to od Nijemaca. "Razbili smo ih", stane sve u tri riječi.
Zaboravite 4. srpnja 1998. godine u Lyonu, zaboravite 21. studenoga 2007. i Wembley. Datum koji treba zapamtiti je 12. lipnja 2008. godine. O ovome će se dugo pričati. A Europsko prvenstvo još zapravo nije ni počelo. Tek se igra po skupinama.
