U svojoj bogatoj povijesti Dinamo je jednom imao i trenera koji je bio – svjetski prvak. On je Osvaldo Ardiles, danas 68-godišnjak, član slavne argentinske reprezentacije iz 1978. godine kada su gauči prvi put osvojili svjetski naslov. I to na domaćem tlu. Ossie je tada nosio dres s brojem 2, a 1982. na SP-u u Španjolskoj jedinicu jer su Argentinci brojeve na dresovima dijelili po abecedi. Samo je Maradona bio pretplaćen na svoj dres s brojem 10.
Osvaldo Ardiles, taj omaleni Argentinac iz Cordobe, povezuje sutrašnje suparnike u Europskoj ligi; bio je nogometaš Tottenhama sredinom 80-ih, potom i trener Spursa u sezoni 1993./1994., a 1999. bio je Dinamov trener.
Mourinho mora biti oprezan
Osvalda, koji nam se javio telefonski iz Londona, pitali smo – zna li tko je prvi Hrvat kojega je upoznao? Nije se mogao sjetiti, pa smo ga podsjetili: Rudolf Kralj. Varaždinac koji je 1978. bio u stožeru svjetskih prvaka Argentinaca kao mentor i prvi suradnik izbornika Menottija.
– O, nisam znao da je Rodolfo bio Hrvat, znao sam samo da dolazi iz Jugoslavije – kazao nam je Ardiles i nastavio:
– Mi igrači Argentine u to vrijeme nismo bili u izravnom kontaktu s Rodolfom. On je bio blizak s izbornikom Menottijem, stalno je bio uz njega, na svim utakmicama, treninzima. Pitate li me je li Rodolfo tada bio važan i zaslužan za svjetski naslov, reći ću vam da jest, sigurno. On je imao golem utjecaj na Menottija.
U Dinamo ste iznenada došli 1999., nakon angažmana u Japanu. Bilo je to poprilično iznenađenje. Kako je do toga došlo?
– Nazvao me bio moj prijatelj Mladen Petreski iz Zagreba i kazao mi da me Dinamo želi za trenera. Dao mi je informacije o momčadi, pa sam se zainteresirao. Došao sam u Zagreb gledati utakmicu Dinamo – Hajduk, vidio sam na djelu izvrsnu momčad, punu strasti, i odlučio sam prihvatiti posao.
Pričalo se tada kako je interes za vama došao iz vrha tadašnje vlasti, iz krugova bliskih predsjedniku Tuđmanu?
– O tome ne znam ništa. I inače, politiku odjeljujem od nogometa, ja sam samo nogometni trener. Tuđmana nisam upoznao, mislim da sam možda dvaput susreo njegova sina.
Možda ste jedini trener Dinama koji je dobio otkaz a da nije izgubio ni jednu utakmicu u domaćim natjecanjima. Zašto se to dogodilo?
– Ne znam. Naravno, žao mi je što nisam bio ostao cijelu sezonu i da su mi dopustili da osvojim naslov prvaka. Zašto sam otpušten? Dogodilo se to nakon poraza od Manchester Uniteda u Zagrebu, u utakmici u kojoj smo dobro igrali. Cijelu tu Ligu prvaka bili smo dobri, ostali smo neporaženi na Old Traffordu, što je bio veliki rezultat, pobijedili Sturm, a kod kuće nesretno izgubili od Marseillea. Rekao bih da smo imali dosta nesreće.
Je li vas bila šokirala odluka o smjenjivanju?
– Ne. Mi treneri naviknuti smo na takve stvari.
Je li vam bilo žao napustiti Zagreb?
– Da, bilo mi je jako žao, moram zaista reći da smo supruga i ja u Hrvatskoj uživali. Zanemarimo li načas nogomet, sve što sam doživio u Hrvatskoj bilo je predivno. Znali smo poslije subotnje utakmice otići na more, u Opatiju, vaša je hrana zaista fantastična, a simpatično mi je bilo kako su me ljudi prepoznavali na ulici i pozdravljali. I opet ću se vratiti na Dinamo: igrali smo jako dobro, a radio sam s doista izvrsnim igračima.
Približava se sraz vaših dviju nekadašnjih klubova, Dinama i Tottenhama. Kako Englezi doživljavaju našeg predstavnika?
– S respektom, velikim respektom, i s dozom opreza. Naravno, engleski klubovi u Europskoj ligi i Ligi prvaka, Tottenham, Liverpool ili Manchester City, favoriti su protiv svakoga suparnika, ali isto tako znam da će Spursi ozbiljno shvatiti Dinamo znajući da je klub iz Hrvatske sposoban pružiti jak otpor i biti opasan.
Znate li išta o današnjem Dinamu?
– Ne, ne znam, nisam ga gledao. Ali tu je, u osmini finala, i to treba poštovati.
Bili ste lepršav nogometaš, ofenzivac. Sviđa li vam se nogomet kakav igra Mourinho?
– Ambasador sam Tottenhama i naravno da o našem treneru mogu reći samo najbolje. Čovjek pobjeđuje, osvaja trofeje, to treba respektirati.
Tottenham je trenutačno daleko od trofeja.
– Tottenham nije naviknut na osvajanje trofeja, pa stoga treba iskoristiti svaku priliku koja mu se pruži. Evo, čeka nas finale Liga-kupa, a cilj nam je osvojiti i Europsku ligu. Iako tablica to zasad ne pokazuje, ovo bi mogla biti uspješna Tottenhamova sezona.
Legenda ste Tottenhama, a na neki način najviše vam je po stilu igre kasnije sličio Luka Modrić. Vidite li sebe gledajući Luku?
– Luka je u Tottenham došao prilično mlad i kod nas je izrastao u igrača svjetske klase, jednog od najboljih na svijetu. U Realu napravio je veličanstvenu karijeru. Da, rekao bih da smo slični po stilu igre, Luka me podsjeća na mene...
Prosinečki je iskakao
Bili ste suigrač i s Maradonom na SP-u 1982. Kakav je bio vaš odnos?
– Diego mi je bio dobar prijatelj. Do njegovih zadnjih dana bili smo u stalnom telefonskom kontaktu, a posljednji put vidjeli smo se prije dvije godine kada je došao na našu utakmicu s Liverpoolom. Tada sam mu bio domaćin. Što bih vam drugo mogao reći nego da je vijest o njegovoj smrti bila za mene šok. Ne samo da je otišao najveći nogometaš svih vremena, nego i moj prijatelj.
Igrali ste svojedobno, 1981., i s Peleom, u antologijskom Hustonovu filmu “Bijeg u pobjedu”. Kako je došlo do te uloge?
– Tražili su u Engleskoj nogometaše koji bi igrali u tom filmu uz Stallonea i Michaela Cainea, i obratili su se meni. Kako sam čuo da će tu biti i Bobby Moore, učinilo mi se zanimljivim i prihvatio sam ulogu. Bilo je to zanimljivo iskustvo.
Znate li da ste na stadionu u Budimpešti na kojemu je snimljen film, s Dinamom 1999. svladali MTK i ušli u Ligu prvaka?
– Da, znao sam za to – nasmijao se Ossie.
Maradona ili Pele?
– Za mene su trojica najvećih: Pele, Maradona i Messi. Trebam li izabrati najboljega među njima, izabrao bih Maradonu.
A u Dinamu?
– Imali smo sjajnu momčad, s puno vrhunskih igrača, ali Robert Prosinečki ipak je odskakao klasom.
Hoćete li doći u Zagreb na uzvratnu utakmicu Dinamo – Tottenham?
– Da su normalne okolnosti, rado bih došao u Zagreb. Ali, vrijeme je pandemije, teško se putuje, postoje ograničenja i neću riskirati zdravlje – zaključio je Osvaldo Ardiles, koji je u Hrvatskoj prvi put bio 1984.
Tada je bio igrač Tottenhama, koji je gostovao u Splitu. Ossie nije nastupio zbog ozljede, ali je bio na poljudskim tribinama.
Osvaldo Ardiles rođen je 1950. u argentinskom gradu Cordobi. U domovini je igrao za Instituto, Belgrano i Huracan, a u Europi za Tottenham, PSG, Blackburn, QPR i manje engleske klubove. Kao trener radio je u Japanu, Meksiku, Izraelu, Paragvaju, Siriji..., a taj avanturistički duh doveo ga je 1999. i u Hrvatsku. Usto, vodio je i Tottenham, Newcastle, WBA, Swindon Town... Bio je neko vrijeme u Engleskoj i utjecajan televizijski stručni komentator.
Osvaldo je ipak bio puno veći igrač nego trener. Zajedno sa sunarodnjakom Ricardom Villom u Tottenhamu je stekao kultni status. Za Argentinu igrao je 52 puta i postigao osam pogodaka.
Ovaj Daso ne zna drugo, nego rovariti pred važnu Dinamovu utakmicu!! Dinamo ga treba proglasiti personom non grata!!