Uvijek je zanimljivo negdje u svijetu sresti nekog bivšeg američkog cibosa, pa je tako bilo i s Earlom Callowayem (27). Igrao je za Zagrepčane onu prvu Perasovićevu sezonu (2008./2009) i još se sjeća čvrste ruke svog bivšeg trenera. Calloway je tada potpisao dvogodišnji ugovor s Cibonom, ali je nakon prve sezone dobio sporazumni raskid ugovora kad je klub doveo Jamonta Gordona. U klubu ga se sjećaju i po tome da je na početku sezone otišao u SAD na nekoliko dana a da se nikome nije javljao pravdajući to poslije bolesnim djedom.
U dresu Cajasola iz Seville izgledao je mnogo opuštenije. Sjećamo se da je u Zagrebu iz svlačionice pred novinare izlazio u nekom grču. Kada smo ga pitali zašto, samo se znakovito nasmijao. Kao da bismo mi i sami trebali znati odgovor. Kad smo ga pak pitali čega se rado sjeća iz dana života u Zagrebu, počeo je nabrajati.
– Sjećam se euroligaških utakmica, ali i zanimljivih dvoboja u regionalnoj ligi. Sjećam se i jezera Jaruna i klope. Sjećam se i ljudi i pizze u restoranu Viva u blizini dvorane. To mi mjesto nedostaje, kao i njegov vlasnik. Sjećam se i gospođe koja me šišala. Bila je to lijepa godina u mom životu.
Nešto je u svemu tome htio posebno naglasiti.
– Posebno se sjećam djevojaka. Zagrepčanke su tako zgodne.
– Jeste li hodali s kojom od njih?
– Ne, samo sam se zabavljao. Samo opuštanje. Samo "tranquillo".
Tada su ga suigrači zvali na zajedničko slikanje pa nam je na hrvatskom dobacio: "Čekaj". Sačekali smo ga da se vrati pa nas je nasmijao.
– Te sam godine igrao s Prkačinom, on mi je ostao u sjajnom sjećanju. Čujem da je natukao puno kilograma. On je sada sportski direktor? Ma nemojte mi reći. Pa zar nije on u međuvremenu bio u KK Zagrebu?
Sreo se u hotelu s Vedranom Vukušićem i doznao da se Vuk u srpnju ženi.
– Rekao sam mu u šali da je dečko s kojim se ženi zacijelo veliki sretnik.
Na koncu nas je pozdravio s "vidimo se" i otišao se pripremati za polufinalnu utakmicu Eurokupa s domaćim Benettonom.
