Milivoj Bračun (61) u bogatoj igračkoj i trenerskoj karijeri nikad nije bio u Brazilu. Prilika mu se ukazala ove godine u ožujku, ali ostalo je samo na prilici. Naime, nakon što je otišao iz Trnja postao je izbornik hrvatske reprezentacije u socca malom nogometu na pijesku. U Brazilu će se u ožujku igrati prvo svjetsko prvenstvo u ovom sportu, ali ipak bez Bračuna na klupi Hrvatske.
– Zašto mali nogomet? Zato što ga obožavam. Igrao sam cijeli život po turnirima, Kutija šibica, Samobor, Varaždin, Karlovac. Za mene je to bio veliki izazov, no na kraju ništa od mog Brazila. Naime, posao izbornika bio je volonterski, a onda sam dobio ponudu trećeligaša Vinogradara. Nisam puno dvojio. Plaća je više nego dobra s obzirom na to da se radi o trećeligašu. Malo će biti problem putovati svaki dan od Dubrave do Mladine, ali to su draži posla – kaže Bračun.
Kako to da nikad niste bili u Brazilu?
– Bio sam samo jednom, na aerodromu, kada sam išao u Čile gledati Svjetsko juniorsko prvenstvo 1987. godine. S Dinamom sam bio na južnoameričkoj turneji ali smo igrali u Kolumbiji, Venezueli, Čileu, Urugvaju. Izgleda da će mi taj Brazil ostati neostvareni san – kaže Milivoj.
Kakvi su ciljevi Vinogradara?
– Samo je jedan cilj: ostati na prvome mjestu. Imamo sedam bodova više od Kurilovca, Maksimira i Mladosti koji su poredani od drugog do četvrtog mjesta. Vinogradar je i prijašnjih sezona bio prvi u Trećoj ligi, ali nikad nisu htjeli ići u Drugu ligu. Ne znam kakva je politika kluba po tom pitanju za ovu sezonu – istaknuo je Bračun.
Svađa s Ćirom Blaževićem
S Bračunom smo se prisjetili njegove sjajne igračke karijere, koja je davno krenula u zagrebačkom niželigašu TPK (Tvornica parnih kotlova), danas HAŠK-u. Na nagovor novinara Tugomira Dobrinića otišao je na probu u Dinamo.
– U početku sam se nećkao, ali sam na kraju pristao. I počeo sam igrati za drugu momčad Dinama. I tko zna kako bi završila moja igračka karijera da se uoči Dinamove turneje po Australiji nisu ozlijedili neki prvotimci pa je Miroslav Blažević, tada trener prve momčadi, u Australiju poveo nas dvojicu iz druge momčadi: Zvjezdana Cvetkovića i mene.
Nevjerojatno je kako smo obojica nakon te turneje postali standardni lijevi i desni bek u momčadi koja je osvojila dugo očekivani naslov prvaka Jugoslavije. Ćiro je Zvjezdana zvao Facchetti, a ja sam više bio britva i kosilica – rekao je Bračun.
Ali, u Australiju ste otišli kao napadač “malog Ajaxa” (mlada momčad Dinama, op. a.).
– Istina. Ne znam protiv koga smo igrali, ali sam na toj utakmici postigao tri pogotka. Kada smo iz Australije otišli u Singapur, Ćiro mi je rekao: “Sine, možeš li ti igrati desnoga beka? Znaš, u napadu imam Cerina, Kranjčara, Deverića. Nema za tebe tamo mjesta. Ali, na beku mi trebaš!” Rekao sam: “Šefe, nema problema.” I na toj prvoj utakmici u Singapuru igrao sam desnog beka. Nijednom me suparnički igrač nije prošao. A one koji su pokušali proći, “potaracao” sam. Nije bilo teško jer su svi bili maleni – kaže Bračun.
Još i danas se kod hrvatskih iseljenika u Australiji govori o danima kada je Dinamo s Ćirom Blaževićem bio kod njih. Tadašnje vlasti u Jugoslaviji nisu baš blagonaklono gledale na tu turneju po Australiji, no Ćiro je bio nepokolebljiv, odveo je momčad kod naših iseljenika.
Nakon šest godina provedenih u Dinamu morao je otići zbog neslaganja s Ćirom koji se 1986. vratio u Dinamo.
– Trebao sam završiti u Hajduku. Sve je bilo dogovoreno, uz jedan “ali”. Taj “ali” je značio: ako im se vrati Luka Peruzović iz Belgije, onda ništa od mog dolaska. I tri dana prije mog odlaska vratio se Peruzović. U tom trenutku nazvao me Dragan Džajić i ponudio da dođem u Crvenu zvezdu.
Ondje sam igrao zadnjeg veznog. Igranje za crveno-bijele za mene je bila čast. Tu godinu provedenu u Beogradu nosim u srcu i rado je se sjećam. Slavnom Realu na Marakani zabili smo četiri komada, to je dovoljno govorilo koliko je Zvezda velik i jak europski klub. U svojoj kolekciji kazeta imam taj susret i često ga s guštom pogledam – kaže Bračun.
Iz beogradskih dana pamti i dva susreta s Dinamom.
– Zagrepčane smo prvo nadigrali u Maksimiru 2:1, a u Beogradu čak 5:2. Tada je najviše patio Ćiro Blažević. Ostavili smo ga bez teksta. Zanimljivo je da mi je susret protiv Dinama na Marakani bio debi za Crvenu zvezdu. Čuvao sam Mlinarića i stavio ga u džep – prisjeća se Bračun.
Vidjevši njegove izvedbe u dresu Crvene zvezde, zvali su ga iz španjolskog Elchea. Klub je u to vrijeme bio drugoligaš, ali s ambicijom da ide u Prvu ligu. Ukupno je Bračun tamo proveo tri godine.
– U Elcheu mi je bio predobro. Uvjeti sjajni, klima odlična, sve je bilo “laganini”. Odmah u mojoj prvoj sezoni ušli smo u Prvu ligu. Igrati protiv Barcelone, Reala, Atlética, Seville... to je bio neopisiv doživljaj. Na svakoj utakmici puni stadioni. Odmah sam se sjetio 1982. kada smo na utakmicama Dinama u Maksimiru imali prosjek od 35.000 gledatelja.
Gledalo nas šest milijuna ljudi
Igračku karijeru Bračun je završio u Dinamu.
– Nažalost, odmah sam se teško ozlijedio. Oporavak u to vrijeme nije bio tako brz kao danas i odlučio sam reći zbogom i prihvatio se posla u omladinskoj školi Dinama. Nisam dočekao igranje u Prvoj HNL – rekao je Bračun koji je u vrijeme Domovinskog rata u Elcheu organizirao utakmicu između Hrvatske i selekcije druge španjolske lige.
– Bio je rat, iz naše zemlje dolazile su užasne vijesti, Vukovar je upravo pao. Mi koji smo tada kruh zarađivali u Španjolskoj odlučili smo pomoći zemlji, konkretno djeci iz Vukovara. Ugostitelj Đuro Macan, koji je već tada bio jak ugostitelj u susjednom Alicanteu, sa mnom je došao na ideju da organiziramo utakmicu u Elcheu i sav prihod doniramo stradalim Vukovarcima.
Kako je tada već dosta Hrvata igralo u Španjolskoj, poput Davora Šukera u Sevilli, Maura Ravnića, Janka Jankovića, Zorana Vulića, Predraga Jurića, Mladena Mladenovića... brzo smo okupili igrače. Osim ljudi iz Elchea, koji su nam dali stadion, najveću ulogu u promociji te utakmice odigrao je legendarni komentator José María García, koji je tada bio glavni na drugoj najjačoj španjolskoj televiziji Antena 3. Upoznao sam ga u Barceloni dok su nam kćeri zajedno trenirale tenis. Kada je čuo našu priču, odlučio nam je pomoći. Tako je osigurao da se utakmica uživo emitira na televiziji pa nas je gledalo 5-6 milijuna ljudi.
Kao trener sjedio je na klupi velikog broja hrvatskih prvoligaša. Vodio je Istru, Hrvatski dragovoljac, Segestu, Zagreb, Rijeku, Inter, Slaven Belupo. Što se tiče inozemstva, trenirao je dva slovenska kluba – Koper i ljubljansku Olimpiju.
– Nisam više siguran da u 62. godini imam ambicije da treniram Prvu ligu – zaključio je Bračun.
>>> Pogledajte kako je vraćeno ime Dinamo
Puno ti hvala. Bas mi je drago da si ponosan na igranje u klubu koji je bio lučonoša veliksrpske fašistoidne politike baš u to vrijeme i s kojim je (ne)odigrana tekma značila početak rata. Hvala, prava si ljudina. A netko će svakodnevno brojati gelere u svom tijelu.