Godina dana prošla je otkako je Nikica Jelavić krenuo u trenerske vode. Projekcija o nogometu mu se promijenila, no baš kao i kada je bio igrač, njegov fokus i mentalitet ostali su podjednako snažni. Naš bivši reprezentativac svjestan je kako je na početku svoje trenerske priče. Posao na trenerskoj klupi juniora Lokomotive glavna mu je preokupacija koju proživljava na poseban način.
- Nakon godinu dana rada u omladinskoj školi Lokomotive, shvatio sam koliko malo znam, odnosno koliko je prostora za učenje i napredak. Puno je više odgovornosti i odricanja nego kada sam bio igrač - počeo je Jelavić.
GALERIJA Vatreni nadjačali Armeniju i izborili plasman na Euro 2024.
Zanimljivo je kada to kaže Nikica čija je igračka karijera sinonim za iznimna odricanja.
- Kada si igrač, dva-tri sata si u klubu, sve je organizirano, samo odradiš trening i ideš doma. Želiš li se baviti trenerskim poslom, nemaš vremena ni za prijatelje. To je cjelodnevno odricanje, nemaš ničega osim stalnog slaganja. S pomoćnikom Matom Malešom vidim se svaki dan, a kada nismo u klubu, čujemo se desetak puta telefonom. Svaki dan pojavi se nešto novo za što nisi ni znao da ti treba. No, uživam u tome. S nama je i Draženko Prskalo koji nam jako puno pomaže jer je iskusan trener i zna svoj posao.
Što vas najviše frustrira?
- Kada se trudiš prenijeti nešto, a igrač to slabo prihvaća, odnosno, ne shvaća važnost trenutka. Rezultat tu nije važan, cilj mi je pripremiti ih na ono što ih čeka u seniorskom nogometu. Sve moraš napraviti, a ako igrač ne prihvaća, onda nije do trenera - kaže Jelavić.
Ključno je pitanje što naše nogometne škole daju onima koji neće postati igrači, jer takvih je neusporedivo više. One koji su predodređeni ionako ništa ne može zaustaviti na tom putu... Ili?
- Najvažnije je dobro odgojiti te mlade ljude. Rijetki će igrati na ozbiljnoj razini. Nikada ne možete kategorički ustvrditi hoće li netko postati igrač. Zato ja sve svoje igrače gledam na isti način. Jer, veliki talenti češće su propadali, nego su postajali igračima. Pa i kroz moju generaciju bilo je igrača koji su bili kapetani u reprezentacijama, dominantni na više razina, no nisu uspjeli. Svih svojih 20 igrača gledam isto, ne smijem se opredijeliti, jer ne znam tko će eksplodirati. Najčešće je to onaj koji je daleko ispod onog koji trenutačnim talentom i izvedbom postavlja standarde. Netko dosegne limit do 18 godine i ne može dalje rasti. Nezahvalno je pričati o tome tko će prijeći taj prag. Nema tu jamstva. Pa znam to i iz svog primjera u kojem sam uvijek bio u nekakvom podređenom položaju, pa sam jedini iz svoje generacije, godina prije i poslije, jedini nešto napravio. Malo ih je koji su pokazivali talent tijekom svih mlađih dobnih kategorija, a onda i kasnije u seniorskom nogometu.
VEZANI ČLANCI:
Zašto je Lokomotiva za vas zadovoljavajući koncept i zašto je Kajzerica poželjnija opcija mladim igračima nego čak Dinamo i Hajduk?
- Zato što Lokomotiva isključivo funkcionira na omladinskoj školi. Zadnjih 15 godina stvoren je brend zbog kojeg talentirani klinci žele prije doći u Lokomotivu, nego Hajduk i Dinamo, koji su puno veći klubovi. Razlog je jednostavan, u Lokomotivi dajemo šansu mladim igračima. Prisiljeni smo na to jer nema novca. Da imamo sponzora od nekoliko milijuna eura godišnje, možda bismo radili drugačije. Ne znam kada je Lokomotiva zadnji put platila nekoga. Uglavnom je to nekakav minimalac za razvoj. Sada su nam, primjerice, na pripreme s prvom momčadi otišla trojica igrača 2006. godišta, jedan 2007., a četvorica 2005. U prvoj momčadi imamo šest-sedam igrača koji još uvijek mogu igrati za juniorsku momčad i to je bogatstvo Lokomotive.
Prije godinu dana pričali ste kako nemate nogometne uzore koje biste slijedili, kako danas razmišljate o tome?
- Filozofiju možete mijenjati zbog različitih razloga. Puno važnija je sposobnost prilagodbe na okolinu. Tako gradite filozofiju. Ne možete graditi napadački nogomet ako nemate igrače za to, jednostavno je. O filozofiji možete pričati jedino kada ste trener za ozbiljne klubove i kada svi znaju što tražite od svoje momčadi.
Jeste li na početku idealizirali trenerski poziv?
- Nisam uopće razmišljao. Ovo su tek počeci gdje učim kako uopće funkcionirati u trenerskom poslu. Polako stvaram put kojim želim ići.
S kim najviše pričate o nogometu?
- Sa svojim pomoćnicima. Pričamo dosta otvoreno i kritično, to je najvažnije. Pomoćnik mora izraziti svoje mišljenje, bez obzira na glavnog trenera.
VEZANI ČLANCI:
Tko je za vas najbolji nogometaš u prošloj kalendarskoj godini?
- Luki Modriću treba skinuti kapu, za sve ono što radi u ovim godinama. Kovačić i Gvardiol napravili su transfere života i igraju nogomet na najvišoj razini. Ne smijemo zaboraviti ni Rakitića koji zabija i igra zapaženu ulogu. Objektivno, nitko nije napravio nekakav poseban iskorak da bismo pričali samo o njemu. No, ako već moram izabrati, onda je to Luka. Ne mogu gledati samo njegovu zadnju sezonu. Stalno mu produžuju ugovore, pita ga se u klubu kakav je Real. Može li se bilo što novo dodati. On mi je nekako uvijek broj jedan. Posebice što nitko nije imao godinu baš iz snova. Kao što je to nekoć bilo s, primjerice, Olićem ili Mandžukićem. Zapravo je to teško izmjeriti. Jer, Vlašić vuče svoj Torino, Budimir u Osasuni donosi dodanu vrijednost. Najkonkretniji je, a opet njegov klub, bez podcjenjivanja, ne može ni blizu Reala ili Cityja. Klubova u kojima naši dečki igraju zapaženu ulogu.
Kakva nam je situacija u domaćoj ligi?
- Brodić je dobro krenuo u sezonu, pa je malo pao nakon što se ozlijedio. Livaja i Petković su uvijek tu. Spomenuo bih Marca Pašalića koji je u Rijeku došao kao nepoznanica, a za šest mjeseci je izborio poziv za reprezentaciju u kojoj je čak i ostavio dojam. Pokazao je da se može računati na njega. Livaja mi je drag, sviđa mi se njegov stil igre. Možda prema vani izgleda ovako ili onako, no jako puno donosi Hajduku, pa i cijeloj ligi. Nije važno volite li ga ili ne, o njemu se priča, a iza njega stoji vojska navijača.
Može li ovaj Hajduk do naslova prvaka?
- Nadam se da može ali moraju dovesti nekoliko pojačanja. Osvoje li prvenstvo, bit će to velika satisfakcija navijačima, no ako se Hajduk ne pojača za Europu, onda niste ništa napravili. Opet će doći navijačko nezadovoljstvo. Ova momčad Hajduka trenutačno nije dovoljno dobra za europsku razinu. Jer, Hajduk je praktički s ovom momčadi ispao protiv PAOK-a koji godinama nije konstanta u Europi. Možda je ovaj Hajduk dovoljno dobar za HNL, no za Europu već sada trebaju dovesti pojačanja kako bi se momčad eventualno uigrala za Europu.
VEZANI ČLANCI:
Ali pojačat će se i Dinamo?
- Dobije li Dinamo te dvije zaostale utakmice, Hajduk će opet biti u prednosti. Hoću kazati, sve je u rukama splitske momčadi, bez obzira koliko će se Dinamo pojačati. Hajdukovce ne treba brinuti što se događa u Dinamu. Livaja ima dobru statistiku svake godine, no trebaju ti krila koja će zabiti po desetak pogodaka. Ne mora Livaja svaki put zabiti dva pogotka u 2:1 pobjedi. Neophodan je balans, jer treba ti i zadnji vezni koji će zabiti šest-sedam pogodaka. Oni znaju najbolje što im nedostaje. Malo previše su se orijentirali na Livaju, a to je teško iznijeti. Dogodi li mu se kriza, onda nemate pravog igrača, osim njega, koji zna zabiti. Pukštas je izvanredan talent, no neće zabiti deset pogodaka po sezoni. Nije gol igrač. Veliki je radnik i fanatik, ima sjajnu energiju, trku, dobar ulazak iz drugog plana i to jako dobro radi. Krovinović je dobar igrač, no u zadnje vrijeme malo daje. Možda mu treba jedan pravi zadnji vezni. Kleinheisler? On je isto dobar igrač koji će ga rasteretiti, no isto nije razigravač. Hajduku treba igrač koji će stvoriti višak i znati čuvati loptu u sredini, poput Cernata ili Računice koji je gledao lijevo, a odigravao desno.
Puno očekujemo od Martina Baturine.
- On je jedan od većih talenata koje sam vidio zadnjih godina. No, Dinamo je pred njega stavio veliku zadaću. Od njega se očekuje da vuče momčad, teško je to dečku od 20 godina. Posebice ako nema momčad za to. Lako je bilo diviti mu se kada je igrao s Ademijem, Ivanušecom, Livakovićem, Petkovićem, Majerom... Logično je bilo da se razvija u takvim okolnostima. Kada su oni otišli, cijeli klub priča o tome kako bi Baturina trebao voditi momčad, a nisu ga pripremili za to, niti su mu doveli adekvatna pojačanja uz koja bi ga nastavili razvijati da bi ostvarili transfer od 30 milijuna eura. Dečko nosi preveliki teret.
GALERIJA Dinamo i Hajduk bez pogodaka na Maksimiru! VAR poništio gol Dinama
Što nas čeka na Euru ovog ljeta?
- Skupina je jako teška. Slična kao na Euru u Poljskoj i Ukrajini 2012. godine, samo je sada Albanija umjesto tadašnje Irske. Izgubili smo tada od Španjolske u zadnjoj minuti, sjećam se Rakitićeve šanse glavom kod 0:0 a s Italijom remizirali (1:1). Zabili su Pirlo i Mandžukić. Albanija će biti naša ključna utakmica. Namučit će svaku momčad. Tri boda u toj utakmici bit će nam ključna, bit ćemo rasterećeniji. Naravno, kakvi su naši limiti nakon drugog i trećeg mjesta na SP-ima? Pa nema ih. Mislim da se ne trebamo nikoga plašiti. Talijanima i Španjolcima veća je muka od ove skupine, budite sigurni. Podcjenjujemo sami sebe, posebice kada izvučemo neku veliku reprezentaciju. Mi smo takve glave, manje razmišljamo. Javnost i mediji dosta podcjenjuju...
Možda je dobro da se ne ulazi u euforiju?
- Ali zašto onda kažemo da je iznenađenje ako dobijemo takvu utakmicu. To će biti neizvjesne utakmice jer su momčadi podjednake. Nitko ne voli igrati protiv Hrvatske. Trebali bismo postaviti visoke ambicije.
Opet će biti važna ta kohezija jedinstvena za našu reprezentaciju, galvanizacija, kako bi rekao pokojni Ćiro. Njegov učenik Zlatko Dalić jako dobro to radi otkako je na kormilu reprezentacije?
- Svaki detalj je ključan. Izbornik najviše zna gdje je ključ problematike. Daliću se nema što prigovoriti. Nisu mi jasne kritike nakon poraza od Turske ili Walesa. Možete izgubiti od svakoga. Dalić nas je doveo do razine na kojoj nismo bili prije njega. Jako dobra mu je komunikacija s igračima, sve je sjajno izbalansirano s legendama koje su završile karijeru.
Luki je sigurno sve teže izdržavati fizički zahtjeve, Brozović je u ligi koja je ispod europske razine, koliko nam te činjenice mogu biti Ahilova peta?
- Normalno da mogu. No, ima mladića koji mogu kompenzirati. Ne moraju Luka i Brozović igrati 90 minuta. Važno da su oni tu, jer svojom pojavom utječu na mlade koji mogu učiti kako se ponaša u okruženju reprezentacije.
VEZANI ČLANCI:
Budimir se profilirao u glavnog napadača?
- On je dobar igrač, no nije gol-igrač, da će zabiti prvu šansu. Drago mi je što je baš on zabio Gruziji na Maksimiru. Vidi se da se trudi u svakom trenutku, daje sve od sebe.
Po nekim stvarima je sličan vama?
- Rekao bih da je Ante iznimno karakteran dečko, moguće je da smo slični. On nije klasičan gol-igrač kakav treba reprezentaciji. Bori se, daje sve od sebe, utječe pozitivno na momčad... No, nametnuo se. Jer, osim Livaje, Petkovića i Budimira, više ni nemaš nekog napadača. Imamo Musu, ali još to nije to. No, sve je manje napadača. Prije si iz svakog kluba mogao pronaći napadača koji je zabijao. Danas svi kao da hoće biti krila. Kao da su izumrli visoki napadači koji dobro igraju glavom.
Roko Šimić?
- On je budućnost, zabija, dobra mu je situacija u klubu, no tek se mora nametnuti. Puno je manja konkurencija nego prije.
VEZANI ČLANCI:
Mijenja se i nogomet?
- Svakako. No, kroz povijest su te središnje špice bile važne. Od Makaaya, Trezegueta, Kolera, Kluiverta... Ne proizvode se ni u akademijama. Evolucija nogometa na drugačiji način. I onda kada se pojavi, svi polude za takvim profilom igrača.
U Engleskoj više od 60 posto pogodaka padne po lijevoj strani. Kad smo već kod špica o kojima Jelavić priča, spomenuli smo mu Harryja Kanea.
- Recite mi neku njegovu lošu stranu...
A što mogu Englezi na Euru? Svi kažu da imaju napokon zrelu generaciju...
- S Englezima nikada ne znaš. Oni će izvrijeđati reprezentaciju ostvari li doseg manji od polufinala. Mogu osvojiti, a mogu ispasti u skupini.
Jelaviću se sviđa jedna druga pojava.
- Diže se dosta, uvjetno rečeno, malih reprezentacija. Više volim gledati kako raste Albanija, nego kako će se postaviti Francuska o kojoj sve znamo - zaključio je Nikica Jelavić.
Jelavićevih 10
Luka Modrić (Real Madrid) 10
Joško Gvardiol (Manchester City) 9
Mateo Kovačić (Manchester City) 8
Ivan Rakitić (Sevilla) 7
Ante Budimir (Osasuna) 6
Marko Livaja (Hajduk) 5
Dominik Livaković (Fenerbahče) 4
Nikola Vlašić (Torino) 3
Marcelo Brozović (Al Nassr) 2
Marco Pašalić (Rijeka) 1
Kovačić je sigurno napravio transfer života, a Gvardiol će ga tek napraviti u budućnosti.