Nogometni klub Osijek se sramoti ove sezone, to je sada već svima jasno. Ovo sada nije stvar loše forme niti loših dana, kako se često klasičnim floskulama ističe, ovo je stvar igrača koji više ne žele igrati za svojeg trenera, i to je prema govoru tijela nogometaša Osijeka vidljivo golim okom.
Trener Osijeka Nenad Bjelica se u posljednjih godinu dana prvo 'zakrvio' s medijima, pa s HNS-om, pa sa sucima, ali nakon toga je zakrvio s tri instance s kojima nipošto nije trebao - Upravom kluba, svojim igračima te navijačima koji sada očajnički zazivaju i skandiraju "Bjelice, odlazi".
I sada se čini da je situacija bezizlazna i da jedino Bjeličin odlazak može spasiti stvari u Gradu na Dravi. Pokušao je glumiti Josea Mourinha (vidi se iz zrakoplova da blatantno kopira njegove poteze) i agresivnim sistemom doći do prvog naslova u povijesti svojeg kluba, ali taj sistem nije upalio. Dapače, napravio je kontraefekt.
Ovako je izgledalo proteklih dva tjedna Osijeka. Prvo su kod Lokomotive izgubili 2:1 nakon 1:0 vodstva, zatim su u Gradskom vrtu ispali iz Konferencijske lige protiv momčadi koja je na dnu kazahstanske lige, Kizilžara 2:0 porazom nakon 2:1 vodstva iz prvog susreta, a poslije toga je došao i domaći remi sa Slaven Belupom.
Ovaj posljednji susret, 1:0 poraz protiv Istre na Aldo Drosini (koji je trebao biti i znatno veći) samo je šlag na tortu cijele situacije. Istra je izgledala kao Barcelona 2009. godine pored ovakvog Osijeka, koji ne samo da je napucavao lopte prema naprijed, nego i prema nazad svojem vrataru Ivušiću koji je nezgodna napucavačka dodavanja morao panično rješavati.
Momčad koja u prva tri kola nije osvojila ni boda protutnjala je pored momčadi koja je prošle sezone u jednom trenutku ovisila sama o sebi pri putu k naslovu prvaka Hrvatske. Sigurno je najveći upitnik utakmice da Bjelica pri 0:0 rezultatu u igru nije uveo Kristijana Lovrića, svojeg najvrjednijeg nogometaša koji ga je ove zime koštao 4 milijuna eura u jednom od najskupljih HNL transfera u povijesti kad je pristigao iz Gorice.
Iz vrlo pouzdanih klupskih izvora doznali smo da su Kristijan Lovrić i Mijo Caktaš zamrzili Nenada Bjelicu jer su na pripremama gotovo svakodnevno povraćali od pretjeranih fizičkih napora. Taj sistem je možda palio prije 15 godina kod jednog Felixa Magatha, ali tako se u 2022. godini prema dvije glavne kreativne i golgeterske opcije trener jednostavno ne može i ne smije odnositi. Još jednom, to stvara kontraefekt.
Situacija je vrlo dobar dokaz da možete imati sjajan roster za HNL prilike, ali ako atmosfera i energija u momčadi nije dobra, ne možete pobijediti čak ni one najslabije suparnike. Osijek je sve ove četiri utakmice trebao dobiti lakoćom, ali nemir koji je svojim izjavama i potezima prouzrokovao strateg Osijeka je postao nepremostiv.
Svatko tko je detaljno pratio te četiri utakmice zna da Osijek rezultatski i nije zaslužio više od ovoga, čak je i trener Slaven Belupa (inače legenda Osijeka) Zoran Zekić rekao da je nezadovoljan remijem Slavena u Gradskom vrtu i da su Koprivničani trebali slaviti. Kad vam tako nešto kaže trener vjerojatno najmanje uzbudljive ligaške momčadi nakon utakmice protiv vas, onda znate da imate ogroman problem.
Ovaj Osijek izgleda čak i lošije nego onaj Osijek pod Ivicom Kuleševićem koji je imao 0 bodova nakon prva tri ligaška kola prije dvije sezone. No, moramo uzeti u obzir da je Kulešević, uz dužno poštovanje njegovoj karijeri, trener koji je na papiru barem šest-sedam razina ispod Nenada Bjelice.
Nakon ovakve četiri utakmice se čak ni one sulude cifre otpremnine za Bjelicu i njegov stožer (više od deset milijuna kuna) ne čine previsokima, jer ako ovakav Nenad Bjelica ostane na klupi Osijeka, bijelo-plavi će se boriti za peto, šesto i sedmo mjesto, a o borbi za vrh i Europu ne moraju ni razmišljati.
Bjelica da ima ponosa sam bi dao otkaz, ali ljubav prema parama veća je od ljubavi prema Osijeku. Ovo sada je čista prostitucija.