Blanka će u subotu braniti dvostruko svjetsko zlato iz Osake (2007.) i Berlina (2009.), no ovoga puta u bitno drukčijim okolnostima. Na prethodna dva SP-a dolazila je kao prva favoritkinja, a ovoga je puta daleko od te povlastice.
– Ako me pitate bi li me zadovoljila bilo kakva medalja, ne znam što bih rekla. Kvalifikacije su bile super odrađene, uopće to nije izgledalo loše. No, bol je i dalje tu, i dalje je prisutan i svaki dan radim nekoliko terapija da se nekako "zakrpam". Evo, dolazim od Kenijaca koji imaju taj aparat za mišiće. Opet, nije taj bol moj najveći problem. To se još nekako može istrpjeti, veći je problem što sam cijelu sezonu nastupala a da nisam znala da sam tako jako ozlijeđena, što sam propustila kvalitetne, jake pripreme za ovo natjecanje. To mi najviše nedostaje – rekla je Blanka, koja je djelovala prilično pospano.
– Ma nikako da se naspavam! Odmah poslije kvalifikacija i ručka išla sam spavati. Noć je prošla u redu i ugodno je bilo probuditi se sa spoznajom da si u finalu – istaknula je Blanka.
O šetnji gradom i ne razmišlja.
– Ne privlači me to. Još da danas odradim finale i već u nedjelju idem kući – istaknula je.
Hrana?
– Snalazim se. Ne volim korejsku hranu i to je jedino što izbjegavam – napomenula je naša visašica.
>>Cijeli tekst pročitajte danas u tiskanom izdanju Večernjeg lista<<
Hahahahha, prava sportasica.....svijetom putuje kao kofer. Ne zamima je cak niti setnja gradom da vidi gdje se nalazi ...a o tome da se proba lokalna kuhinja...niti govora. Pa nije li sport nesto sto bi trebao spajati a ne razdvajati. Bravo !!