Američka internetska stranica Runblogrun.com objavila je veliki intervju s Blankom Vlašić vođen tijekom boravka najbolje hrvatske atletičarke u Sjedinjenim Državama.
U razgovoru s novinarom Larryjem Ederom Blanka je na vrlo dobrome američkom engleskom govorila o svojim počecima, razlozima zašto se opredijelila baš za skok uvis, te o treninzima i nastupima.
“Koliko nastupa u prosjeku godišnje prakticirate? I recite nam nešto o vašem pristupu treninzima”, zanimalo je Blankina sugovornika.
- Godišnji mi je limit do 25 mitinga. Što se treninga tiče, radimo specifično. Ne treba mi previše treniranja. Uvijek, međutim, želim biti spremna skočiti preko dva metra. Vježbati inače uživam i uglavnom treniram sama. Želim rušiti rekorde. Također, obožavam se natjecati sama protiv postavljenih letvica.
- Puno vremena provodim putujući. Tijekom zime treniram ukupno 2.5 mjeseca, uoči ljetne sezone oko mjesec i pol. Neposredno uoči početka ove sezone u dvorani, odradila sam sedmodnevne pripreme.
*Uzimate li ikad pauzu?
- Naravno, ali uvijek održavam tijelo živim aktivnim odmorom.
*Možete li malo pomnije opisati jedan prosječni radni tjedan?
- Jedan dan radim na odrazu, drugi na vježbama nogu, treći na eksplozivnosti, onda na skoku, pa na regeneraciji... Nikad ne prakticiram više od jednoga težeg stresa dnevno. No na svakom treningu idem maksimalno snažno.
*Upravlja li vaš otac još uvijek vašim trenažnim procesom?
- Da, on je taj koji nosi knjigu. Meni je lakše ne se fokusirati na organizacijske detalje. U potpunosti mu vjerujem jer ima znanja i iskustva. Dokazao je to dovevši me od 160 na 205 preskočenih centimetara. Mi smo tim, a ujedno i obitelj. Jasno se zna tko što radi.
Novinar je posebno primijetio Blankinu promjenu u dijelu razgovora kada je govorila o ponašanju hrvatskih medija.
- Mogu podnositi pritisak. A pritiska ima u hrvatskim tiskanim medijima. Vole kad pobjeđujem. Kad se to ne dogodi, onda je katastrofa. Jednostavno, novinari to ne razumiju. Od mene stalno traže savršenost.
- U Osaki na SP-u imala sam dobar dan. Imala sam ga i u Pekingu. Prošla sam 205 iz drugog pokušaja. Nisam uspjela na 207.
- Ponekad sam sama prestroga prema sebi. Moram naučiti da je natjecanje, jednom kad završi, gotovo. Zašto bih se iscrpljivala nakon njega ako znam da sam dala sve što sam mogla. Moram se nastojati malo više opustiti. Moram malo i uživati u životu.
- Ako isplaniram deset godina karijere, ne mogu se svaku pojedinu sezonu baš jednako, totalno iscrpiti. Što god ljudi mislili, ja znam koliko mukotrpno radim i trošim se. Račune ne polažem nikome osim vlastitoj obitelji. Oni su mi najvažniji.
*Mislite li i u 2009. godini nastupati često koliko i u 2008.?
- Otprilike isto, možda ću smanjiti raspored za miting ili dva.
