Bilo je puno govora o tome hoće li Jerel Blassingame igrati u subotnjem derbiju protiv Cedevite ili neće. U četvrtak je otvoreno rekao da neće nastupiti jer mu se više ne slušaju prazna obećanja vezana uz kašnjenje plaća, a tu istu večer nije se pojavio na treningu zbog navodne zubobolje. U petak i subotu dolazio je na treninge, ali nije obećao da će igrati, a pristao je na to doslovce sat i pol prije utakmice, neposredno pred zagrijavanje.
Predsjednik i spinovi
Na koncu je Blassingame ispao heroj, ali kratka daha jer je njegov učinak bio daleko ispod očekivanog (šest koševa, četiri asistencije). I tako mu je zapravo propala cijela akcija jer se dogodilo ono najgore – on je zaigrao, a Cibona je uvjerljivo izgubila. Izgubila bi Cibona i da on nije došao, no tada bi sa svojim nedolaskom poslao snažnu poruku upravi, odnosno njenu ključnom čovjeku predsjedniku Ivici Lovriću, Bandićevu namjesniku u Ciboni.
A on je u petak u televizijske kamere govorio da su te priče o kašnjenju plaća i o Blassingameovu neigranju uobičajeni spinovi uoči derbija. Kako spin može biti izravna izjava igrača koji kaže: “Neću igrati jer ne poštuju moj ugovor”? Prije je spin, zapravo, predsjednikova izjava da se u prosjeku Ciboninim igračima kasne dvije plaće jer on u taj svoj izračun zacijelo uvrštava i Darija Šarića kojeg klub mora plaćati redovito, inače će ostati bez odštete od 1,2 milijuna eura. A sam Šarić najradije bi stao uz bok sa svojim suigračima i s njima bi krenuo u štrajk, no to bi značilo da krši odredbe iz ugovora na svoju štetu.
Bilo kako bilo, cibosi nakon svega zaslužuju da se predsjednik Lovrić spusti u svlačionicu i da im objasni pravo stanje stvari. Igračima ništa ne znači što se predsjednik u loži pokazao u društvu novog ministra financija Borisa Lalovca, njih može oraspoložiti samo objava da je klub dobio velikog ili više malih sponzora.
Nagodbe su Prkačinove
Ne uspije li u tome, predsjednik Lovrić bit će označen kao još jedan neuspješan Cibonin predsjednik. Da se ne zavaravamo, sve one nagodbe zahvaljujući kojima je navodno riješeno 80 posto klupskih dugova nisu djelo Ivice Lovrića, već bivšeg sportskog direktora Nikše Prkačina kojeg je za taj posao angažirao bivši direktor Zdenko Antunović. Lovrić je tu da, uz pomoć svog političkog šefa Milana Bandića, donese sponzore i mudre odluke pri čemu bi najmudrija bila ona da Cibona ne igra Euroligu. Možda bi to nekome izgledalo kao slika predsjednikove nemoći da prati ono što su sportaši sami izborili, no to je Cibonina surova financijska stvarnost.
Doduše, kažu nam neki cibosi da su čuli da se u vezi s njihovim klubom nešto veliko kuha. Daj Bože da je tako i da to nije samo novi spin kojim se kupuje vrijeme. A ono neumitno prolazi i, ako se nešto ne riješi što prije, Šarić će već ovo ljeto otići trbuhom za kruhom, a Fibin arbitražni sud (BAT) bit će zatrpan novim tužbama Ciboninih neplaćenih igrača. Među njima i onom Jerela Blassingamea za kojeg nitko ne može reći hoće li zaigrati sutra protiv Jollyja u Šibeniku. Ne zaigra li, klub ga može kazniti, no Blesova je pozicija puno bolja jer su se stekli uvjeti za raskid ugovora uz obvezu Cibone da ga isplati i za sljedeću sezonu.
>> Cedevita uvjerljiva protiv Cibone, Blassingame ipak zaigrao
Lovrić je ključni čovjek samo ako nosi ključeve od dvorane, on niti može, niti zna pomoći a nema niti autoritet da pronadje sponzore, on je jednostavno Banditicev potrčko. Može samo obećavati kao i Prkačin pa otići